MOSTARSKI (NE)IZBORI

tačno.net
Autor/ica 8.4.2016. u 11:59

MOSTARSKI (NE)IZBORI

foto: šg

Grad su preplavili novokomponovani. Zapošljavaju, vladaju i upravljaju. No, ipak, jedino se sigurno zna, zna se ko vlada i lijevo i desno, i istočno i zapadno.

Piše: Milan Račić

Svi Mostarci već dvije i po decenije nose teret političkih previranja, nefunkcionisanja grada, opšteg zastoja i sveukupnih podjela.

Agonija, beznađe, apatija, privredni i svaki drugi sunovrat.

U Mostaru je sasvim normalno da gradonačelnik, zajedno sa kolegom mu iz finansija obavlja vlast bez ikakvih izbora i ograničenja i tako njih dvojica sami odlučuju o preko 50 miliona maraka. Normalno je da Gradsko vijeće ne postoji, a prirodno da se ne provode odluke Ustavnog suda. U Mostaru jedino funkcioniše firma koja se zove administracija.

U Mostaru se zatire sve ono što znači kultura, nauka, pamet, zakon, a o moralnim i etičkim kriterijima niko ni da prozbori.

U Mostaru, sve je 2x, a u stvarnosti nijednom. U Mostaru su dva klinička centra. U Mostaru, pet je komunalnih preduzeća i dva vodovoda, a grad nikad prljaviji i neopraniji. Dvije su pošte, dvije elektroprivrede, po dvije srednje škole istog zanimanja, ali na različitim obalama, odnosno na lijevoj i desnoj strani. Dva su državna univerziteta i bezbroj privatnih. Čak, su vjerovali ili ne, dva telefonska informativna broja, opet, jedan na lijevoj i drugi desnoj strani, itd…

Kao pečurke poslije kiše niču tržni centri, a sportska dvorana je zatemeljana prije devedesete. Niti u jednoj oblasti društvenog života ne postoje istaknuti i ugledni predstavnici. Ili su u inostranstvu, umrli, ili su, samo na drugi način, još uvijek u podrumima. Nema, kao nekad, uglednih privrednika Jole, Sadija, Zvonića. Nema prepoznatljivih glumaca poput Kurbalije, Vicana, novinara Marića, Karabega, Kebe. Malo je profesora od kojih se uči, a ne upisuju ocjene. Nema političara poput Brace, Džeme….Svakako, čast izuzetcima.

Grad su preplavili novokomponovani. Zapošljavaju, vladaju i upravljaju.

Stranci nas uče kako živjeti zajedno pa su formirali dvije škole pod jednim krovom, a u stvarnosti niko ni s kim.

O VLADAJUĆIM MOSTARSKIM ELITAMA

Namirile su punih dvadeset i kusur, SDA i HDZ, kako vladaju gradom.

A šta su uradile? Instalirale, prvo pet-šest opština, pa onda tzv. jedinstven grad, a u svemu vjenčani kum bila im – međunarodna zajednica. Možda se niko ozbiljnije nije bavio strukturom vladajućih, ali i površna analiza pokazuje da su u ovom gradu na svim značajnim funkcijama političari koji ili nemaju veze sa Mostarom ili su se tu udomili i u kontigentima dovlače svoje, zapošljavaju ih i promovišu. A zna se da grad  – gradom čine ljudi. Ljudi koji ga vole i grade. Niti bi bilo olimpijskog Sarajeva, niti probehralog Mostara da ga nisu vodili ljudi koji ga vole i koji su tu rođeni ili, bar, odgajani.

I jedna i druga, vladajuća, jedino pričaju od ugroženosti od drugih i drugačijih. No, svo vrijeme, dok pričaju o napaćenosti samo svojih, dijele fotelje, uprave i ministarstva, kolač od bespravne gradnje i pare, svakako.

Ali zato, kad su izbori počinje nacio-političko prepucavanje onih istih što, da podsjetim, zajedno vladaju, dvije i više decenija, gradom i napaćenim Mostarcima.

Krivi su jer su……… a mi smo sve…… ali ne možemo od njih. Potom utakmica, pa tuča, postrojavanje fašističkih oznaka i ideja. Ko da priča o poslu, obrazovanju, zdravstvu i kulturi? Tu su jedino, njih dvije, sestrinske HDZ i SDA, spas za svoje, pa, opet, sve po starom.

No, ipak, jedino se sigurno zna, zna se ko vlada i lijevo i desno, i istočno i zapadno.

O MOSTARSKIM SRBIMA

U Mostaru i kantonu, Srbi nisu ni formalno konstitutivni grad, a stvarno da i ne govorimo. Od prijeratne petine, danas ih nema ni petnaestina. Tu su, uglavnom, stari. Vratili se u Mostar pred smiraj u Sutini i Bjelušinama, ili da obnove porušeno, pa prodaju i ponovo natrag u izbjeglištvo. Tu su da regulišu penziju i omeđe djedovinu. Oni se sami nisu organizovali, ali su ih drugi organizovali, po svojim kriterijima i interesima.

Tako su jedni Srbi HDZ-a, drugi SDA, treći građanska ili mostarska opcija, četvrti su kod Dodika, a sve njih pokušavaju usisati crkveni velikodostojnici.

Tačnih podataka koliko ih je stvarno u Mostaru, naravno da i nema kad i državi treba nekoliko godina da objavi popis stanovništva. Procjene govore, da je kao rezultat takvih politika došlo do drastičnih promjena demografske strukture stanovništva u Mostaru, kao uostalom i cijeloj BiH. Mnogi političari vole ustvrditi da je Mostar jedini multietnički grad u BiH, što nije tačno. Mostar je danas dvoetnički grad sa nekih 4-5% Srba koji tu stvarno žive. Tamo negdje 2010.godine, Srba je u Gradskoj upravi radilo 16, od kojih većina sa metlom ili kurirskom torbom. Uostalom, tako je i na svim drugim mjestima gdje ste manjina. Aktuelna vlast će samo pričati o ugroženosti svojih kod drugih, a u svom dvorištu reći će da je sve uredu.

ŠTA RADITI

Prvo, kad imamo odluku Ustavnog suda ne preostaje nam ništa drugo nego istu provesti u život, htjeli to ili ne. No, vladajući se, kao i na čitavom prostoru BiH bave samo provođenjem, odnosno neprovođenjem onih odluka koje su oni inicirali i koje se odnose samo na drugi entitet.

Drugo, Srbi moraju postati i formalno i stvarno konstitutivan narod i u gradu i u kantonu.

Treće, sad – kad, ipak, imamo iskristalisane i poprilično jasne političke stavove, još uvije se, iako je pet do dvanaest, može naći rješenje kroz promjenu Izbornog zakona.

Dosta dobra rješenja ponudili su SDP, Naša stranka i neke druge asocijacije i udruženja poput bivšeg gradonačelnika Safeta Oručevića. Moram kazati da je zadnje ponuđeno rješenje koje je dao HNS, rješenje o kojem se može razgovarati, ali bez preduslova i rješavanja drugih nerješenih političkih problema.

Po prvi put su se za izbore u Mostaru organizovali i Srbi. To je jedna grupacija relevantnih i sabranih ljudi koji nude rješenje na bazi jedinstvenog grada i jedinstvene liste, koji se moraju uvažavati.

I na kraju, imamo, ipak, jasan stav stranke SDA, iako se oni sami  upinju da njihov stav nije ni njima jasan. A stav jeste, zovite ga kako hoćete – stav podijeljenog grada po ratnim crtama. Oblande, da je riječ samo o lokalnoj samoupravi su, ipak, samo oblande. Zašto, takav politički stav? Davno je Krleža rekao: „U toru je toplo, ali jako smrdi“. A nama je svima dosta torova, pogotovo mostarskih!

Izbori u Mostaru se moraju održati i to po presudi Ustavnog suda, a kad budemo imali izabrane predstavnike onda ćemo se detaljnije baviti organizacijom jedinstvenog grada, poštujući već iskazane stavove i mišljenja. Kompromis jeste moguć, a kao jedno od rješenja u dijelu organizacije grada jeste da imamo gradonačelnika, zamjenika gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća iz reda tri konstitutivna naroda, a glavnog savjetnika iz reda ostalih.

Ne bude li tako, opet, u Mostaru, ni na mala, a pogotovo velika vrata, neće biti mjesta ni u najmanjem sokaku, za Srđana Aleksića.

Ne bude li tako, u Mostaru, ni za najvećeg pjesnika Aleksu Šantića neće biti otvorena ni jedna škola, a tek da ponese i njegovo ime – načekaćemo se.

Ostane li podijeljen Mostar, mrtav Šantić će uzviknuti – Ne ostajte ovdje.

To Mostarci, sigurno, ne žele bez obzira na nacionalnu i stranačku pripadnost.

Napomena: u ovom tekstu koristim neki od ranije iskazanih stavova, donosim nove, ali smatram da se neki od njih moraju ponavljati i po stotinu puta kao što je pitanje Srđana Aleksića ili Alekse Šantića. I svakako nudim neka od rješenja za Mostar.

tačno.net
Autor/ica 8.4.2016. u 11:59