Markovina: Dva desetljeća tužne splitske povijesti

Autor 19.9.2012. u 11:47

Markovina: Dva desetljeća tužne splitske povijesti

U proteklom tjednu, preko nekoliko naizgled nepovezanih stvari koje su se događale u i oko Splita, savršeno su se prelomila protekla dva desetljeća civilizacijske i svake druge propasti tog grada i njegovog društva.

Prije svega u splitskim knjižarama se pojavila knjiga memoara legendarnog splitskog komuniste i ratnog vođe, Vicka Krstulovića, pod naslovom ‘Memoari jugoslavenskog revolucionera. Dalmacija-fragmenti za historiju 20. vijeka’. Već i letimičnim pogledom na pojedine rečenice i sadržaj knjige, a posebno nakon njezinog temeljitog isčitavanja  čovjeka uhvati neka čudna smjesa neskrivenog ponosa, gorde melankolije i blagog gađenja, s obzirom da je nemoguće izbjeći uspoređivanje onog vremena, herojstva i ideala kojima ništa nije moglo stati na put, sa kontekstom suvremenog Splita. Grada izbrisanog sjećanja, nečiste savjesti iz posljednjeg rata, uništene ekonomije i poražavajuće socijalne i društvene slike. Ono što su Vicko i njegova generacija međuratnih i ratnih drugova-komunista napravili u borbi za radnička prava, oslobođenje zemlje i izgradnju novog društva iz današnje perspektive izgleda posve nezamislivo. Imajući to u vidu, kao i činjenicu njegovog ugleda u gradu, krajnje je tužno da niti on, kao niti cijela ta borba u kojoj je igrao jednu od ključnih uloga u današnjem Splitu nemaju nikakvog službenog spomena, što je podatak u koji se savršeno uklapa činjenica da njegovi memoari izlaze pred javnost tek danas, i to tiskani u Beogradu i Sarajevu, bez ikakve službene promocije u Splitu.

S druge pak strane u kavani Bajamonti je održana promocija dokumentarne serije ‘Libar Miljenka Smoje’, i to na način da se ulazilo samo s pozivnicama, a na vratima su stajali zaštitari i kidali pozivnice kao pri ulasku na stadion. Što nas nužno dovodi do pitanja: A gdje su bili svi ti ljudi početkom devedesetih godina, kad je Smoje izbačen iz Slobodne Dalmacije, javno prokazan i u potpunosti ignoriran i šikaniran pri svakom izlasku na ulicu?

U konačnici stvar je začinio aktualni gradonačelnik, još jednim nesuvislim gostovanjem kod anemičnog Stankovića, iz kojeg će jedino pamtljiva ostati teorija o srpskom i jugoslavenskom lobiju koji drži banke i medije te gura u propast prave Rvate poput njega. Tako se Žeki do kraja u karikaturalnosti približio Hitlerovim fantazmagorijama o židovima, a što je najgore od svega, takve tvrdnje su se u modernoj Hrvatskoj i Splitu toliko ustalile, da se u svim javnim zgražanjima ne može ne uočiti nota neobaveznosti i nečega što se mora reda radi. Uostalom da je tome tako, bit će dovoljno da se zapitamo ima li ikakvih izgleda da zbog otvorenog fašizma Kerum doživi onakvo okretanje od sebe na ulici, kao od kužne pošasti, kakvo je doživio Smoje prije dvadeset godina.

I na tom slučaju Miljenka Smoje dobit ćemo potpuni uvid u stupanj srozavanja splitskog društva tijekom razdoblja kontrarevolucije. Početkom devesetih bilo ga je oportuno zaobilaziti u širokom luku, izgnati iz javnosti i privatno ogovarati, dok ga je danas jednako oportuno glorificirati kao kampanela dalmatinstike i nezaobilaznu činjenicu identiteta te nekako usput od njega napraviti i političkog Hrvata, što on, na svu sreću, nikad nije bio. Naravno taj preokret nije praćen nikakvim idejnim ili moralnim osvješćivanjem, već pukom pragmom i tobožnjim europeiziranjem miteleuropskog hrvatskog društva. Sa Smojinim izborom od prije dvadeset godina se naravno nećemo slagati, ali ćemo to nekako nastojat prešutiti, o zločinima u Lori i otimanju stanova nećemo govoriti, jer je to bilo jako davno i već je pomalo passe, ali ćemo glumiti da je sve u redu i kao zgražati se nad Kerumovim šovinizmom, dok ga usput zaokružujemo na izborima. Kao da se nije znalo tko je on zapravo. U međuvremenu, ako koga zanima, Vicko Krstulović i dalje nema svoju ulicu u Splitu, jednako kao ni bilo što vezano uz antifašističku borbu. Ide vrime, cidi maška.

 

 

 

Tagovi:
Autor 19.9.2012. u 11:47

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija