Može zajednički građanski kandidat u Centru

tačno.net
Autor 17.9.2016. u 14:03

Može zajednički građanski kandidat u Centru

Foto: nasastranka.ba

(Odgovor na inicijativu Nevena Anđelića)

 

Piše: Albin Zuhrić

Profesor međunarodnih odnosa i ljudskih prava na Regent’s University London dr. Neven Anđelić objavio je na portalu Tacno.net tekst („Odbrana Centra od nacionalista“) koji je svojevrsni apel da građanska opcija nastupi sa zajedničkim kandidatom za načelnika i da to po mogućnosti bude kandidat Građanskog saveza.

Anđelić argumentira svoj apel činjenicom da desnica ima (SDA-SBB) zajedničkog kandidata i da će pobijediti, ukoliko se glasovi nenacionalističke opcije raspu. „Nacionalistički glasovi idu svi na jedno ime dok su nenacionalistički rasuti na šest imena“, konstatuje on, a zatim daje „recept za odbranu Centra“: Nenacionalisti moraju izaći s odvojenim listama – sve četiri partije, dok šest kandidata za načelnika moraju realno sagledati situaciju i petorica moraju odustati od kandidature.

S obzirom da Anđelićev tekst u cjelini implicira će sve građanske stranke „snositi odgovornost“, ako kandidat desnice pobijedi, osjetio sam kao član Naše stranke potrebu da razmislim o njegovom prijedlogu i usputnoj argumentaciji da pet kandidata, a među njima i Admir Bukva iz Naše stranke, odustanu od kandidature i podrže kandidata političkog subjekta koji postoji tri mjeseca.

Mit o elitizmu

Analizirat ću argumentaciju, koju dr. Anđelić nudi povodom Naše stranke.

„Ova elitistička stranka čiji program mora biti najprivlačniji svakom borcu za ljudska prava i jednakosti po svojoj prirodi je mala, antipopulistička, principijela i samim time prirodno ono što u literaturi na engleskom zovu unelectable“, piše Anđelić.

Primijetna je kontradikcija u prvom dijelu rečenice. Elitizam je naziv za ideologije, pokrete i praksu temeljenu na uvjerenju da vlast u društvu mora biti ograničena isključivo na pripadnike njegove elite, odnosno pojedince koji se ističu po porijeklu, materijalnom bogatstvu i sl. Kao primjer elitizma, mogla bi se navesti izjava sadašnjeg dogradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake, koji je prilikom imenovanja izjavio: „Smatram da je logično da se kao osoba koja dolazi iz jedne od najstarijih sarajevskih porodica nađem na toj funkciji ili nekoj drugoj“.

Kad bi Naša stranka bila „elitistička“, kao što Anđelić tvrdi, onda bi ona zagovarala nejednakost u pravima (npr. pravu na vršenje vlasti), pa ni u kojem slučaju njen program ne bi mogao biti privlačan nijednom, a kamoli, kao što Anđelić kaže – „svakom borcu za ljudska prava i jednakost“.

Izvor ove kontradikcije, odnosno nedoumice (da li Naša stranka zagovara ravnopravnost ili neravnopravnost?), nije u kontradiktornoj prirodi Naše stranke. Naša stranka jasno zagovara ravnopravnost pojedinaca, i smatra da svaki građanin može vršiti dužnost u vlasti neovisno o njegovom porodičnom, etničkom porijeklu ili materijalnom statusu. Izvor kontradikcije je u neprimjerenom lijepljenju etikete „elitistički“ od strane profesora na Regent’s University.

A da je to neprimjereno etiketiranje, „priznaje“ i sam Anđelić kada u istom ovom tekstu kaže da ustrojstvo Naše stranke „dozvoljava individualizam i najkonzistentnije brani slobode i prava pojedinaca“.  Individualizam i slobode i prava pojedinaca su temeljni pojmovi političkog liberalizma, koji je ideja da svako ljudsko biće samim činom rođenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili državljanstvo, stiče određena neotuđiva prava. I ako Anđelić priznaje da Naša stranka brani ljudska prava i slobode pojedinaca, nije jasno zašto joj lijepi etiketu „elitizma“, tj. učenja da u pravnom sistemu treba biti privilegiranih po rođenju, etničkoj pripadnosti ili imetku.

Mit o „maloj stranci“

Drugi Anđelićev „argument“ je da je Naša stranka „mala“, „principijelna“ (hvala!) i zato „unelectable“!?

Počet ću od prvog argumenta. Naša stranka je na prošlim lokalnim izborima u Centru dobila cca 2,5 hiljade glasova, i bila je četvrta (ispred su bili samo SDP sa 6,5 hiljada, SDA sa 6 hiljada i SBB sa 3 hiljade i sto). Na općim izborima 2014. ponovo smo bili četvrti, s tim da smo sa 2,5 hiljade porasli na 4,4 hiljade, dok je SDP sa 6 hiljada u Centru pao na 3,9 hiljada. Od građanskih stranaka, samo je DF imao 500 glasova više.

S obzirom da Anđelić u tekstu konkretno govori o općini Centar, trebao je imati na umu navedene podatke prije nego što je, u kontekstu izbora u Centru, napisao da je Naša stranka „mala“. Ako se uzme u vid tendencija rasta, ili pada u slučaju drugih građanskih opcija, jasno je da će Naša stranka nakon izbora 2. oktobra biti najjača građanska opcija u Centru. I u najmanju ruku nije pošteno prenositi mit da je „mala“, a gurati kandidata Građanskog saveza, koji još uvijek nije osvojio niti jedan glas.

Mit o „manama“ principijelnosti

Dalje, Anđelić kaže da je Naša stranka „unelectable“ zato što je principijelna. Drugim riječima, po tim aršinima, trebate biti neprincipijelni da biste mogli biti izabrani. Činjenicu da Naša stranka kao principijelna opcija nastavlja rasti, a da SDP i DF (GS) gube ugled i podršku nakon neprincipijelnih poteza i koalicija sa SDA, Anđelić ignoriše. Da li je kandidat koji se najviše dopada Anđeliću najviše „electable“ zato što je najmanje principijelan? Možda je onda Anđelić trebao predložiti Ibru Berila kao zajedničkog kandidata građanske opcije.

Mit o centro-centričnosti

„Njihov najveći uspjeh može se očekivati upravo u opštini Centar, uostalom tu skoro sve kampanje i vode (znam, bili su u Mostaru nedavno, vrijeme je bilo lijepo,…), rijetko se provezu zapadnije od Marin-dvora a građani Novog Grada i Novog Sarajeva ih znaju uglavnom s televizijskih ekrana kada kakav nacionalistički siledžija napadne njihove poslanike“, piše Anđelić.

Ponovo Anđelić iznosi paušalne, empirijski neutemeljene ocjene, što je začuđujuće jer je riječ o univerzitetskom profesoru. Naime, ne samo da nije tačno, već je i nepristojno reći da građani Novog Sarajeva i Novog Grada znaju za Našu stranku samo sa televizijskih ekrana, odnosno da tamo nismo prisutni.

Na prošlim općim izborima u Novom Gradu Naša stranka je dobila 3.800 glasova, a u Novom Sarajevu 4.400 glasova, osvojivši pet mandata u ove dvije općine. Stoga kada dr. Anđelić kaže da se samo „rijetko provezemo zapadnije od Marin-dvora“, time on vrijeđa preko 8 hiljada građana Novog Sarajeva i Novog Grada, imputirajući im da su glasali za Našu stranku bez razloga, iako ti građani jako dobro znaju da smo pošteno i dosljedno radili i da su zato glasali za nas.

Također, bezobrazno je reći kako NS nije izlazila iz Sarajeva, kada smo imali/imamo vijećnike, recimo, u Doboj-Istoku i Gračanici, u Petrovcu, Varešu i Vogošći. Razumijem da profesor sa Regent’s University London nije zainteresiran za lokalne zajednice u općinama poput Doboj-Istoka (npr. stanje puteva u Klokotnici kojima se bavila Naša stranka) ili za rasvjetu u selu Jukići kod Gračanice za koju se izborio vijećnik Naše stranke, ali nije pošteno da nama pripisuje taj svoj ignorantizam.

Mit o „pomaganju SDA“

„Oni ne mogu“, kaže Anđelić misleći na Našu stranku, „proizvesti načelnika općine. Mogu, doduše oteti koji potencijalni glas nekom drugom i tako krunisati SDA-ovog kandidata na ovu poziciju.“

Zanimljivo je da Anđelić samo Našoj stranci spočitava da bi mogla oteti glas nekom drugom. Zašto profesor kaže da bi Naša stranka mogla oteti glas SDP-u, DF-u i GS-u, a ne kaže da bi DF, SDP ili GS mogao „oteti“ glas Našoj stranci? Da li se ovo može drugačije nazvati nego nepoštenim metodom dvostrukih aršina?

Dvostruki aršini su i kada Anđelić prigovara Našoj stranci da će „oteti“, „rasuti“ glasove, a ne kaže to za GS, iako tu ima više razloga: vodeći kadrovi GS-a su aktivno učestvovali najprije na unutrašnjem cijepanju SDP-a, pa onda na udaljavanju SDP-a i DF-a, pa onda na unutrašnjem cijepanju samog DF-a. Sigurno je lakše građanskoj opciji bilo kad su 2008. samo SDP i Naša stranka nastupali. To ne znači da se Naša stranka protivi diferenciranju građanske opcije ili osuđuje formiranje DF-a, a zatim i GS-a. Ali, ako je Anđelić uzeo kao kriterij „osudu rasipanja glasova“, onda je morao reći da je formiranje DF-a i GS-a, uzrokovano SDP-ovim lošim radom, više doprinijelo „rasipanju glasova“, nego ijedan čin Naše stranke.

Slažem se sa ocjenom Anđelića da DF-u i SDP-u rapidno pada popularnost, zbog njihovog lošeg rada, prvenstveno zbog koalicije sa SDA („tokom posljednjeg učešća u nacionalnoj vlasti izgubila je znatan dio podrške“, piše Anđelić). Možda bi i Anđelić trebao da se složi sa ocjenom da neprincipijelnost dovodi do „unelectable“ statusa, te da principijelnost, koja, kako sam priznaje, krasi Našu stranku, povećava ugled kod birača.

Može zajednički kandidat

U tom smislu, iako se ne slažem sa Anđelićevim argumentima, podržavam inicijativu da građanska opcija ima zajedničkog kandidata. I predlažem da to bude kandidat Naše stranke Admir Bukva. Jer za razliku od SDP-a i DF-a, kojima „rapidno pada popularnost“ (Anđelić), Našoj stranci raste popularnost. Dalje, podrška SDP-a i DF-a za kandidata Naše stranke omogućila bi im da se iskupe pred građanima i pokažu da im nisu na prvom mjestu stranački interesi, već opći interes. Siguran sam da bi nakon takve odluke doživjeli rapidan rast popularnosti. S obzirom da smo uvijek bili dosljedni i principijelni, kao što i sam Anđelić kaže, spremni smo na saradnju sa SDP-om i DF-om nakon izbora, i Admir Bukva bi kao naš zajednički načelnik radio isključivo na realiziranju programa koji zajednički utvrdimo.

tačno.net
Autor 17.9.2016. u 14:03

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija