MOGU LI SE IZA JASENOVCA PISATI PJESME?

Ivo Anić
Autor 9.6.2016. u 09:26

Izdvajamo

  • Boce s benzinom su zapaljene i mali je korak da se svi mi koji smo zabili glave u pijesak u doglednom vremenu suočimo s njima, sa onim za što smo mislili da je nemoguće, sa onim za što smo mislili da je povijest egzaktno zabranila.

Povezani članci

MOGU LI SE IZA JASENOVCA PISATI PJESME?

Nije točno da je nakon Auschwitza postalo bespredmetno pisati pjesme, jer je samo ta rečenica kada malo bolje pogledate zapravo poetska. Neusporedivo od same misli pjesnika koji stoji pred najvećim zločinom u povijesti čovječanstva, daleko je veće iskustveno saznanje da su zavodljive demagoške boce s benzinom ponovo zapaljene iako smo mislili da su nezamislive i kao hipoteza.

Sva nedostatnost same naravi liberalne demokracije, pa i samog antifašizma koji je na svojevrstan način „otišao u zastaru“, izaziva racionalni strah i postaje užasan stid, stid da smo zaboravili biti prisebni forenzičari, da smo zaboravili na budnost, da su naše preventivne mjere ostale ograničene i ostale palijativne. Mi, djeca odrasla na zasadama antifašizma susrela smo se ponovo sa istim starim zlom i u istoj ravni i po prvi puta smo shvatili koliko smo nerazumljivi jedni drugima jer fašizam je genuin, fašizam proizlazi iz strasti i nagona i on je njihov patriotizam, patriotizam doveden do sladostrašća.

Moralno uzvišeni pravednici, jer samo oni na taj način vole svoju zemlju, glupost i zlo su pretvorili u poredak, zakon i vrlinu. Pravednici koji će navijačkim ritualima zamijeniti one ratničke uzgojila je vlast, mali fašisti nikli su posvuda sa kroničnim pomanjkanjem moralne i mentalne higijene. Mali fašisti nikli su u našem susjedstvu, našim školama i našim medijima.

Mali fašisti nikada nikoga nisu udarili ili ubili, oni su samo podržavali veliku ideju patrije za koju Bog ima planove. Mali fašisti će se uvrijediti ako im kažete da su fašisti, ta oni samo vole svoju domovinu, vole je strasno, vole je erotično lišeno svake inhibicije. Mi, djeca koja su se devedesetih suočila sa fašizmom shvaćamo da naša civilizacija počiva na pukom iskustvenom saznanju da su zavodljive demagoške boce s benzinom svuda oko nas i objektivno ne možemo puno učiniti osim da budemo budni jer nikada se vladajuće elite neće odreći svoje manipulacije patriotizmom, a mali fašisti svojih lakomisleno „velikih“ uloga u povijesti. Uloga koje su u konačnici dovele do Auschwitza u kojem su najveće zločine upravo radili mali fašisti.

U bezbroj pouka koje nam je ostavila povijest fašizma najvažnija je ona da erotičnu ljubav prema domovini trebamo promatrati sa posebnom skepsom.

Oporba je zbila redove i sada su im glavna preokupacija prijevremeni izbori. Ključna je dilema hoće li, ako se u saboru izglasa opoziv prvom potpredsjedniku Vlade i predsjedniku HDZ-a Tomislavu Karamarku, što tada vodi prema prijevremenim izborima, pred birače izaći u istoj formaciji kao u studenom prošle godine ili u dva bloka. Oporba je, vjerujući HNS-u i Laburistima sve svoje resurse usmjerila na prijevremene izbore. Prijevremeni izbori i galopirajuće Europsko prvenstvo u nogometu udarne su teme, kako oporbe, tako i trenutno vladajućih. Svima naravno osim jednom malom fašistu.

Malom fašistu udarna je tema zbrajanje žrtava u Jasenovcu, kojie su kako navodi, tijekom godina višestruko umnožavane. Malom fašistu dakle same žrtve ne izazivaju pijetet već se mali fašist brine o matematičkoj točnosti istih, zbrajajući i oduzimajući kosti. I to je fašizam koji nas je zadesio i koji je kudikamo važniji od novih višestranačkih izbora ili plasmana hrvatske reprezentacije na Euru.

Vlast malih fašista proteklih mjeseci pretvorila je ovu zemlju u taoca rase, teritorija i vođe, a sam meritum civilizacije svela na jedinstvo vođenog mnoštva koje se otimanjem pojedinačnih identiteta i prekrajanjem kolektivne povijesti svelo na transvestiju. Povijesne nepravde koje su pokušali isprviti mali fašisti pretvorili su u mučeništvo koje je zavladalo mainstremom, nacionalnim medijima obilno potpomognuto crkvenim doktrinama koje polažu sebi pravo da budu iznad naroda. Domovina se tako usudila po još jedan put biti važnija od samog čovjeka, od svojih građana koji su istina izašli na ulice radi prosvijetne reforme ali nisu zbog pothvata koji je puno širi i puno opsežniji i koji traje, pothvata koji je pomno planiran i filigranski precizno, opsežno izveden da građane ove zemlje pretvore u podanike, umjesto da im ponizno služe kao puki servis.

No nama su svakako važniji novi izbori od tih činjenica. Novim izborima neće se nažalost, promijeniti gorak okus u ustima građana ove zemlje kao što ništa ne može promijeniti užasno saznanje da živimo okruženi malim fašistima, istim onim koji istina nikoga nisu udarili, niti ikoga ubili, ali su podržali svojom šutnjom fašizam koji se otvoreno, neskriveno i javno ukazao Hrvatima nakon decenija hibernacije, karikaturalan i jadan u svojoj gluposti, ali još uvijek fašizam u kojem smo na korak do logora, likvidacija i otimanja, u kojem je imaginarni kolektiv neupitna činjenica i u kojem je domovina neprikosnoven fetiš, a nacionalna pripadnost moralna i neodrživa konstrukcija. Kao što je moralna i neodrživa konstrukcija malog fašiste ona o vremenskom uvećavanju žrtava Jasenovca koja je prošla potpuno nezapaženo od javnosti zabavljene novim izborima.

Nije točno da je nakon Jasenovca postalo bespredmetno pisati pjesme, jer je samo ta rečenica kada malo bolje pogledate zaprvo poetska. Neusporedivo od same misli pjesnika koji stoji pred najvećim zločinom u povijesti Hrvata, daleko je veće iskustveno saznanje da su zavodljive demagoške boce s benzinom ponovo zapaljene iako smo mislili da su nezamislive i kao hipoteza. Boce s benzinom su zapaljene i mali je korak da se svi mi koji smo zabili glave u pijesak u doglednom vremenu suočimo s njima, sa onim za što smo mislili da je nemoguće, sa onim za što smo mislili da je povijest egzaktno zabranila.

I sama ta zabrana pokazala se, barem u hrvatskom slučaju, kao kukavni oportunizam, kao malograđanski oportunizam u kojem nikada nije bilo elementarne moralne niti mentalne higijene. I to je razlog izostanka zgražanja nad Holokaustom, jer je antisemitizam malih fašista od početka bio nedvosmislen i neskriven. Mi, djeca antifašizma primili smo jasno upozorenje, u vremenu koje dolazi predstoji nam otvorena borba sa malim fašistima koji su dobili neočekivani zamah i potvrdu, sa malim fašistima koji se neće pomiriti više bilo kakvim izborima ili bilo kakvim oblicima „lijeve“ vlasti, sa malim fašistima koji su potpuno neočekivano blagoslovom domovine dobili priliku da joj iskažu nesebičnu ljubav.

I to je razlog što i nakon Jasenovca treba pisati pjesme. Naša i njihova ljubav obilježit će trajno vrijeme koje dolazi, a novi izbori su nam najmanji problem. Pjesme koje budemo pisali pamtit će naša djeca. I ta je užasna činjenica, kada malo bolje pogledate, zapravo poetska.

Ivo Anić
Autor 9.6.2016. u 09:26