Mladić na Nušićev način ili kako je Nušić prepoznao Mladića

Edin Osmančević
Autor 22.11.2017. u 12:18

Mladić na Nušićev način ili kako je Nušić prepoznao Mladića

foto: voanews

Mladić je kriv i ostatak svog života provest će iza rešetaka, siguran sam, pitajući se zašto mu je sve ovo trebalo.

Pravda je djelimično zadovoljena premda su me rat i ovaj postratni period naučili da pravda ne pobjeđuje uvijek kako su nas to učili! Koliko god se ovaj ratni zločinac  trudio da pred javnošću pokaže svoju indolentnost i cinizam listajući novine i kreveljeći se kao i njegov šef Karadžić, siguran sam da se iza ovakve maske krije strah jednog uplašenog, orunulog  starca nespremnog da prihvati ono što savjest svakog zdravog čovjeka nalaže: POKAJANJE. Nespremnost na pokajanje se svjesno negira jer će se ova presuda kao i mnoge ranije iskoristiti prevenstveno u srbijanskoj politici kao sredstvo kako bi se od osuđenih ratnih zločinaca gradili martiri  i “junaci“ i neki novi mitovi za nove generacije.

Mladićeva presuda neće dovesti do značajnijih promjena u političkim odnosima BiH i nama susjednih zemalja. Uvjerili smo se u to i na današnjim primjerima revizionističkih pokušaja da se  okorijelih ratnih zločinaca poput Draže Mihajlovića, Milana Nedića, Ante Pavelića, Andrije Artukovića i mnogih drugih naprave nacionalnim herojima.

Historijski revizionizam veličanja ratnih zločinaca i kriminalnih otpadnika nije samo specifičan za zemlje zapadnog Balkana već i za razvijene zapadno-evropske države Hitler ima svoje idolpoklonike širom svijeta. Samo su stadijumi oboljenja pojednih društava drugačiji i ovise od spremnosti i zrelosti javnog mijenja da se odupre ovim bolestima.

Kako reče moj prijatelj Nedžad Ahatović vjerovatno bi ovaj bivši pukovnik iz Božanovića  ostao čoban da nije bilo kasarne u Kalinovniku.  Akumulirana mržnju prema svemu onom što je nesrpsko najbolje je iskazao prilikom osvajanja Srebrenice svojom izjavom kako je došlo vrijeme da se osveti dahijama. Kako je moguće da iz redova JNA, u kojoj sam sam služio i i čiji se koncept zasnivao na univerzalnoj vrijednosti bratsva i jedinstvu, iznjedre ovakvi zločinci i zlikovci?

Da li je uniforma bila sredstvo kroz koju  je Mladić ostvario svoje nedosanjene ambicije malog čobana iz Božanovića? Koja mu je poslužila da pokaže svu svoju osornost i muškost ali i zamračenost svog uma ubijajući nemoćne i nezaštićene civile, starce, djecu u Srebrenici, Škrabrinji i drugim mjestima?

Da li mu je Vlast na Nušićev način donijela moć i mogućnosti da ostvare svoju ličnu korist? Da li ga je vlast promijenila i od nekada lošeg i tunjavog đaka odjednom napravila ”važnog”, uobraženog, prepotentnog, koji gleda ljude sa visine i pretvara se da ih ne poznaje. Svoj položaj iskoristio da da preko kostiju deseteina hiljada kostiju uđe u historiju  i na kraju kad ostane bez vlasti ne kaje se zbog svojih loših dela?

Zadrtost je osobina glupih ljudi, ljudi koji ne shvataju da im je život dat da se uče da budu bolji ljudi, što između ostalog stoji i u svim svetim knjigama. Patriotizam i rodoljublje nije mentalna šizofrenija identifikacije presude ratnom zločincu Mladiću sa presudom čitavom srpskom narodu. To je opasnost i zlonamjernost čiji je cilj zadržavanja istog naroda u mentalnim katakombama vječne izolovanosti i učmalosti.

Da smo više i pažljivije čitali Nušića na vrijeme bi prepoznali Mladiće, Karadžiće, Miloševiće, Tuđmane, Zukiće, Fejziće i mnoge druge političare kojima je vlast bila maska za lične bogaćenja i povređene sujete.

Ja sam raščistio sa jednom dilemom u životu. Život nam je dat da pokušamo biti na strani pravde kojom će se braniti kosmopolitske i univerzalne vrijednosti čovjeka uz puno uvažavanje njegovog kulturnog identiteta. Ta borba nije trenutna, za te vrijednosti nam se valja kontinuirano boriti što traži naš angažman i žrtvovanje.

Presuda krvniku (2)

Ilustracija: Šukrija Meholjić

Edin Osmančević
Autor 22.11.2017. u 12:18

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija