Milenko Perović: Laž u politici

Autor 7.1.2012. u 14:41

Milenko Perović: Laž u politici

Problem odnosa između istine i laži stari je i komplikovani filozofski problem. Linija razgraničenja između njih nije samorazumljiva kako se čini. Ljudski razum sve voli da posmatra u disjunkcijama.  Sve o čemu misli on razdvaja u suprotnosti. Sve mu je crno ili bijelo, a ne može biti i nešto treće. Zbiljnost uglavnom ne postoji na način nepomirljivih suprotnosti. U njoj se one sudaraju, prepliću, miješaju i sjedinjavaju. Hegel je rekao da je istina takva moć da prebiva i u onome lažnome. Posjedovanje te  moći je stvar odgovarajuće misaone kulture. Da bi se otkrilo  ono istinito u lažnom potrebna je spekulativna sposobnost mišljenja. Ni u životu  nije drugačije. Istina i laž se znaju izmiješati na najrazličitije načine. Najčešće su pomiješane tako da  u istini ima i laži, a u laži i istine.  Tako je i u politici. Ne mislim tu na vulgarno shvatanje politike kao ozloglašene djelatnosti u kojoj se, tobože, samo laže i petlja. Nije politika tako iracionalna djelatnost da se sve što joj pripada ne bi moglo podvrgavati ozbiljnim kriterijima istinitosti i lažnosti. Političke koncepcije, programi i ciljevi, načini djelovanja, sredstva pomoću kojih se djeluje, dnevne političke akcije, pa i sami politički akteri mogu bili istiniti ili lažni. Potonji kriterij njihovog razlikovanja je ostvarivanje političkog sklada i društvenog napretka, kao i izbjegavanje društvenih sukoba.

Sučeljenost vlasti i opozicije u Crnoj Gori može se prosuđivati istom mjerom razlikovanja istine i laži. U političkom djelovanju vladajuće koalicije golim se okom može viđeti linija razgraničenja između istinite i neistinite politike.  Sistem političkih mjera kojima se Crna Gora navodi da se statuira u  evropsku zajednicu država i naroda nesumnjivo pokazuje istinonosni karakter političke djelatnosti ove koalicije. S identitetskim pitanjima nije tako. U njima koalicija pokazuje nejedinstvo, neodlučnost, konfuziju, preveliki oprez, pa i strah. U rješavanju identitetskih pitanja ona uglavnom iskiva lažnu monetu političke strategije i taktike, s uvjerenjem da na „tržištu“ jedino ta moneta ima prođu, a da bi s pravom monetom previše rizikovao onaj ko bi naumio da je kuje. U djelovanju crnogorske parlamentarne opozicije nije moguće otkriti ništa što liči na zrno istine. Ona ne kuje lažnu političku monetu, nego je sama – lažna politička moneta! U njoj nema primjesa političke istine ni u jednom jedinom elementu njezinog „političkog bića“. Politička doktrina ona propagira u potpunosti je lažna. Štaviše, uopšte  nije politička doktrina. Naprotiv,  to je u „doktrinu“ prerušeno velikosrpstvo. Ono je „program“ permanentne smutljivosti, sukoba, patološke kičeljivosti i držanja vječne konfliktne napetosti među ljudima i narodima. Svoju političku neistinu opozicija je pokazala na Referendumu o državnoj nezavisnosti Crne Gore. Nije je to protreslo ni navelo da iz temelja preispita što će ona kao takva u budućoj Crnoj Gori. Kao da se ništa nije desilo, kao da se njezina ontološka laž nije objavila cijelom svijetu, nastavila je da živi svoju neistinu. I nastavila je da je propagira  građanstvu kao lažnu perspektivu. Opozicija nije u stanju čak ni pa opazi notorni paradoks  svoje lažne opozicionosti. Hoće da bude reprezent manjine, ali da se „demokratskim“ sredstvima nametne većini stanovništva. Hoće da je većina prihvati i slijedi kao političkog reprezenta manjine! Ona misli da takav programski nonsens može provesti u život ako se prije svega grčevito bori da joj se ne istopi manjina koju reprezentuje. Opozicija podsjeća na avanturistu koji je doplovio u topla mora s Antarktika na ogromnoj santi leda. Onda hoće da pripoji topla mora Antarktiku, sve strahujući da će mu se prije istopiti led pod nogama.

Laž kao svoju bit opozicija strategijski živi tako što se stavlja u službu susjedne države. Čini to neskrivenim laganjem o svom cilju i svojoj strategiji. Laže debelo kada teatralno deklamuje svoje „opredjeljenje“ za evropski put Crne Gore, jer njezino jedino i pravo uvjerenje je da sama bude sredstvom za postajanje Crne Gore dvadeset sedmim okrugom Srbije. Hegel podučava: „Ono što u sebi nema vlastite težine, da se upotrebljavati kao tuđe sredstvo“! Kome je laž utkana u biće, završava lažunjanjem, najprovidnijim i najjadnijim oblikom laganja. Skorašnja laž o nekakvoj fotografiji, koju je lansirao neko iz opozicije, više i nije laž. To je lažunjanje!

 tekst je preuzet sa http://www.pobjeda.me/
Tagovi:
Autor 7.1.2012. u 14:41

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija