Mostar u navijačkom transu: Nitko ne sumnja u pobjedu Zmajeva

Izdvajamo

• Gotovo je nevjerovatno koliko jedna fudbalska utakmica može uticati na svijest i raspoloženje ljudi. Navijanje je često neka vrsta vjerskog transa, stanje u kojem vjernik gubi odnos s realnošću, a vandalizam, iskazan u ime tima za koji se navija, ne doživljava se kao zlo. U prilog ovoj teoriji moglo bi se navesti bezbroj primjera, povijest fudbalskog navijanja na ovim prostorima ih je prepuna, a najsvježiji i, ujedno, meni najbliži, te samim tim i najvažniji, datira od prije dvije večeri, kada je svega nekoliko blokova od dijela grada kojim sam jutros prošao, grupa navijača hrvatske nogometne reprezentacije zapalila bh. državnu zastavu.

Povezani članci

• VIKTOR IVANČIĆ: ZLOUPOKRACIJA
• Hana Ćurak: Epizode o pomirenju
• Dretelj je zatvoren, ali su oni još u zatvoru!
• SRDAČNI PRIJEMI
• PITANJE SUSTAVA, A NE VIRUSA
• Nikada više!

Jutro u Mostaru je sunčano i neobično svježe za ovo doba godine. Ulice su pune prolaznika odjevenih u dresove naše reprezentacije. U kafićima odjekuju navijačke pjesme; ljudi sjede i razgovaraju o večerašnjoj utakmici. Svaki pedalj grada je ukrašen nacionalnim zastavama koje se, s vremena na vrijeme, zavijore na blagom, ljetnjem vjetru.

Grupa tinjedžera s navijačkim rekvizitima prolazi Fejićevom ulicom i uzvikuje “Bosna, Bosna”. Jedan od njih, u lošoj kopiji Adidasovog dresa našeg državnog tima i pamučnom plavo-žutom cilindru, puhanjem u neku čudnu sviralu njihovom navijanju daje karakterstičan ritam. U zraku se osjeti dobro raspoloženje. Svi s nestrpljenjem očekuju ponoć i početak utakmice BiH – Nigerija. Jedan moj prijatelj, s kojim sam zastao u kratkom razgovoru, pita me gdje ću gledati utakmicu. “Kući”, odgovorim i dodam: “Sam”. “Nisi normalan”, kaže. “Ja bih poludio!”

Gotovo je nevjerovatno koliko jedna fudbalska utakmica može uticati na svijest i raspoloženje ljudi. Navijanje je često neka vrsta vjerskog transa, stanje u kojem vjernik gubi odnos s realnošću, a vandalizam, iskazan u ime tima za koji se navija, ne doživljava se kao zlo. U prilog ovoj teoriji moglo bi se navesti bezbroj primjera, povijest fudbalskog navijanja na ovim prostorima ih je prepuna, a najsvježiji i, ujedno, meni najbliži, te samim tim i najvažniji, datira od prije dvije večeri, kada je svega nekoliko blokova od dijela grada kojim sam jutros prošao, grupa navijača hrvatske nogometne reprezentacije zapalila bh. državnu zastavu.

Potrebno je biti dovoljno razuman i civiliziran pa u tako opsesivnom stanju svijesti, pronaći i ispoštovati granicu navijačke i ljudske tolerancije. Po tome se valjda Japanci – koji, by the way, nakon utakmice svoje reprezentacije očiste dio tribina na kojima su proveli sto dvadeset minuta – razlikuju od nas.

Posljednje vijesti iz tabora naše reprezentacije govore da će Sušić izvršiti jednu izmjenu u odnosu na sastav s Argentinom. Čini mi se da Pape svjesno kalkulira s tim da li će meč početi s dva napadača ili će se u tim, na lijevi bok, ipak vratiti Sejad Salihović. Bilo kako bilo, potpupno sam siguran da će jedanaest momaka koji večeras izađu na teren, dati sve od sebe da obraduju naciju.

S druge strane, nadam da će i nacija znati dostojanstveno proslaviti pobjedu.

Na Mundijalu Los Ticosi nastavljaju živjeti svoj san. Nakon iznenađujuće pobjede u prvom kolu grupe D nad Urugvajem, 3 – 1, Costa Rica je jučer još jednom šokirala fudbalski svijet. Savladali su Italiju, 1 – 0, a jedini gol postigao je, po meni, igrač utakmice, Brian Ruiz.

Bio je to sraz Davida i Golijata, kako su ga mnogi opisivali prije utakmice. Izuzetno toplo i sparno vrijeme u Receifeu, više je odgovaralo reprezentaciji iz Srednje Amerike. Italijanima se slična stvar desila i u prvoj utakmici protiv Engleske, igranoj u srcu Amazonije, Manausu, kada se nakon utakmice Marchisio požalio novinarima da je tokom susreta imao halucinacije.

Koliko je lošoj partiji Italijana kumovala visoka vlažnost vazduha, može se samo nagađati, no činjenica je da peterostruki svjetski prvaci jučer nisu imali svoj dan. Posebno su podbacili na sredini terena, tamo gdje su naprosto “pojeli” Engleze u prvom kolu. Podsjetit ću, Italijani su u toj utakmici imali 93,2% tačnih pasova što je naviše na jednom SP otkada postoji statistika za ovaj segment fudbalske igre, a sam Pirlo je imao 65 tačnih dodavanja od ukupno 69 izvedenih.

S druge strane Los Ticosi su igrali kao u transu. Nošeni frenetičnim navijanjem svojih navijača kojih je na tribinama Arene Pernambuco bilo znatno više nego Italijana, marljivo su pokrivali svaki centimetar terena. Stajali su jako blizu italijanskim veznim igračima i tjerali ih da vraćaju loptu prema štoperskom dvojcu Chiellini – Barzagli koji su bili “glavni kreatori” italijanskih napada tokom cijele utakmice.

Duel između Costa Rice i Italije bio je i sraz dva odlična veznjaka, dva play-makera, Ruiza i Pirla, u kojem je Ruiz u potpunosti zasjenio jednog od najboljih svjetskih igrača na toj poziciji u posljednjih desetak godina. Bivši igrač Twentea i Fulhama, a sadašnji PSV Eindhovena, svojom je odličnom tehnikom, kretanjem i tačnim pasovima zadao mnogo glavobolje Italijanima. Razigravao je saigrače, kontrolirao igru i dodavanjima probijao odbrambene linije Azzura.                                               
Glavna snaga Ticosa je njhov timski duh. Izuzetno su disciplinirani i organizirani. Brzo se transformišu iz odbarne u napad. Imaju ubojitu kontru, koju predvodi brzonogi i korpulentni napadač Arsenala na posudbi u Olimpiakosu, Joel Campbel. Tu je još i odlični Bolanos. Nemaju velikih i zvučnih imena, ali zato imaju možda i najboljeg selektora na mundijalu, Jorge Luisa Pinta. Igraju u sistemu 5 – 4 – 1, koji se u napadačkoj formaciji transformira u 3 – 6 – 1, a ponekad i u 3 – 4 – 3.

Talijani su jučer igrali u sistemu 4 – 1 – 4 – 1, s Mottom umjesto Verattija, koji je počeo utakmicu protiv Engleske. Ne mogu se oteti dojmu da je Prandelli žestoko pogriješio što u reprezentaciju nije pozvao Ciru Immobilea, najboljeg strijelca Serije A u prošloj sezoni, kao ni zašto odličnom Alessiju Cerciju nije dao više vremena i prostora na terenu.

Francuzi su u drugoj utakmici jučerašnjeg programa demolirali Švicarce 5 – 2 i tako najvjerovatnije osigurali prvo mjesto u grupi E. U drugoj utakmici ove grupe, Ecuador je golovima Ennera Valencije savladao Honduras, 2 – 1.