Mediji u demokratskom gulagu

Povezani članci

• Bilježnica Robija K.: Ima li ambis dno?
• Elvira Ela Stojić nudi 100 000 maraka za informaciju o svom ubijenom ocu Aleksandru Aci Stojiću
• Svetlana Broz: Podržavam demonstrante i njihove pravedne zahtjeve
• POSTJUGOSLAVENSKI REKVIJEM: FUGA SARAJEVO, SEFER YIZKOR (2.)
• SNJEŽANA KORDIĆ: JEZIČNA POLITIKA I JEZIČNI NACIONALIZAM
• Samosvijest – privilegija bogatih i korumpiranih?

Foto: Feđa Krvavac, klix.ba

Medijski prostor vrvi od novinara koji su tobože kritični, a zapravo kritkuju jednu stranku za račun druge i s ponosom na svojim facebook profilima objavljuju silnu sreću da su se uslikali s nekim guzonjom. Njegovom ekselencijom guzonjom. Da je bilo drugačije, možda danas policijski poslušnici i njihove vođe ne bi imale moć da upadaju u redakcije i bez ikakvog osjećaja odgovornosti uništavaju sve, te da isljeđuju novinare koji su prenijeli audio snimak za koji bi ona koja se na snimku pojavljuje trebala dobiti višegodišnju zatvorsku kaznu. Da je medijski prostor manje bio urešen izrazima poput “demokratska dostignuća” a više istinitim i jasnim “demokratski režim” sve bi bilo drugačije.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Policija je upala u prostorije jednog portala i maltene ga demolirala, oduzela hard diskove i opremu, pa čak i privatne telefone. Novinari su protupravno držani pod ključem sedam sati i zabranjeni su im rad i komuniciranje s bilo kim van redakcije. Sve zbog objavljivanja audio snimke na kojoj se čuje kako premijerka ugovara njabrutalniji vid političke korupcije. Čisto da se pokaže ko je glavni baja, jedan od policajaca je udario fotoreportera koji čak nije imao veze s audio snimkom. Za to vrijeme, premijerka koja voli da kupuje cipelice i zastupnike je imala sasvim običan radni dan ustoličena na svom premijerskom mjestu. Ovo nije horor priča čiji je glavni protagonist Kim Jong Un ili neki iranski ajhatolah. Ovo je priča koja je u sred radnog dana odjeknula Bosnom i Hercegovinom, zemljom koja se hvališe svojom evropskom tradicijom, suživotom, multi-kulti forama i sličnim općim mjestima koja služe da sakriju gadarije naše svagdašnje. Dakle, onom zemljom čije guzonje obilaze skupe simpozije o ljudskim pravima, navodno rade sve što je u njihovoj moći za opće blagostanje, stvaraju mehanizme, obećavaju demokratski dženet i uvijek ističu kako podržavaju medije i pravnu državu. Ako se, pak, potonji ogriješe o političku bezgrešnost svojih elita, tu su naši političari da im halale. Javno, na dnevniku. I ostale slične laži. Da je Bosna i Hercegovina najbrutalniji oblik režima dalo se nazrijeti još u februaru, a definitivno je postalo jasno na izmaku godine. Pri tome, razgolitile su se neke paradigme. Naprimjer, kad bi naši naci političari sitnog zuba imali moć kakvu ima Sisi u Egiptu (režimac koji je mrtav-hladan uz blagosiljanje svjetskih ljubitelja ljudskih prava i krupnog kapitala osudio 1000 ljudi na smrt) ili pak Kim Jong Un, novinari portala Klix.ba bi vjerovatno sutra bili javno obješeni ispred zajedničkih institucija. No, ovako će im se montirati ko zna kakve optužnice jer su objavili kako je njeno kriminalno veličanstvo premijerka RS učesnica u korupcijskom skandalu prve vrste. U zemlji koja bi imala želju da liči na normalnu zemlju, ta premijerka više ne bi imala nikakve političke šanse. Sjetite se samo Berluskonija i inih sličnih jahača magle iz evropskih zemalja. Njihove slike su redovito krasile naslovnice zbog raznoraznih afera no ovakav wild wild west upad u redakciju se nije desio. U zemlji koja bi željela stvoriti privid normalnosti, rečeno drugim riječima, Željka Cvijanović bi sjedila na optuženičkoj klupi. Ovako će ona i dalje sjediti u premijerskoj a novinari na optuženičkoj. Dakle, ubijte glasnika.

S druge strane, podijeljena policija u ovoj zemlji je itekako složna kada treba braniti režim, onaj dejtonski, skrojen po sistemu 3u1. Tri mala, međusobno konkurentna naconalitička režimčića postaju jedan režim kada trebaju jedni drugima čuvati leđa. A onda se desi da se ozloglašene entitetske linije pređu. Pa Dodikovi psi rata, koji su hapsili majke Srebrenice jer su došle da polože cvijeće na mjesto gdje su im ubijena djeca, dođu i u sred federalnog šehera koji je čudovišni miks diznilenda i kasabe pohapse – novinare. I to ne bilo kako. Spektakularni upad u redakciju, pretresanje i protuzakonito držanje onih koji nisu formalno optuženi ne predstavlja ništa drugo do li prekoračenje svih policijskih ovlasti. Policajci iz RS i KS, oni koji se i dvadeset godina poslije rata gledaju preko nišana su skupa pohrlili da na novnarima istreniraju strogoću i dokažu kako ima mnogo ljepših tema o kojima novinari trebaju pisati i koje trebaju puštati u javnost od uratka omiljene im premijerke. Naprimjer, pametnije bi im bilo da pišu o demokratskim dostignućima naše policije ili o tome kako su uvijek spremni da brane našu prekrasnu zemljicu i njen ustavni poredak što je odavno postalo eufemizam za branjenje prljavih interesa političkih elita. Jer, kako to da nalogodavac utjerivanja režima novinarima u kosti, Miloirad Dodik, u federalnom Teheranu hapsi umjesto da sam bude uhapšen jer ne priznaje državu BiH i time udara na njen ustavni poredak jednako kao i razulareni IDIL-ovac Bilal Bosnić?

Kako to da je zakazala tobože državotvorna pamet Bakira Izetbegovića ili recimo suddenly patriote Dragana Čovića?

Sve se svodi na to da novinari više nikad ne ponove ovakav grijeh, da iskažu žaljenje jer su omeli premijerku u šopingu i time umalo doveli u pitanje šarenu lažu koja se plete evo već dva mjeseca u BIH a zove se formiranje vlasti. I dok je BiH puna raznoraznih radikalnih portala kakvi su četnici.org koji zagovaraju genocide ili pak vijestiumeta.nešto koji zagovaraju ideologiju IDIL-a naša se policija (odnosno više njih) bavi činjenicom da je jedan portal objavio snimak premijerke u kupovini zastupnika.

Ovdje se radi o tome da je režim 3u1, sad ga već s punim pravom možemo tako zvati, genijalno zamijenio teze. Ko se sjeća konstituirajuće sjednice NSRS znat će o čemu je riječ. Na insistiranje takozvane opozicije (takozvana jer baštini Dodikovu ideološku agendu) da se provede istraga o kupovini poslanika, pozicija je uspjela izboriti usvajanje zaključka o provođenju istrage koja bi otkrila kako je snimak nastao i dospio u javnost. Dakle, nije bitno što se neko drznuo da kupuje poslanike već što se neko drznuo da to objavi. Upravo činjenica da se radi o skupštinskom zaključku je otežavajući momenat. Da se radilo o prljavoj zloupotrebi policijskih agencija od strane RS vlastodržaca, čovjeku bi nekako bilo lakše. Ovako je režimsko divljanje po redakciji Klixa zapravo demokratski usvojena procedura. Dakle, neosporna pojava,. A to nas dalje vodi do činjenice da demokratija u ovoj zemlji funkcionira samo kada treba ići na štetu građanima i javnosti. Demokratija je u BiH šinjel pod kojim se skriva 3u1 režim. Sve što ugrozi taj režim bit će demokratski satjerano u kut. Ništa nepoznato. Ne zaboravimo, i Guantanamo je dio demokratskog svijeta.

Dakako, treba na umu imati i odgovornost medija za rast režima. Mediji su, barem dobar dio njih, godinama podržavali režim i novinarstvo svodili na trčkaranje po govornicama kojekakvih stranaka i organa vlasti odakle su guzonje usiljenim demokratskim terminima objašnjavale kako smo mi zapravo jedna sretna i prosperitetna zemlja. Samo što nam to niko ne vjeruje. Mediji su, dakle, vrlo često bili lijevak kojim se u glave građana usipalo šta se htjelo. Medijski prostor vrvi od novinara koji su tobože kritični, a zapravo kritkuju jednu stranku za račun druge i s ponosom na svojim facebook profilima objavljuju silnu sreću da su se uslikali s nekim guzonjom. Njegovom ekselencijom guzonjom. Da je bilo drugačije, možda danas policijski poslušnici i njihove vođe ne bi imale moć da upadaju u redakcije i bez ikakvog osjećaja odgovornosti uništavaju sve, te da isljeđuju novinare koji su prenijeli audio snimak za koji bi ona koja se na snimku pojavljuje trebala dobiti višegodišnju zatvorsku kaznu. Da je medijski prostor manje bio urešen izrazima poput “demokratska dostignuća” a više istinitim i jasnim “demokratski režim” sve bi bilo drugačije. No, za neke stvari nikada nije kasno. Nadati se.