MOJ GROBAR

Povezani članci

• Čobanska retorika i građanski rat
• DAN KADA (JOJ) MOZAK UTRNE
• Zakon o kriminalizaciji klevete na narednoj sjednici parlamenta RS
• Jesse Eisenberg dobitnik Počasnog Srca Sarajeva 28. Sarajevo Film Festivala
• Vukovar – grad zarobljen politikom
• Danas hitna sjednica Doma naroda Parlamenta BiH, na dnevnom redu i akcize na gorivo

Povodom Dana svih svetih

Ja sam čovo koji se najviše na svijetu bojao groblja i grobara. Vjerujem da nisam jedina. A već osam godina imam svog grobara, i to mi je drugar. Kad bude Nova godina desi se da mi on prvi poslije ponoći pošalje sms sa dobrim željama. Neki imaju baštovana, a ja imam grobara, i moj grobar je moj baštovan – samo za to treba imati dušu sa naočalama, i to uočiti. Moj grobar uređuje moju baštu i moj vrt tamo gdje je za mene najdragocjenije i najvažnije mjesto na svijetu. Grob moje mame. Kad je umrla moja mama shvatila sam da je smrt dio života. Moj grobar ima odvažan a nasmijan stav, i dio je moje svakodnevnice. To je dio svakodnevnice svakog čovjeka koji ima, neki misle – maličak sreće, na planetu Zemlja.

Pomisli kako je kad nemaš koga sahraniti. Pomisli kako je kad ne znaš gdje je zemaljski ostatak nekoga ko je bio ti. Ja sam sretna jer imam svog grobara. On je pokopao moju mamu. I postao sastavni i važan dio mog života. On i ja se razumijemo i bez riječi. Vidim to svaki put kad odem na grob. Prije nego smo skupa pokopali tijelo moje mame nisam išla ni na groblje, ni na sahrane. Vjerujem da sam se mnogima zamjerila. Pogotovo nisam išla na sahrane kad su umirale mame. Užasavala sam se i podsvjesno povezivala gole fakte. Strahovala sam – to se možda, samo možda, može desiti i mojoj mami. Zatvarala sam oči i ljutito a beznadežno okretala glavu – neeeeee, neću, nemoj o tome. Ne prizivaj.

A smrt je dio života, dio i mog vlastitog tkiva. Hvala Bogu kad sve ide po redu. I kad sam imala sreću da zajedno sa drugima, koji su izabrali da tog dana budu sa mnom i isprate moju mamu sa ovog svijeta.

Makar u ovoj zemlji Bosni ima hiljade i hiljade ljudi koji ne znaju ništa o tome kako, kada ni zašto je tuđom voljom otišao sa ovog svijeta dio njih samih. Nađu li smiraj ikada igdje?

Zato sam sretna što imam svog grobara.

Ovo nije morbidna priča. To samo tako izgleda. Ovo je životna, realistična i – sretna priča. Dok ima grobara – sve je u redu.