MOJA MARE

Ivo Anić
Autor 18.12.2015. u 12:36

Izdvajamo

  • Danas je u svom velikom crnom terencu prošao kraj mene baš moj bivši direktor i nije me prepoznao, pljunuo je prema meni i rekao mi da sam odrpana i pijana skitnica, da sramotim grad jer su moji golubovi da prostite posrali mu se po vjetrobranskom staklu. Čuvao sam zadnju suzu za svoju unuku kada je vidim ali me izdala i pala je pred moje golubove. Oni su znali, moji golubovi pa su mi sletjeli na rame i gurkali mi lice, lice po kojem je potekla moja zadnja suza, suza namijenjena mojoj malenoj Dori, suza koju ću sakriti pred mojom Marom, ona zna da je nisam pustio ni jednom, ni onaj dan kada sam založio naš vjenčani prsten, ni onaj dan kada mi je umrla majka. Tu suzu nemoći i bijesa oteli ste mi vi danas, suzu koja je trebala biti ona radosnica, ona koju sam čuvao za moju malenu Doru u naručju moje Mare.

Povezani članci

MOJA MARE

Čuvao sam zadnju suzu za svoju unuku kada je vidim ali me izdala i pala je pred moje golubove. Oni su znali, moji golubovi pa su mi sletjeli na rame i gurkali mi lice, lice po kojem je potekla moja zadnja suza, suza namijenjena mojoj malenoj Dori, suza koju ću sakriti pred mojom Marom, ona zna da je nisam pustio ni jednom, ni onaj dan kada sam založio naš vjenčani prsten, ni onaj dan kada mi je umrla majka.

Jednom sam davno, u vremenu jednom bio mlad, tada je znate i ovaj grad bio mlad zajedno sa mnom. Pusta polja protezala su se od Firula do Poljuda, od Visoke do današnjeg Žnjana. Tada smo mi, moja generacija odlučili napraviti grad. Odrekli smo se svoje mladosti i izgradili Split 3, izgradili Mertojak, Mejaše,Visoku, dizali smo škole, vrtiće, gledali smo s krovova kako se armaturom i betonom rađa iz livada novi, blistavi i moderni grad. Dan po dan, godinu po godinu, gradilište po gradilište, rađalo se ovo što vi danas imate, vaša igrališta i škole, vaši prekrasni parkovi i fakulteti.

Jedina radost bio nam je Hajduk, radili na gradilištima nismo samo nedjeljom pa bi iza mise u bijelim košuljama svi zajedno, građevinari i doktori išli na Stari plac. A bilo je to dobro vrijeme, othranili smo vaše očeve i vas, školovali djecu pa umuke i napravili od vas ljude. Vrijeme i sunce, kiše i bure smežurali su naše ruke, pogrbile leđa i izbrazdale lica. Naše žene, radile su u kombinatima, tvornicama do tri, a popodne brinule za vas, vaše zadaće, vaše školske priredbe. Moja Mare ostala je domaćica iako je imala školu i mogla je raditi, moja Mare posvetila je svo vrijeme ovoga svijeta, sva svoja kina i kazališta vama, da bi jednom izrasli u ljude, kirurge, profesore, vojnike, policajce.
Danas eto hranim golubove na rivi na kojoj sam svojim rukama zasadio palmu, danas imam toliko da mogu nahraniti još samo još njih. Moja Mare je starica koja pred šalterima čeka našu mizernu mirovinu od koje jedva “skrpamo” za režije, ponekad moja Mare krišom ode u socijalnu samoposlugu ili u jednog dobrog čovjeka pekara izmoli kruha od jučer.

Moja Mare je ponosna žena i ona to krije od mene, svoje haljine iz doba socijalizma krpa i bitno joj je da sam ja uredan, sva joj je radost ponosno nedjeljom pod mojom rukom otići na jutarnju misu. Moja su djeca sada u Kanadi, šalju mi slike unučadi koje nikada nisam poljubio, unučadi koju moja Mare nikada nije vidjela. Kada se skuće, kada otplate kredit obećali su doći. Srce me boli ali suza više nemam. Sve sam ih isplakao kad su mi srušili zgradu stare firme koja nas je sve othranila i izgradili trgovački centar. Sjedim tu sam s golubovima i pričam im kakvi smo divovi bili, kako smo gradili i sve ovo što vidite danas, taj divni grad u znoju lica svog podigli za vas. Htio bih prije nego što umrem poljubiti sina, ima moje oči i veliki je radnik na mene, hvale ga gazde u Torontu da takvog meštra nema Amerika. Htio bih zagrliti malenu Doru i kupiti joj lutku, ima moje oči i osmjeh svoje bake Mare.

Danas je u svom velikom crnom terencu prošao kraj mene baš moj bivši direktor i nije me prepoznao, pljunuo je prema meni i rekao mi da sam odrpana i pijana skitnica, da sramotim grad jer su moji golubovi da prostite posrali mu se po vjetrobranskom staklu. Čuvao sam zadnju suzu za svoju unuku kada je vidim ali me izdala i pala je pred moje golubove. Oni su znali, moji golubovi pa su mi sletjeli na rame i gurkali mi lice, lice po kojem je potekla moja zadnja suza, suza namijenjena mojoj malenoj Dori, suza koju ću sakriti pred mojom Marom, ona zna da je nisam pustio ni jednom, ni onaj dan kada sam založio naš vjenčani prsten, ni onaj dan kada mi je umrla majka. Tu suzu nemoći i bijesa oteli ste mi vi danas, suzu koja je trebala biti ona radosnica, ona koju sam čuvao za moju malenu Doru u naručju moje Mare.

Ivo Anić
Autor 18.12.2015. u 12:36

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija