Maske su pale

Marinko Čulić
Autor 28.9.2015. u 15:54

Izdvajamo

  • Iako se hvali solidarnošću prema arapskim izbjeglicama, Hrvatska je zauzela sivu sredinu između dviju krajnosti. S jedne strane Evropa se pokazala neusporedivo manje solidarnom od zemalja Bliskog istoka, a s druge su bogate zemlje evropskog sjevera pokazale manje solidarnosti od zemalja siromašnog evropskog juga

Povezani članci

Maske su pale

Ako Hrvatska traži od izbjeglica da joj ne dođu, a kada dođu da što prije prođu, ne pozivajući izrijekom da ostane barem onih minimalnih 1614 iz hrvatske kvote, što onda ostaje od njene humanosti, kojom se hvale u Vladi?

Kako je jadno, prejadno malo trebalo da padnu maske. Već godinama Bliski istok je prepun izbjeglica iz Iraka, Sirije i s drugih strana, ali premda je njihov broj u nekim zemljama dosegao ogromnu četvrtinu stanovništva (Libanon), u nekima i nevjerojatnu polovicu (Jordan), o tome smo do ovog najnovijeg izbjegličkog vala na Evropu jedva išta, ili ništa, znali. A onda je krenuo taj val, koji je još kilometrima daleko od toga da dosegne i crkavih jedan posto evropskog stanovništva, ali svejedno. Evropa se u samo nekoliko tjedana pretvorila u ksenofobnu ‘tvrđavu’, koja se s nazubljenih zidina roguši na arapske pridošlice i ljutito traži da se vrate odakle su došli. Doduše, ne kaže se to baš otvoreno s najviših adresa, osim u još razmjerno rijetkim ekscesnim epizodama, jer svi vide da su stvari pale niže nego što su ikada bile. Još kada su prije nekoliko godina izbjeglice iz Afrike i Azije počele puniti grobnicu Sredozemlja u pokušaju da se domognu Lampeduse, pokazalo se da princip slobodne unutrašnje cirkulacije ljudi više ne postoji, potopio se. A odskora je jednako jasno da ni Evrope u optici njenih izvornih vrijednosti više nema, i ona se potopila. Zato se svi sada pokušavaju praviti da oni nisu krivi za to, ili barem nisu najkrivlji, i moralni pojas za spašavanje traže u tome da su drugi gori.

Njemačka je gostoljubivija i humanija od Francuske, Francuska je bolja od Engleske, Engleska od Grčke, SDP od HDZ-a (o tome više kasnije). A svi oni bolji su od Mađarske, koja je onom svojom zaumnom žičanom ogradom (ne jedinom, ali najvećom) zaradila status najksenofobnije i najbezdušnije. S pravom, nema sumnje. Jer ta mađarska antiarapska ograda najzaslužnija je za to što su se probudile asocijacije na nekadašnje međublokovske zidove, preko kojih su baš Mađari među prvima bježali, pa čak i na žičane ograde nacističkih koncentracionih logora, preko kojih bijeg u pravilu nije bio moguć. Ali tu sada dolazi još nešto bez čega bi ova slika bila nepotpuna, čak suštinski okljaštrena. Viktor Orban je jedini evropski državni čelnik koji je točno, ili najtočnije, dijagnosticirao uzroke sadašnjeg izbjegličkog vala na Evropu, rekavši da će to prestati tek kada Amerika i Evropa prestanu razarati i rušiti naftonosne države Afrike i Azije. Žalosno je što je tu temeljnu istinu o ovoj izbjegličkoj drami izrekao čovjek koji se najviše ogriješio o temeljne evropske vrijednosti. Ali to je jednostavno tako i nije jedino što se u ovoj priči okrenulo naglavce. Kada se sumiraju svi prigovori i optužbe koji se ovih dana razmjenjuju među evropskim državama, dolazi se do sljedećeg.

Države sjeverne Evrope optužuju one južne da krše načelo ‘azila u prvoj zemlji’, dakle sve bi bilo u redu kada tog kršenja ne bi bilo. Ali, naravno, to teško diskriminira zemlje koje su najbliže rubu ili su na samome rubu Evrope prema Aziji i Africi, jer su najizloženije izbjegličkom valu. A usto izvrće i sliku stvari koja nam je sada pred očima, jer sugerira da se južne zemlje ponašaju samoživo i uskogrudno. Baš su, međutim, siromašne zemlje evropskog juga najsolidarnije prema arapskim izbjeglicama, a najmanju solidarnost pokazuje bogati sjever (s jedinim čistim izuzetkom Njemačke, ali pitanje je dokad). Dakle čitav ovaj izbjeglički martirij iznio je na površinu pomno skrivani jaz između evropskog sjevera i afro-azijskog juga, koji u osnovi ima obilježja međukontinentalnog klasnog rata (na što Hrvatska, hvala na pitanju, nema prigovora). A onda se taj jaz, s obilježjima istog klasnog rata, preslikao i unutar same Evrope, koja raspoređuje teret ove izbjegličke krize jednako diskriminatorno kako raspodjeljuje i svoja unutrašnja dobra i profite. Ovo se najzornije vidi na primjeru Grčke, koja je u vrijeme Sirizinog dolaska na vlast imala najotvoreniji program zbrinjavanja i ubrzanog integriranja afro-azijskih izbjeglica. Ali nakon što je Cipras kapitulirao pred ultimatumima evropskih drmatora o tome se više ne čuje, bit će da je u tišini maknuto u zapećak.

U svakom slučaju, ova izbjeglička drama u kratko je vrijeme rendgenski osvijetlila mapu interesa, i ako ima nešto dobro u groznom što sada gledamo, to je to. Jasno se vidi tko gdje pripada. Jedini izuzetak su zemlje Istočne Evrope, koje su statusno bliže Južnoj Evropi (jednako ih je recimo pogodila stihija sa švicarskim frankom, koja je na razvijenom evropskom zapadu potpuno nepoznata pojava), pa bi bilo logično da pokažu i veći senzibilitet prema arapskim izbjeglicama. Ali dogodilo se sasvim suprotno. Tu su izljevi ksenofobne, uvelike i rasističke omraze najveći, što bi tražilo široko, višeslojno objašnjenje, pa ostanimo samo kod onoga što se otprve vidi. Te zemlje tzv. nove Evrope, kako su ih nazvali Amerikanci, najpriležniji su i najodaniji saveznici SAD-a, što im se vraća, vidjeli smo već na primjeru Ukrajine, pravom da pokazuju više bojovnog nacionalizma, pa i graničnog fašizma, nego drugi. U to se onda uključio – kud će suza nego na oko – i naš HDZ, koji je na ponovno odlično usuglašena usta Tomislava Karamarka i Kolinde Grabar Kitarović učas kreirao atmosferu izvanrednog stanja. Na to se, vele, može odgovoriti samo onako kako je napravila Mađarska, doduše, bez žičane ograde, ali s vojskom na granici. Usto je predsjednica nekakvim povjerenikom za ovo imenovala poznatog kolekcionara antihrvatskih utvara Andriju Hebranga, koji je odmah izjavio da premijer Zoran Milanović zbog puštanja izbjeglica podliježe krivičnom progonu. Naravno da je sve to golo fabriciranje strahova, što se vidjelo dan-dva ranije, kada je Mislav Togonal pozvao u ‘Otvoreno’ navodno ozbiljnog demografa Stjepana Šterca, koji je važno izjavio da su izbjeglice u misiji osvajanja Evrope. Nema veze što je Šterc poznat po tvrdnji da je na Bleiburgu ubijeno pola milijuna ljudi, pa je jasno da je čovjek u misiji lupetanja što mu padne na pamet. Očito se računa da je važno potpaliti vatru histerije, a na vatri se jednako kuhaju najprobranija jela i najgore splačine.

I zbilja, kada je u loncu zakrčkala ova HDZ-ova smrdikaša, Milanović je zatvorio granične prijelaze sa Srbijom, ne priznajući, doduše, da se prepao HDZ-ove halabuke, nego zato da Hrvatska ne postane sabirni tampon kojim će se olakšati izbjeglički pritisak na sjevernu Evropu. Ima, istinabog, opravdanja za ovu prkosnu neposlušnost prema Bruxellesu, ali ima i još nešto. Ako Hrvatska traži od izbjeglica da joj ne dođu, a kada dođu da što prije prođu, ne pozivajući izrijekom da ostane barem onih minimalnih 1614 iz hrvatske kvote, što onda ostaje od njene humanosti, kojom se hvale u Vladi? Ne kažem ništa, ali malo, premalo – to da.

portalnovosti

Marinko Čulić
Autor 28.9.2015. u 15:54

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija