Manipulacije sve, „dok trava naraste“

Vehid Jahić
Autor/ica 17.3.2022. u 07:20

Manipulacije sve, „dok trava naraste“

FOTO: RFE-RL

„Svoju otpremninu, daću u humanitarne svrhe“. Tako nekako glasi poruka, ili pokušaj opravdanja Bakira Izetbegovića, što se za dan penzionisao, što se drugi dan opet zaposlio, bez konkursa i oglasa. Radno mjesto mu je ostalo isto. Nakon tog „driblinga“ Bakir je dobio dvije pogodnosti – uzimanje otpremnine od tridesetak hiljada maraka i mogućnost da istovremeno prima peMziju /mirovinu, plus platu. O načinu penzioniranja poslanika obični građani malo šta znaju. Je li to zadnja plata pred penzionisanje, od oko 5000-6.000 maraka, ili ona od 2.144 marke. Znaju samo da će Bakir Izetbegović moći da primi pomenutu otpremninu, nastavi primati penziju i platu, te još i paušal, potom koristiti državni automobil, reprezentaciju, imati budžet za poklone prijateljima državnicima, kojih ima „mnogo“ širom svijeta!?

Osim Bakira Izetbegovića iste faraonske pogodnosti osigurane su za Dragana Čovića. Oni su istovremeno izveli „pas dribling“. Osim pomenute dvojice „plemenskih poglavica“ iste pogodnosti iskoristili su i moći će koristiće „nadalje i ubuduće“: Nebojša Radmanović, Munib Jusufović, Nikola Špirić, Dušanka Majkić, Bariša Čolak, a uskoro će moći i Dragan Mektić, Milorad Dodik, Mirko Šarović, Halid Genjac, te desetine drugih ministara, savjetnika i drugih povlaštenih plemensko-stranačkih čimbenika. Na drugoj strani, radnici dobijaju otpremnine od 2000-3000 maraka, jer dobijaju tri svoje plate, a pobočnici poglavica po šest. Sve po zakonu!

Pokušaj pravdanja Bakira Izetbegovića, kako će svoju otpremninu „dati u humanitarne svrhe“ je obmana, ili manipulacija građana. Suština nepravde koju građani vide i osjećaju, nije u namjeni Bakirove otpremnine, već u činjenici da je, od strane plemenskih poglavica i pobočnika, izglasan zakon po kojem mogu primiti faraonske otpremnine, „umiroviti se“ jedan dan i nastaviti primati istovremeno plate, paušale, te uskoro i „peMzije“. Takvih beneficija nema u razvijenom svijetu, ali u plemenskim diktaturama ima.

Skoro dva mjeseca premijer F BiH Fadil Novalić, poznat i po ulozi u nabavci „dvostrukih“ respiratora, sa svojim pobočnicima iz Udruženja penzionera F BiH, vodili su malo žešću kampanju najavljujući „značajno“ povećanje mirovina. Tom prilikom isti su izmislili i nekakve prosječne „zasebne, ili posebne“ peMzije, koje su veće od stvarnog medijalnog prosjeka. Poslužili su se statističkim trikom, vjerovatno na nagovor PR agencije za čije usluge je Novalić izdvojio ranije skoro milion, a za ovu godinu i cijeli milion maraka. Elem oni su primijenili modalni statistički razred, pa su tvrdili da su prosječne peMzije u F BiH dostigle visinu od oko 490 KM, iako je stvarni prosjek (medijalni) samo 427 maraka. Na „sklepani“ prosjek od 490 KM su najavljivali „značajno“ povećanje, do 10 posto. To je bio relativni iznos prosjeka koje traže protestanti Stranke penzionera/umirovljenika iz Tuzle. Prijedlog Izmjena i dopuna zakona o PIO/MIO je „guran“ svojski, ali se nakon svega ispostavilo da je priča o „velikačkom“ povećanju penzija bila samo „dimna zavjesa“ iza koje se valjala odluka u istom Zakonu, po kojoj poslanici i funkcioneri mogu istovremeno primati plate i penzije. Neki poslanici su prvobitno odbili taj prijedlog, ali su uskoro „popustili“. Običnim umirovljenicima, penzije još nisu povećane, ne zna se „kaće“ i za koliko!? Manipulatori i dalje najavljuju „značajan“ iznos od 30 maraka za najniže mirovine…

Vlastodršci sve svoje privilegije najčešće komentarišu: „Tako je po zakonu“. Zakon je dobar gospodar i zaštitnik, ako je u interesu građana. Međutim, ako se vlastodršci ujedine u interesu da na zakonit način praktično „pljačkaju“ budžet , onda zakone mogu upotrijebiti kao instrument pljačke građana. To je nemoral vlasti.

Dragan Čović građanima F BiH stalno upućuje ultimatume u vezi zahtjeva za izmjene Izbornog zakona. Čak prijeti i kataklizmom kako se BiH može raspasti. To je političko siledžijstvo. Imamo političare koji nam prijete, a pričaju o demokraciji. Inače, što se tiče Izbornog zakona, to je regulativ po kojem građani mogu birati sebi vlast, a ne mehanizam koji će vlastodršcima omogućiti doživotni tron što želi Čović i njegova „dva pajtaša“. U aktualnom vremenu to se može zvati i putinizacijom države.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u par nastupa ustvrdio je da Rusija nije napala Ukrajinu. Ponovio je to i ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov. Od stranaca brzo uče i politikanti u BiH. Premijer F BiH Fadil iz Novalića, kod Gradačca je ovih dana ustvrdio – pored ostalog – da  kilogram riže košta 1,12 maraka. Provjeravajući tu obmanu, posjetio sam nekoliko tržnih centara u Tuzli i utvrdio da je najjeftinije paklo pirinča od 800 grama, koje košta 2,2 marke. Račun pokazuje da kilogram riže košta 2,75 maraka. Naravno, ima i skupljih vrsta riže do četiri marke. Znači kilogram riže je 2,5 do skoro četiri puta skuplji od Novalićeve bestidne „patke“ upućene osiromašenim građanima.

Slične idiotske poruke nekih političara slušamo svakodnevno. Oni su jeziku oduzeli elementarna semantička svojstva. To je nemušti jezik za basne. Građanima bi bilo bolje da apsolutno prekinu svaku komunikaciju sa politikantima. Osim ako pokojni Tuđman nije bio u pravu kad je ustvrdio: „Narod je stoka sitnog zuba“.

Cijene ovih dana divljaju. Neodgovorni političari nam „prodaju maglu“ tvrdnjama da je to posljedica rasta cijena na svjetskom tržištu. Jest, svjetsko tržište ima uticaja na poskupljenja, ali glavni razlog u BiH su odluke vlastodržaca da preko švercerskih cijena nametnu novi vid pljačke građana. Ima indicija da su mnogi vlastodršci suvlasnici trgovačkih lanaca. Većim cijenama osiguravaju ekstra profit, a brže pune i budžet. Jedan od indikatora je i slučaj naftnog terminala F BiH u Pločama, čiji su menadžeri spriječili službenike Uprave za reviziju F BiH, da obave kontrolu. Na to siledžijsko i nezakonito ponašanje premijer Novalić i ministri HDZ i SDA u Vladi  sramno šute, jer očito imaju neke svoje „termalne“računice.

Sve dok se vlastodršci u BiH ponašaju slično navedenim primjerima, a građani neshvatljivo šute, živjeće u stilu poslovice: „Ne crkni magarče dok trava naraste“. Izlaz je pobuna i otpor siledžijskim političkim lažovima.

Vehid Jahić
Autor/ica 17.3.2022. u 07:20