Muke sa desničarima

Dino Prohić
Autor 2.11.2018. u 14:54

Izdvajamo

  • Stranke krajnje desnice koje su tradicionalno imale par procenata podrške glasača, u poslednjih nekoliko godina dobile su mnogo veći broj glasova. Situacija sa imigrantima, terorizmom i svim onim što je dio naših života od septembra 2001 ide na ruku ekstremnim snagama u društvu. Jasno, glasače je malo lakše prevariti nego profesionalne političare jer poslednji jednostavno znaju razlučiti između šuplje priče i politike.

Povezani članci

Muke sa desničarima

Foto: Bob Strong /Reuters

Dok god postoji prezir prema političarima koji nemaju kontakt sa problemima običnog čovjeka, lijevica nema šanse da se izbori sa rabijatnom desnicom.

Politička kriza u Švedskoj se ne smiruje od septembarskih izbora. U susjednoj Norveškoj, na pomolu je kabinetsko pitanje. Jačanje najekstremnijih nacionalista stvara probleme u poličkom životu ovih inače uređenih demokratija.

Švedski SD (Sverigesdemkraterne) na proteklim izborima dobili su 17,5 posto glasova te se tako pozicionirali kao treća najjača stranka u toj zemlji. Sukladno tradiciji, po jedna stranka sa svake strane politčke ose, Socijaldemokrati i Moderati (konzrevativci) su stranke koje su osovina poličkog smijera i koje formiraju vlade.

Situacija sa rastom nacionalizma u Švedskoj paralizirala je državu. U Skandinaviji, generalno gledano, izborni procesi se kreću jako brzo. Već na izbornu večer je poznato ko bi mogao formirati vlast, a koalicije se nerijetko prave programski i unaprijed. To u velikoj mjeri skraćuje proces pregovora oko uspostave vlade. Međutim, ove godine je veliki napredak SD od skoro pet procenata u odnosu na ranije izbore, doveo je do jako komplikovane političke situacije.

Situacija je takva da ni jedna od etabliranih političkih partija ne želi da sjedi u vladi sa SD na koje gledaju kao na skupinu neonacista i rasista, ali i na grupaciju koja jednostavno nema dovoljno kvalitetne kadrove za vođenje bitnih sektora. Švedi to nikada ne bi otvoreno rekli, ali stiče se dojam da ugledne političke partije gledaju na SD kao na polupismene i nesposobne galamdžije.

Mandat za uspostavu vlasti prvo su dobili Moderati, a kada nakon više sedmica nisu uspjeli obrazovati većinu dovoljnu za funkcionisanje vlade, šef te stranke Ulf Kristersson je mandat proslijedio Socijaldemkratima. Jasno, ni Löfven ne uspijeva sastaviti vladu, te se u ovom trenutku Švedska nalazi u nekoj vrsti politčkog vakuuma. Velika je vjerovatnoća da će, ako se ništa ne promijeni, morati da se raspišu novi izbori.

U Norveškoj je takođe raspodijela glasova takva da ni jedna partija ne može obezbijediti parlamentarnu većinu. Trenutno su na vlasti Konzervativci, Naprednjaci i Liberali uz podršku Demohrišćana.

Demohrišćani (u ovom trenutku imaju oko 3 posto podrške, na izborima dobili 4,2) ne žele da uđu u vladu jer odbijaju da sarađuju sa Naprednjacima. Njihova pozicija između blokova daje im prostor da, bez obzira na minimalne izborne rezultate, odlučuju o vladi. Jasno, oni su do sada izvukli velike koncesije za svoju politiku, u totalno disproporciji sa veličinom. Bez obzira na to njih jako smeta nekultura koju počesto pokazuju političari iz Napredjačke stranke. U zadnjih pet godina svi skandali u politici (izuzev seksualnih skandala kojih je bilo i u drugim strankama) bili su vezani za Naprednjake. Oštra ksenofobna retorika koja je često preko granice neukusa iritira Dmohrišćane čija vizija društva je bazirana na tradicionalnim vrijednostima. Kada je kap prelila čašu, šef Demohrišćana odlučio je da ponudi pravljenje nove vlade sa Socijaldemokratima i strankom Centra.

Stranke krajnje desnice koje su tradicionalno imale par procenata podrške glasača, u poslednjih nekoliko godina dobile su mnogo veći broj glasova. Situacija sa imigrantima, terorizmom i svim onim što je dio naših života od septembra 2001 ide na ruku ekstremnim snagama u društvu. Jasno, glasače je malo lakše prevariti nego profesionalne političare jer poslednji jednostavno znaju razlučiti između šuplje priče i politike.

Problemi sa desnim snagama u Skandinaviji upućuju na dva moguća scenarija u budućnosti:

  • Pobjede desničara u evropskim državama. Opasnost sa ovim scenariom je daljna brutalizacija društva, neoliberalizacija i nestanak socijalne države. Ovo dovodi do većeg bogaćenja bogatih, i uništavanja srednje klase. Drugim riječima- balkanizacija Evrope.
  • Marginalizacija desničara- Da bi do toga došlo, svijest onih koji o tome odlučuju (glasača) mora porasti iznad nivoa gledanja u pojavno. Da bi do toga došlo, etablirana političke partije moraju prestati gledati samo u sebe već i ostvariti malo veću blizinu sa običnim svijetom. Dok god postoji prezir prema političarima koji nemaju kontakt sa problemima običnog čovjeka, lijevica nema šanse da se izbori sa rabijatnom desnicom.

Dino Prohić
Autor 2.11.2018. u 14:54

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija