Mujkić: Strah je suštinsko obilježje i glavna poluga moći svakog autoritarnog i nedemokratskog društva

Povezani članci

• Nedžad Bašić: Novo lice globalnog terorizma
• Kukavičluk nekadašnjih europskih veličina
• I na plotu svašta piše, pa nije istina
• Kemal Kurspahić:Prezir za činjenice o Karađorđevu
• I „Papa“ je protiv Čovića
• ZLATKO JELISAVAC: Uravnilovka

Prateći naslove i izjave zvaničnika u medijima, profesor Mujkić kaže da se na osnovu njih može zaključiti da su jedini realni problemi u BiH nedovršeni državno-nacionalistički projekti i sve što uz njih ide: svoja teritorija, entitet ili država, svojih dvjesto porodica, svoj univerzitet…

Ono što se u Republici Srpskoj dešavalo devedesetih godina, danas se dešava u Federaciji BiH. “Posao” u RS-u je završen odavno i zato kampanja za predstojeći popis ne zauzima nikakvo mjesto u agendi političara i vjerskih velikodostojnika RS-a. U FBiH je slika potpuno drugačija. Agresivna kampanja za predstojeći popis ne poznaje nikakva pravila. Koriste se sva sredstva, čak i nedozvoljena.

ZLOUPOTREBA DJECE

Video spot koji se vrti i danas po web stranicama širom BiH u kojem maloljetna djeca zauzimaju uloge njihovih roditelja i prijeteći poručuju da je “bitno biti Bošnjak” naišao je na osudu jednog dijela javnosti, a Vijeće za štampu BiH izdalo je saopćenje u kojem se oštro osuđuju autori ovog videa.

U saopćenju se između ostalog navodi da je u pitanju zloupotreba djece u propagandno-političke svrhe, čime je drastično prekršen Kodeks za štampu i online medije BiH, Član 11 – Zaštita djece i maloljetnika, kao i Konvencija o pravima djeteta.

Na kampanju “Osvješćivanje našeg naroda” podjednako su reagirali i iz Institucije Ombudsmana za ljudska prava BiH koji su izjavili da je Omladinski kulturni centar iz Gradačca (autor video poruke) grubo prekršio prava djece, jer ih je iskoristio u propagandnom filmu.

Video sa maloljetnom djecom je samo dio mnogo šire kampanje koja se vodi u FBiH. U odbranu bošnjaštva stali su Mustafa Cerić i Fatmir Alispahić koji jednoglasno poručuju kako je ovo “historijski momenat za Bošnjake”.

S druge strane, na nedavno održanom koncertu u Mostaru, Marko Perković Thompson pozvao je Hrvate da se odazovu u što većem broju na predstojećem popisu.

SRBI ODAVNO ZAVRŠILI POSAO

Ako pogledamo presjek stanja kampanje u oba entiteta shvatićemo da se ona zapravo odvija samo u Federaciji BiH. U RS-u je popis gotovo zanemaren, zapravo, nije uopšte tretiran kao bitan.

Komentar Srđana Puhala, psihologa i kolumniste portala frontal.ba na nezainteresovanost RS-a je da su oni davno “završili posao”.

Ono što se danas dešava u Federaciji je nešto što se u RS-u dešavalo devedesetih, rekao je Puhalo.

On kaže da se scenario iz RS-a u kome su Jugosloveni, ili ateisti devedesetih bili osuđivani, danas ponavlja u Federaciji, s tim što “ulogu” Jugoslovena danas igraju Bosanci i Hercegovci.

Toga u RS-u nema i ovdje je situacija poprilično čista, dodao je Puhalo.

Ukoliko naredni popis bude “uspješno” sproveden, te još više podijeli ionako podijeljeno društvo, postoji realna bojazan da se otvore neka velika pitanja poput raspodjele političkog kolača koji je dijeljen na osnovu popisa iz 1991. godine.

Puhalo također upozorava da će se nakon popisa bitno izmjeniti karakter rata, jer će se sigurno postaviti pitanje gdje su ljudi iz FBiH, odnosno RS-a?

Vidjet ćemo primjera radi i gdje su Srbi iz Sarajeva i okoline, dodao je on.

Ono što se u ovom momentu može svesti pod zajedničko za oba entiteta, bez obzira gdje je kampanja izraženija ili nije, jesu ljudi koji više vole svoju zemlju nego svoj narod.

Puhalo zaključuje da su ljudi koji više vole svoju zemlju nego svoj narod nepoželjni u sva tri naroda.

ZAŠTO JE BITNO BITI NEKOME NEKO

Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu kaže da je “bitno biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat” zato što procesi nacionalnog zaokruženja nisu dovršeni.

Prije svega mislim na ratno prekrajanje i u skladu s njim etničko pregrupiranje naroda, kaže Mujkić.

Profesor Mujkić podsjeća da su zapravo svi dosadašnji izbori, ako se sjetimo predizborne retorike, bili mali popisi stanovništva i služili kao vježba za pravi popis.

ŠTA TO KRIJE KAMPANJA

Kampanja koja uvoliko traje nesumnjivo otkriva namjeru da se podjele u BiH još više osnaže i tako postanu legitmni osnov za stvaranje etnički čistih zajednica. S druge strane, kao i u svakoj predizbornoj kampanji, retorika nastoji da zanemari realne probleme, ali ne i da upozna zašto je zapravo popis stanovništva bitan.

U ovom momentu, nije bitno da li će popis otkriti sa kakvim kadrovima raspolažemo, ili na kom je nivou informatička pismenost, bitno je “da se prebrojimo” i vidimo koga koliko ima.

Prateći naslove i izjave zvaničnika u medijima, profesor Mujkić kaže da se na osnovu njih može zaključiti da su jedini realni problemi u BiH nedovršeni državno-nacionalistički projekti i sve što uz njih ide: svoja teritorija, entitet ili država, svojih dvjesto porodica, svoj univerzitet…

Ako se na sve ovo doda da u parlamentu ne sjede obični građani, kako kaže Mujkić, već nadhistorijska apstraktna kategorija naroda, za koje su problemi nezaposlenosti, bijede, matičnih brojeva, i sve ono što se odnosi na realne ljude, apstraktni i nerealni, dolazimo do zaključka da time što će se ljudi izjasniti kao ovi ili oni, neće riješiti njihove aktuelne probleme.

STRAH I DISCIPLINA

Strah je suštinsko obilježje i glavna poluga moći svakog autoritarnog i nedemokratskog društva, a naše društvo je, kao etnokratija, upravo to.

Za takvo društvo, profesor Mujkić kaže da počiva na institucionalno njegovanom strahu, nepovjerenju i stalnoj egzistencijalnoj i prijetnji.

On podsjeća da su svaki izbori predstavljani kao “odsudni historijski trenutak” koji će odlučiti “hoćemo li biti zbrisani s lica zemlje ili nećemo”.

Ta ista matrica krasi atmosferu oko popisa stanovništva. Isto onako kako nikada do sad, zbog užasne napetosti i straha nismo imali slobodne izbore, nećemo imati ni slobodno izjašnjavanje građana na popisu, smatra Mujkić.

Potpuna pobjeda jednog ideološkog poretka, po riječima profesora Mujkića, ogleda se u tome da se porobi imaginacija građana, da građani sami od sebe zaključe da su stvari takve i da drugačije ne mogu biti, da nema alternative i to nam se u kampanji oko popisa stalno docira.

To je potpuni poraz nas kao građana, dodaje on.

LUTANJE BOŠNJAKA

Postoji više razloga što su Bošnjaci u ovom momentu “najaktivniji” u kampanji za predstojeći popis. Prije svih, Bošnjaci su, kako kaže Mujkić, najmanje odmakli u procesu vlastite etnokulturne nacionalizacije.

S druge strane, ono što je potpuno zbunjujuće, jeste paralelno promovisanje dvije dijametralno suprotne tendencije. U jednoj se promoviše jedinstvena BiH, koja podrazumijeva multietnično, multikulturalno i multikonfesionalno društvo, a u drugoj se zagovara “čista” BiH.

Prije dvadeset godina, podsjeća Mujkić, pokrenuta je opsežna oštra kampanju da se Bošnjaci izjasne kao Muslimani.

“Bošnjaštvo se smatralo gotovo izdajom, kao danas bosanstvo”, kaže Mujkić.

Potom na Saboru 1993., nastavlja Mujkić, dekretom mijenjate ime u Bošnjak pri čemu krećete u ideološku ofanzivu izjednačavanja bošnjaštva s muslimanstvom. Tadašnji reis je stalno ponavljao Bošnjak jest jednako Musliman, pa je neko vrijeme taj narod bio imenovan Bošnjaci-muslimani.

Onda dolazi Dayton i poruka Izetbegovića da je vrijeme da sad budemo malo manje Bošnjaci a više Bosanci, a danas je biti Bosanac “neuzbillah”, završava Mujkić.

Sve nam ovo govori da je bošnjačka etnopolitika koja bi i ne bi da se nacionalizira, katastrofalna, a drugo, da ta elita nema povjerenja u individue vlastitog naroda koga navodno predstavlja.

U svakom slučaju, kakve god rezultate pokazao predstojeći popis, BiH će i dalje biti siromašna sa opasnom tendencijom da za dvadesetak godina postane 10. najsiromašnija zemlja na svijetu.