Moderno dužničko ropstvo

Izdvajamo

• Zašto u BiH još uvijek nije donešen Zakona o sanaciji kredita (Zakon o bankrotu) kada se zna da bi mogućnost proglašenja ličnog bankrota mogao biti posljednji spas za sve veći broj zaduženih građana? Da li je ikoga od nadležnih u organima vlasti briga o ovoj kategoriji ljudi? Da li je naše društvo, u ovom vremenu grubog kapitalizma, totalno izgublilo osjećaj empatije, razumjevanja i solidarnosti?

Povezani članci

• Parada srama
• Crveni i crni bombarderi
• Usvojena strategija SEE 2020: Milion novih radnih mjesta u regiji do 2020
• Čovjek se kune u Boga, a čini najvražija djela!
• Tomislav Jakić: ZABORAVOM U BUDUĆNOST?
• Što je krivo rekao Aleksandar Vučić?

Photo by Mikhail Nilov/pexels.com

Za nezaposlene postoje biroi rada, za alkoholičare postoje klinike za odvikavanje od alkohola ali za one koji su u problemima sa kreditima – ko pomaže njima?

I dužnici su ljudi zar ne? Upravljanje tokom svog novca nije samo stvar privatne ekonomije već odražava način kako pojedinac upravlja svojim životom. Pitanje svih pitanja je da li je korektno i ispravno svu odgovornost za financijsku nesolventnost jednog dužnika prebaciti samo na njegova pleća? Naravno da nije!

U svakom društvu, pa tako i kod nas postoje različite percepcije kako se gleda na dužnike. Neki ih osuđuju nazivajući ih „respikućama“ nesposobnim da organizuju svoj život i planiraju ličnu ekonomiju, dok drugi pokazuju veći stepen razumijevanja. Različiti stavovi jesu posljedica (ne)informisanosti različitih aktera u društvu, odnosno stepena njihove spoznaje kako funkcioniše privatna ekonomija i kreditno tržište. Stanje prezaduženosti ne podrazumijeva samo odgovornost dužnika već i kreditnih organizacija koji su dužnika doveli u takvo stanje. Indolentnost društvene zajednice da im se pomogne u saniranju dugova vode ka samoizolaciji i vegetiranju vlastitim životom.

Društvo kao cjelina ima odgovornost, ne samo da pomogne ovoj kategoriji ljudi pružajući im mogućnost za ekonomsku rehabilitaciju, nego i da djeluje preventivno kako bi se spriječilo njihovo prezaduživanje! Proces sanacije dugova ne podrazumijeva oprost istih već servisiranje njihove otplate u vremenskom roku od 3-5 godina gdje se dužnicima osigurava zadržavanje egzistencijalnog minimuma dok se otplata vrši „viškom“ sredstava, odnosno iznosa iznad egzistencijalnog minimuma. Nakon isteka ovog roka ukoliko dužnik ne vrati preostali dio duga, isti se otpisuje.

Takva win-win strategija je od koristi svim akterima od dužnika, povjerioca, kreditnih organizacija pa do društvene zajednice. Osjećaj beznađa i nemoći pojedinca da utiče na svoju ekonomiju je destruktivna po svakog jer utiče na životni kvalitet stvarajući stanje društvene izolacije i modernog ropstva. U našoj državi ima mnogo pojedinaca i porodica koji su zatvorenici jedne teške ekonomske situacije iz koje nema izlaza bez aktivnijeg učešća društvene zajednice.

Ponuda kredita u BiH je danas velika. Reklame, kako one koje dobivamo putem pošte tako i tv-reklame, se posebno intenziviraju pred godišnje odmore i praznike kada je potreba za novcem najveća. Ponekad je dovoljno odgovoriti na telefonsku ili mail ponudu mikrokreditne organizacije pa da se na bankovnom računu nakon nekoliko minuta deponira novac. U potrebi za novcem često se zaboravlja na činjenicu da je upravo kamata faktor koji utiče na troškove kredita što, posebno u vremenu njihovog rasta kakvo je danas, vodi do nelikvidnosti dužnika.

Što znači biti „prezadužen“? 

Prezaduženost je stanje u kojem jedna osoba ne može otplatiti svoje dugove. Problemi koji nastaju kao posljedica prezaduženosti su dugoročni. Stanje prezaduženosti podrazumijeva veliku psihosocijalnu patnju ne samo onoga ko ima dugove već i za njihovu rodbinu.

Koji su razlozi nastanka prezaduženosti?

I nauka je saglasna da nijedan čovjek ne želi dospjeti u stanje prezaduženosti i da u svakom čovjeku postoji jedan psihološki nagon koji ga „tjera“ da bude ekonomski neovisan. Često, stanje prezaduženosti  ne ovisi o  samo jednom pojedinačnom slučaju  već su u pitanju veliki broj isprepletanih faktora. Svaki čovjek može dobiti otkaz sa posla, razboljeti se i ostati nemoćan za dalji rad. Lični ekonomski bankrot može proizići i kao posljedica razvoda braka. Zajedničko im je nedostatak ekonomski marginala da se uredno nastavi servisiranje kredita.

Konsekvence prezaduživanja?

• Psihofizička oboljenja

Veza između dužničkog stanja i psihofizičkih oboljenja je očita. Dužnik je pod stalnim ekonomskim stresom. Simptomatične su bolesti poput srčanih oboljenja i oboljenja krvnih sudova, visokog pritiska, čira na želudcu te depresije, agresivnosti, iritacije, nesanice, pasivnosti, osjećaja napuštenosti i drugih psiho oboljenja. Statistika ukazuje da je broj samubistava kao posljedica prezaduživanja takođe u rapidnom rastu.

U odbrani  od traume, dužnici često razvijaju mehanizam odbrane  ili „bijega“ od problema koji se manifestira u osjećaju lažne bespomoćnosti, nadi da će im, možda, igra na sreću donijeti rješenje problema ili neko drugi platiti njihov dug. Dužnik odgovornost prebacuje na drugog, postaje pasivan i svoj teret ne tako rijetko pokušava riješiti upotrebom narkotika.

• Za porodicu

Problem dužnika se često prenosi na cijelu porodicu. Koliko je djece u takvim porodicama pogođeno danas niko ne zna. Životni standard pada i često je pretočen u puko preživljavanje.

• Za društvo

Dužnici manje konzumiraju, rade u manjem obimu kao posljedica psihofizičkih oboljenja te na taj način doprinose u manjem obimu poreskim uplatama u državnu kasu. Njihove potrebe za zdravstvenom njegom, socijalnom pomoći, te  pomoći za nezaposlene  rastu što dodatno opterećuje budžet.

Institucionalna odgovornost

Zašto u BiH još uvijek nije donesen Zakona o sanaciji kredita (Zakon o bankrotu) kada se zna da bi mogućnost proglašenja ličnog bankrota mogao biti posljednji spas za sve veći broj zaduženih građana? Da li je ikoga od nadležnih u organima vlasti briga o ovoj kategoriji ljudi? Da li je naše društvo, u ovom vremenu grubog kapitalizma, totalno izgubilo osjećaj empatije, razumijevanja i solidarnosti?

Nepostojanjem ovog Zakona financijski nesolventni dužnici su ostavljeni na milost i nemilost povjeriocima, bankama i kreditnim institucijama. Dužnik bukvalno može biti izbačen na ulicu, ostajući bez imovine čime mu se ugrožava njegovo osnovno pravo na život.

Odgovornost bi trebala ležati prije svega na općinama/komunama. Njihova uloga u podršci saniranja dužništva je centralna kako bi on bio efektivan i ciljan na rezultat koji se želi postići. Donošenje zakona o saniranju dužništva zahtijeva i preformulisanje i pojašnjenje odgovornost svake bh. opštine/komune gdje bi se prethodno doneseni Zakon, rehabilitacija dužnika i preventiva u smislu pružanja savjeta o upravljanju privatne ekonomije stavili u fokus.

Razloge zašto ovaj Zakon još nije vidio svjetlo dana treba tražiti, prije svega u sprezi političkog i financijskog lobija kojem nije u interesu njegovo donošenje.

Neosporno je da je cijena nedjelovanja vlasti u BiH ogromna po čitavu društvenu zajednicu.

P.S.

Autor članka je savjetnik pri Geteborškoj komuni za Budžet i sanaciju dužništva.