Mapa puta

Radomir Lazić
Autor 29.4.2017. u 18:07

Izdvajamo

  • Onima koji trčeći svakodnevno, ko muhe bez glave, u potrazi za hljebom i bilo kakvim poslom, ničim i ni od koga zaštićenima, ti koji su događaj, skandal, zločin sa prešućivanjem ili svjesnim zataškavanjem superbakterije poslali su jasnu poruku. Jedite govna, hiljade muha ne može biti u zabludi.

Povezani članci

Mapa puta

Zna se ko bi se trebao i morao baviti svom ovom bagrom koja sebe zove vlast ali, na žalost, daleko smo mi od tog. Onaj gospodin koji je tako dobro organizovao proteste i paljevinu na onome što je samo ličilo na proteste, februara 2014. možda da pokuša još jednom? Osevapio bi se! I to prije nego, priprema nam se to uveliko, konačno shvatimo ono što reče časna starina. Kad krene rat, država daje topove, gazde volove, a sirotinja sinove.

Teško, nezahvalno, često i besmisleno je ozbiljno se baviti analizom naše političke, ekonomske, socijalne i svake druge oblasti i predviđanjem našeg daljnjeg “napredovanja” na ljestvici koja nas, u ukupnom zbiru i opravdano, stavlja na samo dno tabele koja nekoga proglašava najbjednijim. Biti među vodećima, s donje strane tabele, je naše dostignuće vođeni ovakvima kakve imamo i nama kakvi jesmo jer, nemojmo se lagati, ako nas neko jednom prevari njegova je krivica ali ako to radi dvadeset i nešto godina, e tu već posla imaju zdravstvene ustanove.

Prepuštam analitičarima da i dalje rade svoj posao mada, osim onih koji zarad sinekura predstavljaju našu stvarnost i budućnost, uglavnom i samo, boljom od prošlosti, svoje analize završavaju obično zaključkom ”živi bili pa vidjeli”.

Nekima od nas preostaje još malo od jednog a gledati je suviše mučno, degutantno, uvredljivo i ponižavajuće. Hroničari smo, s ovo malo zdravog razuma kojeg je preostalo,  vremena u kojem živimo ne stižući čak ni zabilježiti svakodnevne torture koja se nad njim provodi.

Da nesreća bude veća a naše mjesto na tabeli bilo sve bliže ispadanju iz takmičenja, sve se radi po ustaljenom šablonu po kojem se događaji smjenjuju takvom brzinom da sve ono što je bilo juče brzo pada u zaborav zbog onoga što je danas a i to se čini manje strašnim zbog onoga čime nam se prijeti da će biti sutra.

Olako im praštajući juče, bojeći se onoga sutra svjesno, manirom okorjelih mazohista,  kažnjavamo sami sebe ili još gore one koji tek dolaze ili odlaze.

Vijesti, mišljenja i komentari danima objavljivani, da se ONA vozila u automobilu marke ipak nedostojne njenog položaja i uticaja, jer NEKE se voze u boljim i skupljim, a trošak ili šteta koja je tom prilikom napravljena beznačajne su u odnosu na drugu vijest o kojoj rijetko ko da je progovorio.

Vijest da je na klinici, tačnije u glavnoj kuhinji, kojom ONA komanduje, inspekcijskim nalazom pronađena bakterija fekalnog porijekla.

Govorim o novinarima, “uglednim” javnim i političkim ličnostima koji ovome nisu posvetili ni trenutak svog dragocjenog vremena. Vremena u kojem na i sa tuđe grbače žderu, loču, jebu, arče i banče.

Govorim naravno i o svima onima koji su svoje male bijedne živote ispunili tih nekoliko dana oštrim osudama, komentarima i prijetnjama po prljavim, punim bakterija ko zna kojeg porijekla, tramvajima i trolejbusima, svemu onome što se raspada baš kao i ova paćenica od države. Te prijetnje nisu valjda uračunate u one o kojima postoji uredna evidencija a i kome i zbog čega bi, zaboga, ti ljudi, isključeni iz svih mogućih talova, mogli prijetiti.

Onima koji trčeći svakodnevno, ko muhe bez glave, u potrazi za hljebom i bilo kakvim poslom, ničim i ni od koga zaštićenima, ti koji su događaj, skandal, zločin sa prešućivanjem ili svjesnim zataškavanjem superbakterije poslali su jasnu poruku.

Jedite govna, hiljade muha ne može biti u zabludi.

Zna se ko bi se trebao i morao baviti svom ovom bagrom koja sebe zove vlast ali, na žalost, daleko smo mi od tog.

Onaj gospodin koji je tako dobro organizovao proteste i paljevinu na onome što je samo ličilo na proteste, februara 2014. možda da pokuša još jednom? Osevapio bi se!

I to prije nego, priprema nam se to uveliko, konačno shvatimo ono što reče časna starina.

Kad krene rat, država daje topove, gazde volove, a sirotinja sinove.

Sretan praznik!

Radomir Lazić
Autor 29.4.2017. u 18:07

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija