Milan Račić: BiH politička zbilja

Milan Račić
Autor 27.6.2018. u 12:30

Izdvajamo

  • Pred oktobarske izbore vidimo da je sve moguće. Da se lijevi razdružuju, umjesto udružuju, da se prave sporazumi onih koji se programski ni u putu nisu sreli, da nacionalisti, uobičajeno, kukaju nad sudbinom samo svojih, da dojučerašnji zavisni, preko noći postaju nezavisni. Moguće je i da, gotovo svi i jednoglasno, na Predstavničkom domu Parlamenta BiH glasaju o promjenama krivičnog zakona kojim se onemogućava kažnjavanje kriminalaca. I svi traže podršku i veliku izlaznost. A za šta, ni sami ne znaju odgovoriti.

Povezani članci

Milan Račić: BiH politička zbilja

U ovakvoj BiH zbilji dobri ljudi postaju izuzetak, a ne pravilo. Sa takvim ljudima kad se družite možete izgubiti  status i položaj, ali ćete sigurno sačuvati slobodu i obraz. Pa, neka svako bira!

Naš narod je anesteziran. Ne priča o idejama nego se bori za goli opstanak i koru hljeba. Intelektualna elita, sem časnih pojedinaca, gotovo da i ne postoji. Urušeni su vrijedonosni sudovi, a većinska tzv. intelektalna elita se prilagodila zadatim uslovima. Preuzela je primat i nastupa kao glasnogovornik vladajuće politokratije jer jedino tako mogu dobiti projekte, stanove, titule i druge privilegije. S druge strane postoji manjinska intelektualna elita – pravi intelektualci koji neće nikada prodati svoj naučni i lični moral, ali je zato većina njih dovedena na rub egzistencijalnog opstanka. Doda li se tome da je u ovoj zemlji srednja klasa gotovo uništena, u takvim uslovima i sa gotovo trodecenijskim iskustvom djeluju i vladaju BiH političari.

Naši velikani, Ivo Andić i Meša Selimović, vjerovatno bi danas, našu stvarnost, društvenu i političku zbilju opisali da vladajuća „gospoda“ grčevito i uspješno brani svoja „demokratski“ stečena prava. Ne biraju način i sredstva kako da sačuvaju prigrabljeno i pri tom da i dalje vladaju. Dovoljni su sami sebi, ali su pred sopsvenim ogledalom, u četiri zida i kad ostanu sami –  veoma  zabrinuti za sebe, imovinu i budućnost, koja ih kad-tad, neće zaobići.

Ako postoji mnogo zajedničkog za sve njih na prostorima Balkana, umišljenost da su jedino oni bogom dati da upravljaju i vladaju, da ne slušaju druge i drugačije, da zastrašuju, da više lažu nego li govore istinu. Ipak su naši, pa bilo da je riječ o poziciji ili opoziciji, usavršili tehnologije vladanja. Visokim mišljenjem o sebi, a bez ikakve stvarne podloge, usavršili su načine zastrašivanja od drugih, posebno onih što im je drugo ime, nacionalnost i vjeroispovijest. Pri tom su, kao nadolazeći uragani plahoviti u očuvanju tzv. nacionalnih interesa, ali i strpljivi, analitični i dobro programirani kada je njihov lični interes u pitanju. Do besvijesti će vas ubjeđivati u neophodnost evropskih i ko zna sve kojih vrijednosti, a praktično činiti sve da se one nikad ne ostvare, jer bi  prvi došli pod udar tih novih evropejskih načela. Kada se uz to doda da niti jednu odluku neće i ne mogu donijeti, a da se pri tom ne okrenu istoku ili zapadu, dok ne utvrde šta će im reći Erdogan, Putin, Tramp, briselska administracija, a pogotovo što im to poručuju matice i lahor s Bosfora, lako je zaključiti da oni ni o čemu, a strateškom, nemaju ni zajednički stav, ni svoje mišljenje. Zato se niko od njih i ne usudi komentarisati, a pogotovo suprostaviti na najavu Evrope da bi se i na prostoru Balkana trebao formirati svjetski izbjeglički kamp. Umjesto toga, zvaničnici će se hvaliti kako su dobili pare za kupovinu nove „pogranične“ opreme i eure za kupovinu konzervi za unsrećene Sirijce, Avganistance i Pakistance.

Zbog svega, BiH i međunarodnim dođe samo kao poligon ne samo za političke, nego, mnogo važnije, za ostvarivanje njihove lične i koristi države koju predstavljaju. Ostvareni su tako interesi banaka i kapitala iz zemalja koje su oni doveli i odredili, ugašene su ili marginalizovane BiH banke, dok čitava milijarda stoji u trezoru kojim ne upravlja ni ova vlast, a narod pogotovo. Oni su, u međuvremenu, uveli akcize na gorivo koje već nekoliko mjeseci ne mogu raspodijeliti, dok više stotina miliona čeka otpočinjanje izgradnje auto-puta. Za četiri godine, sad je već sigurno, sve će se završiti na nekoliko stotina metara trotoara isped Predsjedništva u centrali.

Običan građanin već postavlja pitanje – U kakvu to i koju Evropsku Uniju hoćemo -? Dramski pisac Siniša Kovačević primjećuje da danas postoje dvije različitosti – jedno je Evropska Unija, a drugo Evropa. Unija je prostor, a pogotovo, ako si mali i neravnopravan, prostor gdje ti se znoje dlanovi, gdje su milioni birokratskih propisa i nametanja, gdje državama naređuju šta moraju, a šta ne moraju raditi. Kovačević, s pravom, upoređuje Moskvu i Kominternu iz pedesetih, na jednoj, i Berlin i Brisel, na drugoj strani, gdje važi princip „veži konja gdje ti gazda kaže“. Mostar je u toj domaćoj i međunarodnoj priči najilustrativniji primjer, a to sam slobodan ustvrditi kao neposredan učesnik pregovaračkog procesa (možda poslije ove objave, najvjerovatnije više i neću biti, no to je najmanje važno). Prolaze decenije bez izbora, a oni koji vladaju ovim gradom, ubjeđuju nas kako će u četvrtak (to je dan kad se petnaestodnevno održavaju sastanci o Mostaru) doći do dogovora. Međunarodni će ukazivati na potrebu održavanja izbora, praviti analize i prijedloge, a mi ćemo biti sve udaljeniji i od Evropke unije i od mostarskih izbora. Zašto? Zato što to odgovara i onim koji upravljaju s naših pedsetak miliona KM, a nikom ne polažu račune, a bogami i ovim iz međunarodne jer im Mostar i BiH dođe kao poligon za ekspermentisanje.

No, jedno se domaćoj političkoj eliti ne može sporiti. Najveći su znalci kako da pobjegnu od stvarnih tema i svakodnevnice koju običan građanin (ne) proživljava. Nametnuće vam, brzo i efikasno, čiji je Tesla, kojoj krvnoj grupi pripada, a neće pričati o njegovom doprinosu svijetu nauke, da li su Meša ili Andrić, naši ili njihovi, je li Šantić, mostarski, srpski, jugoslovenski ili svjetski pjesnik.

Zašto bi onda BiH političari raspravljali, a ne daj bože, i pomislili da rješavaju onih 150.000 otišlih ili još toliko onih koji se spremaju da napuste ove prostore, a gotovo je podjednako i naših i njihovih.

Zašto bi oni rješavali korupciju i kriminal i sukobe interesa kad su zato izmišljene agencije, pa i dobar dio NVO sektora koji se bave izdavanjem brošura o korupciji i pozivima da prijavimo one što korupcijom i upravljaju i o tom odlučuju.

Pred oktobarske izbore vidimo da je sve moguće. Da se lijevi razdružuju, umjesto udružuju, da se prave sporazumi onih koji se programski ni u putu nisu sreli, da nacionalisti, uobičajeno, kukaju nad sudbinom samo svojih, da dojučerašnji zavisni, preko noći postaju nezavisni. Moguće je i da, gotovo svi i jednoglasno, na Predstavničkom domu Parlamenta BiH glasaju o promjenama krivičnog zakona kojim se onemogućava kažnjavanje kriminalaca. I svi traže podršku i veliku izlaznost. A za šta, ni sami ne znaju odgovoriti.

U ovakvoj BiH zbilji dobri ljudi postaju izuzetak, a ne pravilo. Sa takvim ljudima kad se družite možete izgubiti  status i položaj, ali ćete sigurno sačuvati slobodu i obraz. Pa, neka svako bira!

Milan Račić
Autor 27.6.2018. u 12:30

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija