MUKE PO EPK

Nenad Bunjac
Autor/ica 8.6.2020. u 20:19

MUKE PO EPK

Foto: Anja Rumac

Ne postoji dovoljno živopisan način za sve nedaće koje su spopale krucijalni kulturni projekt EPK 2020 u Rijeci. Nakon što se lokalne političke snage birokratski iživljavale što je dobrim dijelom pridonijelo odlasku jednog od vodećeg PR managera Vuka Ćosića kojeg bi danas suhim zlatom platili, iz gotovo istih razloga otišao je jedan od osnivača EPK i proslavljeni teatrolog Oliver Frljić. Nakon što je umjetnički direktor EPK Slaven Tolj teško obolio, činilo se da katastrofa ne može biti veća.

U duhu Murphyjeva zakona sve što može gore, poći će još gore. I pošlo je.

TRI SKANDALA U ČAMCU I DŽUKAC

Uz latentne političko administrativne pritiske “o neuspješnosti projekta”, “pretjeranom zaduženju” i “nesposobnosti Uprave – tada ništa od aktualnih događaja nije bilo prisutno, iako se sad svi predstavljaju kao samozvani proroci- dogodila su se i “tri skandala” iz perspektive desnice: otvorenje EPK s Operom Brutale Industriale, javna izložba “RIJEKA, KORACI I VRIJEME” na kojem je retrospektivno prikazana stručna povijesna studija u sklopu koje je predstavljena zastava Jugoslavije i najava postave crvene petokrake na riječkom neboderu autora Nemanje Cvijanovića.

KAKVA LI SE KUKA I MOTIKA PODIGLA

Cijela plejada epigona poput Slobodana Prosperova Novaka, Hrvoje Hitreca. Romana Bolkovića vrištala je o “prikrivenoj jugoslavenštini”, “UDBI i teškoj hrvatskoj sudbi”, doslovno su se natjecali tko će smisliti efektniju uvredu. Čak je i admiral Domazet Lošo nešto imao za napomenuti o važnosti puta svile i ljudima reptilima. Grad Rijeka opet je postala crvena, bastion otpora, što samo po sebi ne bi bilo loše kada bi autori imali drugačije nakane osim pejorativnih i blasfemičnih konstrukcija.

No, Rijeka je to dostojanstveno podnijela.

PANDEMIJA KAO ALIBI? NU.

Bosanci imaju dobru izreku “kad zlo dođe širom otvori vrata i prozore da svo zlo dođe i odmah izađe”. U riječkom slučaju, na žalost, to pravilo ne važi. Taman kad smo pomisli da ja frtutma okončala, svom snagom se raširila pandemija Covid -19 i svi dobri planovi dobili su negativni predznak. Uprava EPK 2020 i Grad Rijeka osmislili su interventni plan prema kojem bi se veći dio događaja planski preselio u 2021. s nužnim smanjenjem projekata. Imajući na umu da projekt EPK 2020 Galway zbog pandemije uopće neće biti održan, plan je djelovao kao optimalno rješenje.

No, onda se pokrenula pandemija druge vrste, propagandnog tipa. Raširila se teza kojoj se, na žalost ili pak očekivano, pridružio i pisac Miljenko Jergović, prema kojem je “pandemija COVID-19 idealan alibi za neuspjeh EPK 2020”. Koliko god teza na “prvu loptu” bila zavodljiva, imajući na mu sve izrečeno i dogovoreno, u najmanju ruku je dvojbena.

Pandemija kao alibi? Nu. Naime, tolike nevolje niti Job ne bi izdržao.

SLATKO NA KRAJU

Kao u svakom dobrom romanu poanta slijedi na kraju. Naime, Povjerenstvo za provjeru javne nabave pronašlo je navodne nepravilnosti u nabavi infrastrukture od strane EPK 2020 pogodovalo novosadskoj tvrtki Studio Berar Rental. Navodno, nisu posjedovali certifikat da nemaju poreznog duga u RH. Mislim, kraj svog pogodovanja HDZ koji je “trade mark” te stranke, bilo bi  komično, da nije tragično. Naravno, odmah su uslijedile glasine kako je “posao zaključio pročelnik za kulturu Ivan Šarar jer je poslovno vezan za EXIT, a supruga mu je iz Novog Sada (nije. Op.a) Jednako tako činjenica je da Povjerenstvo i HDZ dižu kaznenu prijavu u jeku korupcijske afere o Josipi Rimac.

I tako red tračeva, red nebuloza i ostvarimo dramsku sapunicu.

No, kako tekst ne bi zvučao kao panegirik, točno je da direktorica Emina Višnić – btw, ništa od ostavke- donijela katastrofalno loše odluke prilikom dodjele  otkaza. Jednako tako, trebala je preuzeti “zapovjednu odgovornost” prilikom podnošenja kaznene prijave. Birokratizirala je EPK, donosila loše kadrovske odluke, programski lutala. No, njezina pozicija je neupitna.

Sve u svemu, koliko su nas mlatili, dobro smo se udali kako smo se nadali.

Nenad Bunjac
Autor/ica 8.6.2020. u 20:19