Muamer Brekalo: (R)evolucija u nama

tačno.net
Autor/ica 12.6.2013. u 05:41

Muamer Brekalo: (R)evolucija u nama

Koliko ćemo biti dosljedni, koliko ćemo biti spremni pokazati ličnim primjerom, spremnošću na vlastito odricanje?

Piše: Muamer Brekalo

Neki dan moj vrli drug Ado, magistar inače, reče nam jednu skoro pa proročansku. Poznat po svom originalnom mostarskom humoru i sarkazmu, te po nadimku “Precizni”. Nadimak je dobio od mostarske raje, kao i svi mi. Biti Mostarac, a ne imati nadimak je rijedak slučaj. Jedni kažu da je “Precizni” zbog odmjerenosti i oštroumnosti, a drugi da je to zbog toga što nosi naočare. Na jednoj jutarnjoj kafi, neko od nas potegnu priču o protestima pred Parlamentom BiH u svezi neizdavanja JMBG novorođenoj djeci. Nakon poduže rasprave o toj temi, dođe red i na Preciznog. Da napravi rezime, kao i obično uostalom. Nakon što ga neko od nas ponudi cigaretom, pripali je i povuče nekoliko dimova. Malo pošuti, zamišljeno gledajući u obronke Veleži pa otpoče:

“Nešto kontam, ovo je zemlja paradoksa, je li? Pa da li ćemo paradoksom zvati i to da nam na jedan način revoluciju počinju oni koji još nisu ni progovorili? Pored toliko toga što je rečeno do sada i ništa, pored tolikih govornika i analitičara i opet nikad ništa… A možda je i neka simbolika u tome. Bebe kao simbol nevinosti, rađanje kao početak novog života. Mudrima je u svemu znak…”

Sjetih se da jedna drevna predaja kaže da se mudrost uzima od svakoga pa čak i licemjera. Da. Mudrost je to što nam uvijek treba, pogotovo u ovim danima javnih protesta i početka buđenja naroda. Napaćenog naroda, izvaranog naroda, izmanipulisanog naroda, osiromašenog naroda, duhovno deformisanog naroda, oboljelog naroda…
Naroda kojem malo treba za sreću, a puno podnošenja nepravde da digne svoj glas. Toliko smo radosni kad nas naši Zmajevi obraduju u fudbalu i košarci. Acini košarkaši su se već plasirali na smotru najboljih, a na pragu Brazila su i Sušićevi srčani momci. Svi se divimo jednom Teletoviću, Džeki, Pjaniću, Misketu, Spahiću… Adnanu Ćatiću u boksu. No nekako previđamo da ništa od toga nebi bilo bez puno odricanja, žrtve, suza, znoja, truda, volje… Bez reda, rada, strategije, taktike, zajedništva… Bez karizmatičnih lidera i stratega koji ih vode, te bez njihove vizije, stručnosti i vještine. Onda se i sam svjetski vrh čini tako bliskim i mogućim.

Mudrost je u svemu kako reče Precizni, pa i u njihovom putu do uspjeha. Ako to možemo u sportu zašto nebi mogli i na ostalim poljima? Samo treba primjeniti ono što su i oni. Vizija, strategija, zajedništvo, karizmatični lideri, eksperti u svojim poslovima i ono najvažnije-prisutnost srca. Jer kad se nađemo u dvojbi srce će nam uvijek pokazati koji put treba slijediti.
Niko nije toliko vidovit da može reći kako, koliko će trajati i u kom smjeru će protesti ići.
Da li će jedini zahtjev građana biti usvajanje zakona o JMBG, ili će se vremenom pojaviti i drugi? Odnosno ne pojaviti, jer su oni već prisutni. Čekaju samo da postanu još jedna parola koju će građani izgovarati i zastupati.
Koliko ćemo biti dosljedni, koliko ćemo biti spremni pokazati ličnim primjerom, spremnošću na vlastito odricanje?

Kako god bilo sve nas treba voditi jedna misao i parola unutar svih nas.
Dostojanstveno i mir usvemu što slijedi!
Ne dozvoliti da nas se isprovocira, i ne dozvoliti da se spustimo na nivo onih protiv kojih protestujemo, a čiji je način djelovanja primitivizam i bahatost. Ne dozvoliti nijednoj političkoj opciji da se dodvorava i kiti protestima građana, kao ni pojedinim NVO koje postoje samo radi sebe. I jedni i drugi su ljudi kojima je promjena dresova rutina, a nije mudro dozvoliti da nas zmija iz iste rupe dvaput ujeda. Neka se stide intelektualci, koji su godinama u medvjeđem snu, i koji su živi dokaz da znanje bez prisutnosti srca nema neku vrijednost.

Jedan sam od onih koga raja i javnost zovu srčanim momkom, dok za pamet nisam baš siguran. Čak su me prozvali i herojem zbog mojih, po mom shvatanju, najobičnijih ljudskih reakcija i djela. Teško breme za nositi u današnje vrijeme. Daleko sam ja od definicije heroja, ali mi je makar slijedom toga kažu obaveza da dignem svoj glas, i da dam podršku protestima. Moja supruga je trudna, čekamo bebu i nećemo privremeni JMBG! Njoj je preporučeno mirovanje, no meni nije.

Pakujem ruksak, pa put Sarajeva, jer me sutra moje dijete može pitati gdje sam ja bio kad su se građani Bosne i Hercegovinae ujedinili i napokon probudili iz košmara pasivnosti i trpljenja, dižući svoj glas smjelo i odlučno.
Neka je mir s tobom, Bosno i Hercegovino!
Tagovi:
tačno.net
Autor/ica 12.6.2013. u 05:41