Most za „domoljubni“ maskenbal

Marijan Vogrinec
Autor 27.12.2015. u 20:21

Most za „domoljubni“ maskenbal

Bit će jako zanimljivo analitičarima i investigativnim novinarima pratiti kako Božo Petrov s 14 saborskih mostovaca „neće dozvoliti uhljebljivanje i kriminal“ i „ista lica na čelima ključnih resora“ kad je to odavno već taksativno definirano. Ne samo koalicijskim sporazumima „Snjeguljice i sedam patuljaka“ nego i političkim običajima što ih je osobno utemeljio Otac Domovine (sic) Franjo Tuđman. „Uvrede koje smo dobili zadnjih tjedana, vjerujemo, nisu izgovorene ni mnogim poznatim pljačkašima naše države“, žali se Petrov. A što je drugo očekivao za mjesec i pol iritantno jalovog tucanja javnosti u zdrav mozak?

Piše: Marijan Vogrinec

A sad, Hrvatska, drž’ gaće nakon što je Božo Petrov, kameno ozbiljnog lica, ipak energično podignuo na Mostu „nezavisnih“ lista debelu, nacionalno nedvojbenu crveno-bijelo-plavu rampu. Večer uoči Badnjaka zgromio je javnost. „Domoljubni“ je stampedo iste stotinke sekunde nahrupio premosnicom na dobitničku stranu zastrašujuće provalije u samom srcu traljave državne konstrukcije. Malaksao od maratonskog napora da po svaku cijenu bude prvi, brži od najbržih, otirući znoj i karakteristično rasklačenih očiju, Tomislav Karamarko skače trostruki aksl i diže srednji prst SDP-ovoj koaliciji Hrvatska raste i Zoranu Milanoviću: „Pobijedio sam i četvrti put!“ Iz zastrašujuće provalije u samom srcu državne konstrukcije zloslutan vox populi eho, crescendo na čiji je vrhunac bolje i ne pomišljati.

Mlađahan metkovićki gradonačelnik, čelnik političke platforme i lokalne stranke Mosta, otac troje djece, psihijatar s mostarskom diplomom i najsjajnija zvijezda prošlih parlamentarnih izbora u RH (koja se napadno gasi samosramoćenjem u političkom prostituiranju), bogobojazni Božo Petrov pred nosom je „crvenima“ spustio rampu na Mostu. Još je jezivije tresnula, nego pri otvaranju prolaza Karamarku, kojega je u stopu slijedila „predsjednica svih građana“ Bijedne Naše Kolinda Grabar-Kitarović. Među njima, ušašen, izvjesni Tihomir Oreškovićan, „domoljubni“ kanadski Hrvat što natuca hrvatski i nema nikakav izborni/politički legitimitet. Samo Karamarkov, a ostalo je alkemičarska improvizacija domaćih politikantskih laboratorija. Tom „domoljubnom stručnjaku“ (contradictio in adjecto Karamarkove instant logike), za kojeg nitko živ u široj domaćoj javnosti nikad nije čuo niti bi ga želio za premijera, povjeren je mandat za sastavljanje 13. vlade RH, „reformske, stručne vlade državnog spasa“.

„Zar i ti, sine Brute (lat. Etiam tu, mi fili Bruti)!?“ – navodno je posljednje što je veliki Gaj Julije Cezar u smrtnom hropcu izrekao na ožujske Ide (15. ožujka 44. godine prije Krista) svom ubojici na stepeništu starorimskog Senata. Zaprepašteni građani, mediji i politički analitičari sada istim riječima masovno „časte“ Božu Petrova zbog licemjerja u prošlih mjesec i pol „pregovora“ s HDZ-om i SDP-om o konstituiranju nove vlasti. Nevjerojatnim se ishodom – HDZ-ovi „domoljubi“ + Most = nova vlast RH – osobito osjeća prevarenim 320.000 „cezarovaca“. Ti su birači dali glasove Mostu i Boži Petrovu radi reformi i političke vjerodostojnosti, radi uvjerenja da će ostati čista političkog i ljudskog obraza u razbijanju katastrofalne popudbine bipolarnog sustava koji je u prošlih 25 godina i gospodarski, i socijalno, i moralno i na svaki drugi način razorio Bijednu Našu.

HRT-ov violinist

Glasovi Mostu nisu bili glasovi Mostovoj koaliciji s HDZ-om i njegovih sedam „domoljubnih“ marginalaca, pa se tih 320.000 birača (oko 12 posto od izašlih na izbore) s pravom osjeća izigranim. Petrov je valjda istinski strahovao, kako se brzopleto izlanuo pred svjedocima na početku „pregovora“ u zagrebačkom hotelu Westin, da će se „HDZ raspasti, ako sada ostane u oporbi“. (Pa, što da se i raspadne? S obzirom na učinak 18-godišnjeg obnašanja vlasti u 25 godina RH, nitko izvan kruga uhljeba koji su se solidno potkožili zahvaljujući toj stranci ne bi žalio niti bio na šteti.) Stoga će Petrov lakomisleno instalirati i vlastiti obraz kao metu za javno blaćenje, jer mu očito ništa nije svetije od toga „da se HDZ ne raspadne ostankom u oporbi“.

„Idete dalje s Kalmetom i Brkićem? Strava, prodane duše“, zajednički je nazivnik građanskog nezadovoljstva, koji je 24. prosinca na Facebooku kratko formulirao izvjesni Nik Butik. A nisu samo ta dvojica negativaca u stampedu kojem je Petrov podigao „domoljubnu“ rampu na svom Mostu. S njima tutnje i likovi iz bivših katastrofalnih HDZ-ovih vlada/vlasti: od Ivana Šukera i Domagoja Miloševića do Davorina Mlakara, Gordana Jandrokovića… iza kojih ništa korisno nije ostalo. Bučno preko Mosta tabanaju i „crnci“ stasali u HSP AS-ovom obdaništu zadrte kanadske doseljenice Ruže Tomašić, lustracijski halabuče čistkama.

Ksenofobni Hrastov list iz ideološko-svjetonazorskog inkubatora Željka Markić – u kojem je političku abecedu sricao i Božo Petrov – HRT-ov violinist iz Simfonijskog orkestra Ladislav Ilčić na začelju stampeda kotrlja Mostom ogromnu balu žilet-žice (50 eura metar) made in Hungary, nabavljene ispod ruke u slovenskom Caritasu. „Neće više, majci, biološki potentniji muslimani koji imaju mnogo djece malim nožnim prstom kročiti u jedinu nam i vječnu Hrvatsku“, titra nad topotom ljutiti mrmor kroza tuđmanovski stisnute zube, od Karamarka i Grabar-Kitarović na čelu do Ilčića na repu stampeda.

S takvima je Božo Petrov nakanio tikve saditi? I očekuje da će mu se vjerovati kad u božićnoj čestitci na Facebook profilu Mosta tvrdi: „Nasred smo oceana, a morski psi nam se približavaju. Hrvatska Raste nam nikada neće zaboraviti jer smo im uništili priliku da produže četverogodišnji nerad. Jedan dio javnosti nas gađa kamenjem jer se osjeća prevarenim, a naš trenutni partner u sporazumu o reformskoj vladi, Domoljubna koalicija, zasigurno nas smatra Mostom za dolazak na vlast. Nismo naivni ni slijepi. Samo trebamo vremena. Sada nam je Domoljubna koalicija partner. Za sada. Pokušaju li nas ‘usisati’ – dižemo ruke od svega“. Ako Petrov doista misli da je tako i da još vlada situacijom, nije samo slijep i naivan nego i nešto znatno ozbiljnije, što u psihijatriji ima svoju dijagnozu.

Bit će jako zanimljivo analitičarima i investigativnim novinarima pratiti kako Božo Petrov s 14 saborskih mostovaca „neće dozvoliti uhljebljivanje i kriminal“ i „ista lica na čelima ključnih resora“ kad je to odavno već taksativno definirano. Ne samo koalicijskim sporazumima „Snjeguljice i sedam patuljaka“ nego i političkim običajima što ih je osobno utemeljio Otac Domovine (sic) Franjo Tuđman. Petrov je morao čuti za onu staru na balkanskim vjetrometinama: „Bolje da  propadne selo, nego običaji“? Koje se i Hrvati drže kao pijani plota. A strpljenje „hrvatskih građana“, koje zaziva kao žedan u pustinji – potrošeno je večer uoči Badnjaka. „Uvrede koje smo dobili zadnjih tjedana, vjerujemo, nisu izgovorene ni mnogim poznatim pljačkašima naše države.“ A što je drugo očekivao za mjesec i pol iritantno jalovog tucanja javnosti u zdrav mozak?

Zar mu ta spoznaja ništa ne govori o stabilnosti/kakvoći pilona na kojima, podigavši rampu „domoljubnom“ stampedu, želi dokazivati nekakvu reformsku pouzdanost Mosta? „Dajte nam vremena, budite nam podrška. Pustite nas da se dokažemo“, telale mostovci. No, već je jako kasno. Da pas nije kakao… Družina Bože Petrova se ne bi ni približno provela među građanima kao bos po trnju ni navukla na sebe toliki animozitet javnosti da je odmah po proglašenju konačnih rezultata parlamentarnih izbora odlučila „preuzeti odgovornost“ u obnašanju vlasti s Karamarkovim „domoljubima“. Naravno, bez četvero disidenata, koji ni pred streljačkim strojem ne bi pristali na komplot s HDZ-om.

Je li Petrovu uistinu trebalo 45 dana za uvjeriti svojih pet-šest nevjernih toma (od 15 preostalih sabornika) da ipak zavole Tomislava? Ako jest, alal mu vjera. Dobio je što sada ima: neusporedivo manje od osvojenog s koalicijom Hrvatska raste, a neusporedivo više blata na prodanom obrazu. To su činjenice. Stoga mu naivno i sljepački zvuči božićni vapaj: „Dajte nam vremena, budite nam podrška. Pustite nas da se dokažemo“.

„Tek koji sat nakon što su Karamarko i Petrov predsjednici na Pantovčaku pokazali 78 potpisa, na Facebooku je osnovana grupa koja građane poziva na prosvjed protiv te koalicije“, izvijestio je portal CNN-ove televizijske kćeri N1 Hrvatska. „Miran i dostojanstven prosvjed“ protiv HDZ-ovih „domoljuba“ i Mosta je zakazan za ponedjeljak 28. prosinca u 18 sati u srcu Zagreba, na Trgu bana Jelačića. „Svjedoci smo trgovine PANTOVČAK-MOST-DOMOLJUBNA KOALICIJA, a građanke i građani to ne zaslužuju“, tvrde inicijatori prosvjeda. „Ako sada trguju pozicijama, svjesni smo da napretka i boljitka neće ni biti.  Zato dignite svoj glas neka se čuje, izborimo se za sebe, jer tko će ako nećemo sami.“

Pučkoškolska računica

Karamarku je, kao i Petrovu, odjednom stalo do mira i razumijevanja građana, pa u božićnoj čestitci, prenosi Hina, vapi: „Zaboravimo ovih dana na nesporazume i svađe. Budimo kao nacija jedinstveni i jaki. Moramo vjerovati da postoji svjetlo koje nas vodi u bolju budućnost. Upalili smo ga tolerancijom, razumom i dogovorom s našim političkim partnerima“. Sic. Malo sutra da će građani tako skoro zaboraviti političko-ideološko-svjetonazorske „nesporazume i svađe“ što su ih u prošle tri i pol godine raspaljivali HDZ, njegovi stožeraši/šatoraši, rigidan katolički kler, HDZ-ova „žena iz naroda“ Kolinda Grabar-Kitarović, samozvani „vječni“ vođe „braniteljskih“ udruga, klijentelističkih skupina… Tko je sijao vjetar, žnjet će oluju, Da oluju, tsunami!

Barem 70 posto građana – što je pučkoškolska računica sa svih dosadašnjih izbora u Bijednoj Našoj – ne žele HDZ-ovu „domoljubnu“ vlast kakva je vedila i oblačila u mraku raspomamljenog ratnog profiterstva i pretvorbene pljačke „jedine nam i vječne Hvatske“ (Tuđman) i kakvim se HDZ pokazao u Karamarkove tri i pol godine na čelu stranke. Ulična divljanja zlih ljudi u crnom protiv SDP-ove vladajuće koalicije i premijera Zorana Milanovića, otvoreni prkos neoustašlukom, prijetnje građanima, sijanje straha od „komunizma, partizana, Jugoslavena i Udbe“, postavljanje plinskih boca Zagrepčanima pod prozorima… nagrađeni su na parlamentarnim izborima s bijednih 56 saborskih mandata HDZ-u plus tri (uglavnom) u hercegovačkoj dijaspori, što je nedovoljno za vlast.

Most Bože Petrova, ma što on o tome mislio, postao je mostobran za dolazak na razne uhljebničke razine vlasti u iduće četiri godine. Uskoro će pokazati svoja prava lica buljuk moralnog i ljudskog kukolja, sitne duše „nacionalno osviještenih domoljuba“, notornih fašista, rasista, ksenofoba… Pa će se pokazati da je Zoran Milanović imao pravo kad je nedavno u tom smislu javno prozvao HDZ-ove „domoljube“. Petrovu nije trebalo tako jeftino prodati svoj obraz, pa makar ponovljeni, izvanredni parlamentarni izbori opet polučili sličan rezultat. Doduše, još postoji mogućnost – koju Petrov neće iskoristiti, unatoč „morskim psima“ što kruže oko Mosta – za oprati si preozbiljno dječačko lice od sramote nedostojnom koalicijom. Koju zbog javnobilježničke prisege uoči izbora ne smije imenovati koalicijom, nego sporazumom (sic, nije šija, nego vrat).

Ta je mogućnost da 15 Mostovih zastupnika (ili koji manje) glasaju protiv vrlo vjerojatnog prijedloga u ponedjeljak 28. prosinca na konstituirajućoj sjednici 8. saziva Hrvatskog sabora da se HDZ-ov Željko Reiner izabere za predsjednika. Ako su već propali s nemogućom idejom o tripartitnoj vlasti SDP&HDZ&Most, što bi bilo bogohulno da mostovci daju glas najvjerojatnijem prijedlogu koalicije Hrvatska raste da SDP-ov Josip Leko bude predsjednik „Visokog doma“. Bude li tajno izjašnjavanje, Leko ima velike šanse i među 59 HDZ-ovih zastupnika, koji ga cijene kao skromnog i poštenog šefa Hrvatskog sabora iz 7. saziva.

No, ništa od toga. HDZ-ov je „domoljubni“ stampedo protutnjao preko Mosta, a Petrov je ne samo presudno, dječački naivno pomogao Pirovoj pobjedi nego i ostavio Karamarku slobodne ruke da večer uoči Badnjaka zaključi u svoju korist konspirativan 24-satni HDZ-ov natječaj za premijera 13. hrvatske vlade. Zec iz šešira je izvučen: kanadski Hrvat koji ne zna tečno hrvatski jezik i šira javnost nije za njega nikad ni čula. Ruku na srce, ni politička. „Eto ga!“ – rekla bi splitska dopisnica HTV-a. Menadžer farmaceutske multinacionalne korporacije Teve Tihomir Orešković odazvao se zovu krvi i tla, svojih ličkih korijena i zamolbi šefa HDZ-a Tomislava Karamarka da spasi „jedinu nam i vječnu Hrvatsku“ iz živog blata u koje su je do nosa, kao, nabili premijer Zoran Milanović, SDP i partneri HNS, IDS i HSU. U samo četiri prošle godine!? Sic. Za HDZ-ovih 18 od od 25 godina državne „samostalnosti“ tekli su samo med i mlijeko. Sic.

Ambalaža tog meda i mlijeka još će desetljećima zaudarati iz „domoljubnih“ kontejnera po „bespućima povijesne zbiljnosti“ (sic, Tuđman). Koliki mora biti domoljub kanadski Hrvat Tihomir Orešković kad je spreman na samo jedan Karamarkov mig ostaviti menadžersku plaću san snova, život u rajskom blagostanju, korporativni položaj i utjecaj za bakšiš hrvatske premijerske plaće, beskonačno živciranje u političkom kokošinjcu RH i slapove javne pljuvačke „nezahvalnog“ puka. Karamarko se u svoje tri i pol godine policijskog treniranja strogoće u HDZ-u i dušmanskog neprijateljstva prema SDP-u pobrinuo namrijeti budućem premijeru tolike količine nesloge, mržnje i razdora u društvu da to ni neprijatelj ne bi poželio svom neprijatelju. Ne bi kusao ni pas s maslom, a sada je, jelte, spreman „domoljub“ Orešković!?

Poremećene su ili čak zatrte u 25 godina gotovo sve ključne gospodarske, socijalne i moralne pretpostavke razvoja zemlje, a bitne sastavnice suvereniteta maloumnim su „državnim politikama“ i „zapadnim partnerstvima“ (EU, NATO, SAD…) darovane interesima multinacionalnog korporativnog kapitala. Iz tog miljea dolazi aktualni mandatar i budući premijer Tihomir Orešković, koji zna u dušu što je na srcu i kako diše korporativni kapitalizam na Zapadu, a objektivno nema pojma kako živi 95 posto građana u Bijednoj Našoj. Niti mu može biti stalo, recimo, do motiva samo 320.000 prevarenih Mostovih birača. Kamoli do mora sirotinje, kojoj je u 25 godina većinom HDZ-ove vlasti u „samostalnoj, suverenoj i neovisnoj“ Hrvatskoj opljačkano oko 300 milijardi eura.

Uhljebnički apetiti

U taj su veleizdajnički pekmez duboko umočeni i korporativni prsti Zapada. Gle čuda, sva je sila „domoljuba“, emigrantske hrvatske gore lišća, čija su se imena motala po vrhovima i nižim razinama „državne politike“ od 1990-ih godina upravo nanesena vjetrovima iz – Kanade. Gojko Šušak, Ante Beljo, Ruža Tomašić, Marin Sopta… i, „eto ga!“: Tihomir Orešković. Istina, tog menadžera, „domoljubnog stručnjaka“, malo tko želi za premijera, ali očito se do daljnjeg može slikati (Vesna Pusić: „Orešković će ubrzo pobjeći glavom bez obzira otkud je i došao!“), a svoju biračku volju ratificirati na sljedećim izborima. Vratiti milo za drago i Boži Petrovu i Tomislavu Karamarku za igru „obećanje ludom radovanje“.

U novom će postavu vlasti, ma kako Orešković kao sastavi vladu, uistinu biti gusto, jer ni bog niti vrag nije u stanju utažiti uhljebničke apetite dvadeset troje gladnih usta: osmero „domoljubnih“ plus 15 foteljaški zijevajućih s Mosta. Stoga su isprazne Petrovljeve lamentacije o „morskim psima oko Mosta“ i mogućem „usisavanju“ njegove skromne družbe kao ancile HDZ-ovih interesau. Shema moći je utanačena: Tomislav Karamarko će kao „prvi do prvog“ (Oreškovića) biti neformalni premijer i zapravo držati vlast pod kontrolom, a Božo Petrov će kao formalno „prvi do prvog“ biti neformalno „prvi do prvog do“ (Karamarka). Realno, ponizio se i osramotio. Pristao je spasti s konja (premijer po SDP-ovu prijedlogu, sedam ministarstava, HNB, DUUDI, Apis… Mostu) na magarca (Karamarkov mali od kužine, znatno manje ministarstava i državnih apanaža u „domoljubnoj“ podjeli plijena). Kaže, „dići ću ruke od svega“, ako… Zašto ne diže? Šuti i trpi.

Zloslutno zatišje pred nadolazeći uragan prosvjeda i masovnog nezadovoljstva građana zaplotnjački sklepanom vlašću, čega „domoljubni stručnjak“ (sic) valjda još nije svjestan, uzurkao je masovni bunt građana na društvenim mrežama, a  pred zagrebačkom središnjicom Mosta u Smičiklasovoj ulici simbolično je osvanulo 15 upaljenih mrtvačkih lampiona, prazan stolac i parole podrugljivog sadržaja. Građani su pojedinačno dolazili s prosvjednim transparentima i presretali mostovce neugodnim pitanjem: „Recite imena vaših zastupnika i tko ih je iz SDP-a ili koalicije Hrvatska raste zvao/pritiskao iza leđa Bože Petrova?“

Lavina psovki i negodovanja obrušila se s društvenih mreža protiv sisačkog militanta u biskupskoj haljini Vlade Košića, čija retorika o „komunističkim zločincima, lažljivcima, prevarantima, komunističkim raljama…“ nije dostojna ni zadnjeg birtijskog propaliteta. On je samo dan uoči Petrovljevog naprasnog prekida „ljubavi“ s Milanovićem napao šefa Mosta, jer da vodi RH u komunističke ralje. Košić je bio prisiljen zatvoriti Facebook profil zbog „nerazumijevanja“ svog „stada“ za njegovo elektroničko općenje s „prijateljima“, koje „nije smjelo doći u javnost“. Biskup je javna osoba i javnost mu ima pravo reći što se događa kad netko maloumno piša uz vjetar. Pogotovo politički vjetar.

Već se sada javnost i politički analitičari pitaju, retorički doduše, je li financijski menadžer multinacionalne korporacije Teve svjestan esencijalne razlike u vođenju privrednog subjekta i države te osobne i političke odgovornosti. Nije isto biti pri vrhu multinacionalne korporacije i na najvažnijem položaju u državi. Oreškovićev uistinu zavidan curriculum vitae govori sto jezika kad su posrijedi naobrazba i korporativne financije, ali to nije ni najmanje jamstvo za uspješno vođenje gospodarski potopljene, socijalno impotentne i moralno izopačene zemlje gotovo 87 posto katolika među 4,3 milijuna žitelja. Čovjek koji je samo rođen u Zagrebu, a (pre)odgojen u Hrvatskoj neprispodobivoj društvenoj sredini i tradiciji te profesionalno formiran za vrlo usko područje i pragmatičan predatorski mentalitet kapitalizma neljudskog lika, nije rješenje za hrvatske probleme.

Vjerojatno će i epizoda s Tihomirom Oreškovićem iz dijaspore biti samo još jedna generalna proba, nesretan pokusu s novim lutkarom u tragikomičnom političkom kazalištu za infante. Bez obzira na totalno političko neiskustvo, tu je Karamarko koji ga je i pronašao baš zato, jer očekuje da će ga „dojdek“ slušati u svemu izvan uže specijalnosti upravljanja državom kao multinacionalnom korporacijom. HDZ se svim silama trsi utuviti građanima u tikve to da je Orešković očekivani hrvatski Mesija: legitimitet mu daje koalicija HDZ&Most, Karamarko osobno  i položaj premijera buduće vlade. Tko to ne priznaje, neka se istog trena seli iz Hrvatske, poručuje šef karlovačkog HDZ-a i gimnazijski ravnatelj, izvjesni Damir Mandić, sa svog Facebook profila.

Malo soli u glavi

„Skandalozna izjava ravnatelja jedne obrazovne ustanove“, dobio je odgovor na internetskom zidu. „S druge strane, jednostavno glupa izjava relativno visoko pozicioniranog člana stranke koja je u predizbornoj kampanji kao glavni cilj naglašavala zaustavljanje iseljavanja iz države. Što će misliti učenik škole koji je tijekom današnjeg dana lajkao (ili jednostavno smatra smiješnim) nešto vezano za navedenu temu i onda pročitao komentar ravnatelja škole koju pohađa?“ Ne samo da nesretni Mandić nikad neće biti u prilici nekog iseliti iz vlastite domovine prije nego poteče duboka rijeka unutarnacionalne krvi, nego će mu i prije toga vlastiti sunarodnjaci/sugrađani razbiti o glavu nakaradne „iseljeničke“ sklonosti. Kao što će i Karamarku doći na naplatu kantar iz nacionalističke kućne radinosti kojim važe „domoljublje“ i razvrstava građane Bijedne Naše na one koji vole i one koji ne vole Hrvatsku.

Tko su Mandić, Karamarko i njima slični, pa si umišljaju da su pozvani i samo izustiti takve maloumnosti, kojih se gnuša svatko s imalo soli u glavi? Znaju li  sudbinu onih koji su na koži nepoćdnih već pokušali prakticirati „iseljeničko, tzv. trotrećinsko hrvatstvo“? Zašto bi Mandićeva i Karamarkova sudbina bila drukčija ma koliko naknadno vikali: „Nismo znali…“ Maske su popadale i ostala su neka nakazna lica prodanih obraza. Što slijedi nakon izluđujućeg maskenbala?

Hrvatska, drž’ gaće! Sada je već sasvim razvidno da je Most predizborno skovan kao plan B HDZ-a i Katoličke crkve, koji će se aktivirati u (očekivanom) slučaju da tzv. domoljubna koalicija podbaci na izborima. To se i zbilo. Stoga, prvo što je Karamarko učinio nakon sramotne noći oblokanih u „domoljubnom“ izbornom stožeru i metuzalemskog balansiranja s pivom na glavi, otrčao je na noge kardinalu Josipu Bozaniću dogovoriti se o daljnjoj sinergiji s Crkvom u svemu što će uslijediti u idućih mjesec i pol. I tada je počelo Most&HDZ&SDP-ovo tucanje građana/birača u (ne)zdrav mozak. Dokaz više u jedva punoljetnoj Bijednoj Našoj koliko je stari Efežanin bio promućuran još pola milenija prije Kristova rođenja: „Na svijetu samo mijena stalna jest“.

Politički će analitičari sad imati vremena razbijati glave mudrovanjem o tome jesu li tjedni nakon 8./9. studenoga 2015. zapravo bili čisti gubitak vremena, politička fatamorgana ili nekakav (kakav?) doprinos demokraciji u RH.

Marijan Vogrinec
Autor 27.12.2015. u 20:21

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija