ENG
Milan Pekić: PROCESI BEZ PROCESA LJUDSKOM TALOGU
Autor/ica 👤Milan Pekić
Povezani članci
Čin je, mada, sad već obesnaženim i povučenim dokumentom, nastao na smetljištu, ogranku otpadnog ukupno-državnog prostora; već trideset godina, u političkom smislu, postavljenog protiv ljudskosti i civiliziranosti. Javnost, ove države i zemlje, dozvolila je, pa i inaugurirala, čast izuzecima, rukovođenje, vodstvo, šljamu i ljudskom talogu!
Kao u Livnu i iz Livna, a nije samo tamo, k’o nekakve zabrane… Ili nešto drugo, svejedno…
A šta se dogodilo u Livnu?
U grozoti čina – ništa!
U činu, bez grozote, apsolutno – ništa. Jer, na ovaj ili onaj način, događaj je isječak iz stvarnosti ove države!
Čin je, mada, sad već obesnaženim i povučenim dokumentom, nastao na smetljištu, ogranku otpadnog ukupno-državnog prostora; već trideset godina, u političkom smislu, postavljenog protiv ljudskosti i civiliziranosti. Javnost, ove države i zemlje, dozvolila je, pa i inaugurirala, čast izuzecima, rukovođenje, vodstvo, šljamu i ljudskom talogu!
Livno je, samo slučajno, na početnoj tački trenutnog skandala s magistrale Livno – Duvno – Govno… Pod koronom… No, nije i nema izuzetka! Čak, po normama sadašnjeg morala (sic!), nema ispada! Ovdje je sve ispad! Cijela država premjerena je mrežom satkanom od bahatosti, kriminala, nečasne trgovine dušama, licemjerjem…
Lideri!
Oni su potka za osnovu pažljivo rastegnutih niti sluganstva, licemjerja, nekulture, neobrazovanosti… Ovi što se zgražaju i iščuđavaju, vrane i golubovi – leteći smetljari (to im je posao, tako jačaju mrežu, a i lidere), nekvalificirani su čuvari gazdinstava, čitluka, begovata, vojvodstava; elem, entiteta, kantona; avlija i dvorišta primarnog i sekundarnog ljudskog otpada.
Licemjerno je vikati, oglašavati se, biti zgrožen nad aktom iz Livna, kad varijacija, u vremenu tridesetogodišnjeg trajanja, ima onoliko koliko rigidni mogu poželjeti srcem.
Uvijek graja! Iz ‘političkih razloga’. I – ništa! Ovdje politika nije nauka; krinka je za podvalu, zajeb…
Voždovi, lideri, kako se već zovu ti govnari i rigidni ljigavci, pokrenu lavinu narodnog zgražanja. Potom, kad su rekli svoje i tako iskreirali stavove javnog ‘mnijenja’, bez djelovanja se sklanjaju, stajuć’ iza zida kojeg će pretvoriti u fašističku busiju i smisliti nove ispade za buduće talasanje javnosti. Pažljivo će režirati mjesto radnje. Potom će, u prikrajku i na prigodnom, tajnom banketu – derneku, izvlačiti slamku kako bi odredili nosioca nove glavne role buduće predstave.
Zaista, šta znače aktualna zgražanja, prijetnje procesuiranjem, odnosno, najavljivanje podizanja krivičnih prijava? Radi li se o lažnim prijetnjama, prikrivanju nečeg drugog? Nečeg nepotrebnog, ali mimikričnog pred narodnom sviješću? Moguće – svikli smo.
Ali!
Možemo zagalamiti pa i ostvariti:
Zabraniti izjave. Besmislene prijetnje. Skresati najave i objašnjenja.
Ne priznajemo odricanje od nadležnosti – insistiramo da smeće s vrha, kad na vrhu već jeste, odmah nakon djela-nedjela, prijekim mjerama, pred prijekim narodnim sudom, pohapsi, procesuira i zatvori sebi slično smeće! Jer, trenutno, najviše smrdi!
A onda, kad isteknu kazne što nam ih, svima i trenutno, donosi priroda, zakazat ćemo radne akcije i kutarisati se smeća sa svih vrhova. Razlog? Pa, napravili su državu koja je uspostavljanjem koruptivnih veza, suvišna i samoj sebi! A njima je, ta tvorevina, isparcelirani poligon za pljačke i teror nad smislenošću.
U čije ime je ovo napisano? Ko ovo traži?
Prevarena, možda, ustvari sigurno, još uvijek neosviještena javnost! Nebitno je ko je i kako budi, ali sjekira korone jeste inicijalna kapisla!
Čuj, čuđenje nad aktom iz Livna, a mračnih, zlih čini koliko srce ište!
Dosta je! Dosta.
Autor/ica 👤Milan Pekić
