Milan Bandić, posljednji nedodirljivi

Povezani članci

• Viktor Ivančić: Nema dobrog nacionalizma, on se mora smlaviti i nadvladati
• Boris Tadić i bosanski Hrvati
• Sabina Ćudić: Pojedinačnim predsjedničkim kandidaturama DF i SDP odabrali lične umjesto interesa građana BiH
• Predsjednica ne bi trebala biti pokroviteljica ustaškog derneka na Bleiburgu
• Ateizam Spinoze
• Boris Dežulović: Duhovna dimenzija medicine

ZAR SE se u Uskoku već ne osjećaju glupo?

Ako ne, onda bi trebali. I to svaki puta kad u javnost plasiraju najavu o tome kako se priprema uhićenje Milana Bandića. Evo samo što nije. Pa tako već godinama.

Valjda još tamo negdje od prosinca 2009. godine kad je Index objavio informaciju iz Uskoka kako se protiv Bandića vodi istraga po dvadeset predmeta, a da je famozni Krašograd pred dovršenjem. Fali još samo jedno vještačenje. Samo još jedna izjava. Samo još jedan izvid. Ili možda dva. I samo još godinu i pol. Ili možda ipak dvije.

Steže se obruč

Prije kojih mjesec dana tjednik Globus objavio je informaciju kako je dovršena istraga oko zagrebačkog pročiščivača i samo što se nije krenulo u Bandićevo hapšenje. A ovoga tjedna Nacional je objavio kako Uskok “steže obruč oko Milana Bandića”. Vjerojatno već deseti ili dvadeseti, prestali smo brojati. Ali barem se steže.

Pa kome to ne bi zvučalo blesavo? Zar se Mladen Bajić i ekipa iz Uskoka ne osjećaju blesavo kad puštaju takve najave, koje u javnosti izazovu pažnju tog dana ili tog tjedna, da bi se onda bacile u smeće i ustupile mjesto novim spektakularnim najavama?

Bajić je kap vode u medijskoj suši

Da se razumijemo, lijepo je vidjeti da Uskok i DORH istražuju Bandića. Još je ljepše vidjeti da su spremni time se pohvaliti u javnosti. Naročito kad nastane medijska suša pa Bajić iz gomile Bandićevih predmeta mora iskopati još jedan oko kojeg se, eto, “steže obruč”.

A najljepše je ipak vidjeti kako u ovoj državi još uvijek postoje “nedodirljivi”. Odnosno, nedodirljiv.

Dok se Uskok hvalio istragama protiv Bandića, u zatvoru su stigli završiti svi ostali. Čak i Ivo Sanader. A gradonačelnik Varaždina Ivan Čehok morao je čak za puštanje iz pritvora podnijeti ostavku na mjesto gradonačelnika, kako ne bi “ponavljao djelo”. Bandić ih zato, hvalabogu, ponavlja svaki dan. Već godinama.

Bio je rodonačelnik korupcije, a sad kad je antikorupcijski uragan protutnjao Hrvatskom, on se i dalje bezbrižno klati oslonjen na gromobran. Kako i ne bi?

Onaj koga hapse svaki dan, ne hapse ni jedan dan

Onaj kojeg svaki tjedan hapse može biti siguran da ga nikad neće uhapsiti. Ili samo što nisu.
Ali o kakvom antikorupcijskom uraganu je ovdje riječ? Pravomoćne presude mogu se izbrojiti na prste jedne ruke, a optužnice možda na još jedne. I o kakvoj je to borbi uopće riječ kad premijerka otvara gradilište mosta čiji su izvođači u međuvremenu završili u pritvoru? Pa onda iz njega pušteni bez optužnice.

Ako se već Mladen Bajić zbog svega toga ne osjeća blesavo, onda se barem domaća javnost osjeća blesavo kad gleda kako iz optužnice za utaju poreza u Hajduku nekim čudom ispada upravo tadašnji predsjednik Upravnog odbora splitskog kluba Nadan Vidošević. Onaj koji je bio na čelu kluba, jedini nije ništa kriv. Takva logika može se roditi samo u Bajićevoj glavi.

Priče iz Hrvatske

Stoga je doista glupo pitati osjećaju li se glupo u Uskoku ili DORH-u kad se hvale uvijek istim i nikad dovršenim istragama protiv Bandića. Kao što je glupo i pomisliti da Milan Bandić obraća pažnju na te najave.

Glupi su samo oni koji na sve to još obraćaju pažnju i misle da se vodi žestoka borba protiv korupcije. Bez uhićenja, bez optužnica, bez presuda. To može samo u Hrvatskoj.