MOŽE LI SE NOVA EVROPA GRADITI NA TEMELJIMA LOGORA I GENOCIDA!?

Ismet Muratspahić
Autor 9.1.2022. u 21:37

Izdvajamo

  • S pravom imamo sumnju na dobronamjernost EU i Brisela, koje uporno zagovaraju kompromis (a oko čega, valjda oko toga je li bio mali ili veliki genocid), triju strana. Potpuno je to identično posmatračkoj ulozi EU u početnim danima agresije na BiH, kada su govorili o “zaraćenim stranama”, iako je i najveći politički slijepac vidio da armade JNA i naoružanog srpskog naroda napadaju nebranjena sela i gradove. Najveći problem će biti kada i ako se počnu ostvarivati ideje “čiste, bijele Evrope”, a ona se bude dijelila na srednjovjekovne plemenske zajednice, kao što to ravnodušno posmatraju u BiH. Veliki Krleža, da je živ, imao bi razloga da promijeni svoju misao “Europa je danas kuća samotna u kojoj Zločin spi.”, jer zočin se uveliko razbudio.

Povezani članci

MOŽE LI SE NOVA EVROPA GRADITI NA TEMELJIMA LOGORA I GENOCIDA!?

Foto: Ron Haviv

Politička i društvena kriza u BiH nikad nije ni prestala, jer je utemeljena na nepravednom sporazumu, kojim su priznati rezultati agresije na ovu evropsku državu. Političku krizu, koja se prelila u sve društvene sfere i potpuno zaustavila državu u njenom razvoju, proizvode Srbija i Hrvatska.

Piše: Ismet Muratspahić

Danas se ta kriza manifestuje na mnogo načina a najalarmantniji je raseljavanje. Mladi svakodnevno napuštaju zemlju. Natalitet gubi bitku od mortaliteta, tako da su jedino po tom pitanju ovdje etničke zajednice ravnopravne, jer podjednako odlaze svi, bez obzira kojoj etničkoj grupi pripadaju. Maksimum je to, pored ličnog bogaćenja, što su ga ostvarile političke oligarhije na potpunoj obespravljenosti pojedinca. Država, koja je kroz vijekove bila sinonim moralnosti, gdje je riječ važila više od zakona, gdje su komšijski odnosi bili svetinja, gdje se od komšije i susjeda nije ograđivalo ni žičanim ni betonskim visokim ogradama, u sadašnjim okolnostima razjedajućeg nacionalizma i na njemu izraslih kriminalnih grupa, među vodećim je u svijetu po krađi i posezanjem za tuđim, ne samo imetkom, nego i pravom na život. Samo za šest mjeseci državu je napustilo pola miliona ljudi. Sve su to postignuća nacioligarhija u sprezi sa kriminalnim grupama u društvenim odnosima. Pravo i pravna država se povlači pred političkim nasiljem.

Aktuelna politička kriza ima mnogo sličnosti sa onom iz devedesetih prošlog vijeka, pred početak agresije. Bosna i Hercegovina je u blokadi od istih onih sila koje nisu uspjele dovršiti posao njene podjele. Poseban strah od narastajuće retorike podjela i mržnje osjećaju Bošnjaci, da im se ne ponove devedesete i preživljeni genocid, kada im je bio doveden u pitanje i biološki opstanak, kada su se neviđenom hrabrošću i nadnaravnom ljudskom voljom uspjeli odbraniti. Ponovo se sataniziraju i dehumanizuju, kao i devedesetih, upirući u njih prstom kako su prijetnja kršćanskoj Evropi samo zbog toga što u svome ukupnom kulturnom biću  nose i dio muslimanskog identiteta. Ni jedan valjan razlog za takvo što se ne može pronaći ni u daljoj ni bližoj istoriji, jer Bošnjaci kako god su se doživljavali i imenovali svoju posebnost, uvijek su samo služili tuđim vojskama, kraljevinama i carevinama, a nikada kao osvajači i ekspanzionisti.

Danas, kada se ponovo atakuje na državu, sa svim njenim nedovršenostima, Bošnjacima se ponovo osporava pravo na zajedničku državu sa druga dva naroda a nudi getoizacija sa izvjesnom mogućnošću da dožive sudbinu Jevreja Hitlerove Njemačke ili getoizaciju Palestinaca. Ultimatumi i ucjene su jedini način pregovora i dogovora koji im se nude: “ili kako mi predlažemo ili nema države”. Da bude savršeno loše, sve se to izmješta izvan institucija, koje su blokirane. Bez obzira na glasnost rasističkih političkih radikalnih i desničarskih nosilaca ideje da sve mora biti podijeljeno po etničko-plemenskom principu, a na temelju genocidom uspostavljenog “realnog stanja”, može se postaviti jedno važno pitanje, kako je to sve svojom histerijom i glasnoćom nadjačalo sve ono što je o događajima utvrdilo međunarodno pravo. Pored kršenja Ustava BiH, idejom o legalizaciji genocidne tvorevina kao zasebne države, krše se sve dostignute norme međunarodnog prava i svih konvencija o ljudskim pravima. U takvoj situaciji i samozvani predstavnici bošnjačkog naroda, ali i probosanske snage pokazuju potpunu nesnalažljivost da odgovore takvim izazovima. Dok se čeka da se probudi islamski svijet da zaštiti Bošnjake, što je potpuno na tragu iste ideje okupljanja kršćanskog svijeta protiv islama i što je najretrogradnija ideja sukobljavanja civilizacija na religijskoj osnovi iz Srednjeg vijeka, dotle će najviša zgrada na svijetu u Dubaiju svijetliti u bojama zastave Srbije, države koja je izvršila agresiju na BiH.

Na fašističku provokaciju premijera Mađarske Viktora Orbana šta će EU sa dva miliona muslimana i kako ih integrirati, ma koliko bilo apsurdno i beskorisno u situaciji ponovljene prijetnje novim genocidom, na koju Brisel uporno šuti, moglo bi se odgovoriti da upravo Bošnjaci mogu pomoći posrnuloj liberalnoj demokratiji Evrope svojim shvatanjem da su svi ljudi braća i da narodne, nacionalne, rasne i religijske razlike ne trebaju biti izvor sukobljavanja i ratova, nego međusobnog razumijevanja, upoznavanja i saradnje. Nasilje kao mogući način rješavanja odnosa nisu dozvoljeni.

U jednom tekstu sam u naslov izvukao rečenicu Fašizam se prepoznaje u začetku. Danas je ona još aktuelnija, jer je ova društvena bolest poodmakla od početne faze, a ogleda se u veličanju zla i genocida kao ljudskog dobra. Pohvala zlu i ubijanju zbog različitosti dobija čak i svoje pjesničke, epske razmjere:

„Srebrenice tako si mi mila,
Dabogda se tri put ponovila…“,

„Oj Pazaru novi Vukovaru,
Oj Sjenice nova Srebrenice…“.

Nije dovoljno što je počinjen genocid, nego se traži statistička mjera, je li trebalo ostati nepobijenih sedam, pet ili tri posto. Sve ovo što danas čine rušioci Bosne prema mišljenju Menachema Z. Rosensafta, pomoćnika izvršnog potpredsjednika Svjetskog Jevrejskog Kongresa iz SAD-a pokušava se s ciljem prekrajanja istorije u svrhu preuzimanja vlasništva nad genocidom. Ubice se tako pretvaraju u junake i patriote.

Nisu najveći problem Evrope Viktor Orban, Marine Le Pen, Eric Zemmour, Jaroslav Kaczynski, Janez Janša, Aleksandar Vučić, Zoran Milanović, ni Dodik i Čović, jer uvijek će biti onih koji će pod krinkom patriotizma brisati razlike između dobra i zla. Većim problemom se čini neadekvatan odgovor Brisela na desničarenje i zagovaranje nasilja nad različitostima. Konkretan primjer u našem slučaju: Oliver Varhely smatra da je krizu u BiH izazvao “Inckov zakon”. S pravom imamo sumnju na dobronamjernost EU i Brisela, koje uporno zagovaraju kompromis (a oko čega, valjda oko toga je li bio mali ili veliki genocid), triju strana. Potpuno je to identično posmatračkoj ulozi EU u početnim danima agresije na BiH, kada su govorili o “zaraćenim stranama”, iako je i najveći politički slijepac vidio da armade JNA i naoružanog srpskog naroda napadaju nebranjena sela i gradove. Najveći problem će biti kada i ako se počnu ostvarivati ideje “čiste, bijele Evrope”, a ona se bude dijelila na srednjovjekovne plemenske zajednice, kao što to ravnodušno posmatraju u BiH. Veliki Krleža, da je živ, imao bi razloga da promijeni svoju misao Europa je danas kuća samotna u kojoj Zločin spi.”, jer zočin se uveliko razbudio.

Ismet Muratspahić
Autor 9.1.2022. u 21:37