Mine protiv Hrvatske

VEDRAN SRŠEN
Autor/ica 7.8.2021. u 08:06

Mine protiv Hrvatske

Foto: Na teritoriju SFRJ 20. juna 1972. godine ilegalno je upalo 19 naoružanih terorista iz Australije, Njemačke i Austrije. Bili su članovi Hrvatskog revolucionarnog bratstva. Dobili su naziv Bugojanska grupa po mjestu gde su se koncentrisali. Cilj im je bio da organizuju „gerilu, vrše diverzije“ i čine teror, odnosno da podignu ustanak protiv jugoslovenske vlasti, sruše državu i „obnove Nezavisnu Državu Hrvatsku“. Oni su svoju akciju nazvali „Feniks“.      

Te večeri 13. srpnja/jula 1968. godine, mlada devetnaestogodišnja beogradska studentica Magdalena Novaković će se popeti sa svojim mladićem Milanom uz Balkansku ulicu, usput razgledavajući izloge, sve do kina 20. oktobar nasuprot hotela Moskva u Beogradu. Odlučili su večer provesti zajedno te su kupili ulaznice za večernju kino predstavu s početkom u 20.00 sati, kako bi pogledali kriminalistički film „Rififi u Panami“ sa Jean Gabinom u naslovnoj ulozi, a koji je prije dvije godine premijerno izveden u Parisu. Umjesto u šesti red za koji su kupili karte, sjeli su u sedmi, što će na tragičan način obilježiti njihove živote i promijeniti sudbinu ovo dvoje mladih ljudi prepunih radosti uobičajene za dvadesetogodišnjake.

Istovremeno će u kino dvoranu ući i Miljenko Hrkać, tesar iz okolice Širokoga, koji nije tu zbog filma i Jean Gabina. On je tu na specijalnom zadatku, te će nešto prije 21.00 h napustiti dvoranu kina postavivši prethodno u šestom redu iza sjedala broj 16 tempiranu eksplozivnu napravu, bombu koja će neposredno po njegovu izlasku u 21.05 sati eksplodirati. Meta Hrkaćeva napada bili su isključivo civili, ljubitelji filma, a u stravičnoj eksploziji u centru Beograda i masakru bespomoćnih ljudi bit će više od 80 ranjenih, poginuti će dvadesetpetogodišnji zaposlenik kina, dok će mlada Beograđanka Magdalena izgubiti obje noge ispod pasa. Svi životni snovi mlade studentice su prekinuti i njen će život krenuti sasvim drugim smjerom, potpuno suprotnim  jučerašnjim snovima.

Miljenko Hrkać će napustiti Jugoslaviju samo privremeno. Vratit će se u Beograd ponovo u rujnu/septembru iste godine da postavi tempiranu napravu u garderobi Željezničke stanice koja će eksplodirati 25.9. i raniti 14 osoba. Srećom, žrtava neće biti. No, tom će prilikom Miljenko Hrkać biti uhićen da bi u sudskom postupku proglašen krivim i osuđen na smrt strijeljanjem.

Miljenko Hrkać je bio pripadnik tajne organizacije Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo koju su osnovali ustaški simpatizeri 1961. godine u Sydneyu Australija, a djelovala je i u Europi i SAD. Svaki član je imao tajno ime i polagao  zakletvu. Financirali su se prikupljanjem priloga, često i silom od uspješnih hrvatskih iseljenika, ponekad i ucjenama. U programu jasno navode „da će se poslužiti i oružjem u ostvarenju svoga cilja“. Kao što to rade i sve terorističke organizacije i HRB će izvršitelje kriminalnih napada poput onog u Kinu 20. oktobar novčano nagraditi. Nije tu bilo ideala kako se to danas prikazuje. Miljenko Hrkać je za ubojstva i ranjavanja izvršena terorističkim napadom u bioskopu 20. oktobar plaćen sa 2.500 DEM.

Hrvatsko Revolucionarno Bratstvo je bila jedna od aktivnijih terorističkih skupina u svjetskim razmjerima 60-tih i 70-tih godina kada su izveli čitav niz diverzija, od postavljanja mina na željezničkoj pruzi u okolici Delnica, prepad na Klub Jugoslavena u Parisu, diverzija na dalekovod i prugu Zagreb-Rijeka, pripreme atentata na Tita, diverzija na konzulat u Melbourneu, pripreme za postavljanje bombi duž Makarske rivijere sa ciljem urušavanja turističke sezone, ubojstvo domara konzulata u Stuttgartu i pokušaj ubojstva jugoslavenskog konzula u Njemačkoj, te ranjavanje vicekonzula SFRJ u Lyonu. Tih se godina HRB smatrao trećom najopasnijom terorističkom skupinom na svijetu, poslije Crnog rujna poznate terorističke organizacije koja je u Münchenu 1972. godine za vrijeme ljetnih Olimpijskih igara likvidirala 11 izraelskih sportaša, te Tupamarosa – ljevičarskog terorističkog pokreta u Urugvaju kojem je jedan od osnivača i vođa Raul Sendić hrvatskih korijena.

Najpoznatija akcija HRB je bez sumnje bilo ubacivanje devetnaestočlane terorističke skupine u Jugoslaviju 20.6.1972. godine, kada su otevši kamion Radenske na jugoslavensko-austrijskoj granici stigli na planinu Radušu u BIH s namjerom dizanja ustanka i ponovne uspostave nezavisne Hrvatske države. Došavši sa potpuno krivim procjenama uvjereni da će ih narod podržati i priključiti im se, doživjeli su razočarenje jer im se suprotstavila Teritorijalna obrana BIH, dakle njihovi susjedi, prijatelji i rođaci. Teško pronalaze bilo koje utočište jer su ih policiji prijavljivali svi redom, pastiri, seljaci a i mnogi svećenici. Nakon mjesec dana borbi 24.7. uhićena su 4 posljednja člana skupine, a među njima i najmlađi od njih 17-godišnji Ludvig Pavlović. Suđeno im je na Vojnom sudu u Sarajevu, te su trojica od njih osuđeni na smrtnu kaznu, a Ludvig Pavlović koji nije bio punoljetan na 20 godišnju kaznu zatvora. Ova teroristička grupa u kojoj je bio i Ludvig Pavlović, usmrtila je 13 pripadnika TO i snaga sigurnosti BIH.

Gotovo je nevjerojatno da danas poslije 49 godina od tih događanja, predsjednik RH odlikuje postrojbe koje nose imena pojedinih pripadnika Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva. Današnja moderna i europska Hrvatska ima velikih problema sa prepoznavanjem istinskih narodnih vrijednosti kao i onih pojedinaca koji su te narodne interese kroz našu povijest štitili i pronosili. Dok se ruše spomenici partizanskih patriota, domoljubima se proglašava pripadnike Hrvatskog Revolucionarnog Bratstva koje su sve zemlje svijeta gdje se ta organizacija pojavila, od Amerike i Europe do Australije, proglasili terorističkom organizacijom a njene pripadnike teroristima. No, oni su za naše političare, što je jadno, revolucionari, heroji i vitezovi, a za TV Kalendar HRT-a gerilska skupina koja zastupa hrvatske interese.

Pretvarajući svjetske probisvijete u borce za slobodu, hrvatsko se društvo guši u vlastitom smradu i gadosti, dok mladi i obrazovani napuštaju zajednicu koja njeguje iskrivljene civilizacijske vrijednosti. Žalosna je činjenica da naši najviši državni dužnosnici vezuju i sam nastanak Republike Hrvatske uz pojedine ekstremističke skupine, a time posredno i uz NDH, čineći tako nepopravljivu štetu ugledu, ustavnim vrednotama i samom biću Hrvatske. Oni nas sve time sramote i rade protiv naše Hrvatske.

Pitanje za tebe poštovani čitatelju glasi – Kome je nedavno u Kninu predsjednik RH uručio priznanje obilježavajući Dan Pobjede?

  1. Tupamarosima,
  2. Hrvatskom Revolucionarnom Bratstvu,
  3. Postrojbi za posebne namjene „Ludvig Pavlović“ ili
  4. Brigatte Rosse.

                                                       

VEDRAN SRŠEN
Autor/ica 7.8.2021. u 08:06