Nada Zdravič: Predrasude

tačno.net
Autor 29.1.2015. u 17:33

Nada Zdravič: Predrasude

Tsvetkov kaže: ‘Političari su sve preuzimali u svoje ruke, imali su objašnjenje za sve. A kad su objavljivali ratove, to je bilo u ime nepovredive, presvete, kulturne superiornosti’. ‘Naš svijet je poprište tehnologije, koja ne dozvoljava improvizaciju. U ovom interkonektovanom svijetu, gdje se informacija širi brže od misli, predrasude su možda ništa drugo do posljedica naše intelektualne ljenosti’. Ko zna? Neko Belgiju, sjedište EU, zove ‘Bog’, a neko ‘Đavo’. Što li?

Piše: Nada Zdravič

Neki dan gledam na TV i ne mogu vjerovati svojim očima, pa kako god: na marginama sastanka na vrhu Njemačka-Italija, predsjednik vlade Italije Renzi (1975), prpošno, sa rukama u džepovim od hlača, pokazuje eksponate Galerije Uffizi kancelarki Angeli Merkel (1954). Mikrofoni nisu daleko, pa je doziva: ‘Angela, Angela, Botticelli je ovdje’. Kancelarka Merkel ide za domaćinom, kao da se malo ispela na prste i – gleda, sa neskrivenom radoznalošću i divljenjem. Kancelarka Angela Merkel je ovih dana januara 2015. prvi put u životu bila u Galeriji Uffizi u Firenzi? Uffizi je bez svake sumnje jedan od najznačajnijih muzeja Italije i cijelog svijeta. Angela Merkel je do 1989. živjela iza ‘željezne zavjese’, možda je to element koji doprinosi razumijevanju činjenice da nikad nije bila u Uffiziju. A od pada Berlinskog zida je prošlo skoro 26 godina.

Atlas-of-Prejudice-by-Yanko-Tsvetkov-476x476

Ovih dana sam naišla na još jednu zanimljivost koja vodi porijeklo sa teritorija zvanog ‘iza željezne zavjese’. Knjiga Bugarina, grafičara Yanka Tsvetkova (1976), a zove se ‘Atlas predrasuda’. Objavljena je 2012. u Americi. O Tsvetkovu piše da je ‘Europljanin generacije Erasmus’. Nakon pada Berlinskog zida studirao je u Njemačkoj, radio je u Velikoj Britaniji i živi u Španjolskoj. Na početku knjige je, umjesto uvoda, citat Bertranda Russella: ‘Aristotel je tvrdio da žene imaju manje zuba nego muškarci. Bio je oženjen dva puta, a nikad mu nije palo na pamet da pregleda usta svojih supruga i provjeri’. Šta reći? Autor me ovom knjigom, sa 40-ak karata i njegovim komentarima, osvojio. Čime? Iskrenošću, duhovitošću, tačnosću. U njemačkom časopisu Spiegel su povodom ove knjige napisali da se još od vremena Asterixa nisu toliko ismijali na račun nacionalnih stereotipa.

Atlas-of-Prejudice-2-by-Yanko-Tsvetkov-476x476

Tsvetkov kaže da su slavenski geni I ‘željezna zavjesa’ usmjerili njegov pogled na svijet i našiljili mu olovku. Od ovog drugog, što ga je šiljilo, nisam osjetila ništa, ali baš ništa, tako da mu samo mogu vjerovati na riječ. Neke godine je Vladimir Putin zavrnuo dovod gasa, u Bugarskoj su se smrzavali, i Yankovi drugari u Berlinu i Španjolskoj su se zabrinuli. Ni sanjali nisu da je Yanko bio bespomoćna, izravna žrtva Putinove vanjske politike. Yanku je bilo jasno zašto njima nije jasno, nisu baš svi ni vični ni skloni političkim analizama. Vladimir Putin se namrštio na Ukrajinu i zavrnuo pipe, dakle grijanje, ne samo svojoj susjedi, nego i svim zemljama EU kroz koje prolaze cijevi. Da bi drug Yanko friendovima na brzinu i radikalno objasnio o čemu se radi, u par poteza je nacrtao croquis, satiričnu geo kartu situacije i objavio je na nekom sajtu za fotke, da jednim potezom svima objasni. U djetinjstvu je po prozorima kopirao karte, za njega je to bila šala, odmah zaboravljena.

Godinu i pol dana kasnije, povodom sada već famozne karte, BBC ga je pozvao na intervju. Poslali su mu automobil i vozača. Opet je iz njega ispilio Slaven iz Bugarske: komunisti su navodno podsticali samostalnost i autonomnost. Ideologija je kazala da se mora sam snaći i otići bez ičije pomoći do BBC-ja. Pristati na automobil i vozača značilo je igrati kapitalističku igru. Par minuta prije polaska pozvao je majku u Bugarskoj da joj saopći lijepu vijest o intervju u BBC. Rekla mu je: ‘Pazi šta ćeš reći, oho ti se ako nas osramotiš’. I Yankova majka je odrasla u komunizmu: ‘to je bilo vrijeme kad je bilo opasno praviti šale na račun političara, isto kao i pušenje marihuane. Prijetila je tamnica’. U familiji je bio jedan tetak koji je zbrisao ispod željezne zavjese, pa je baka, u nekoj crvenoj kutiji, čuvala razglednice koje je tetak slao kući: iz Njemačke, iz Libanona, Afrike, sa Havaja, iz Arizone, Kalifornije, iz Kenije-sve sama nepoznata mjesta. Pitao je Yanko baku da li bi on jednom, kao tetak, mogao odputovati u Italiju. Odgovor je bio ne može jasniji: ‘Ne! To je kapitalistička zemlja!’ Pokazala mu je na karti kako Italija liči na čizmu, objasnila kako je u nekom trenutku umalo postala komunistička, ali je ‘na sreću ostala u sferi američkog utjecaja’. Yanka je to rastužio. Bio je naumio jednog dana Italiju osloboditi – američke čizme.

U kući nije bilo puno ilustrovanih knjiga, ali je u podrumu djeda i bake otkrio atlase. Kad bi baka sišla po teglu mermelade, bojao se mraka da sam siđe, bilo mu je dozvoljeno iznijeti jedan ili dva atlasa. Uzeo bi knjigu, postavljao jednu stranicu atlasa na prozor i precrtavao kartu na bijeli papir. Bilo je jednostavno prekopirati, ali je ubrzo ustanovio da su se s vremenom i godinama izdavanja atlasa – mijenjali obrisi i granice zemalja. Jos veće iznenađenje je bilo kad je shvatio da afrički kontinent pod svojom komandom drže Europljani: bugarski pionir nije razumio. Kaže da Bugarska možda nikada nije bila kolonijalna sila, ali se sjeća da se površina domovine stoljećima smanjivala. Kaže da su u školi svako jutro pjevali pjesmu koja je slavila Carigrad u vrijeme kad je njime vladao bugarski suveren Krum. ‘U principu, komunistički režimi su izbjegavali hvaliti monarhije, ali u ovoj pjesmi to nije bio problem. Cilj profesora povijesti nije bio ispitati činjenice, nego nas emotivno animirati. Svaki put kad je bizantski kralj ubijao bugarske vojnike, mi smo morali biti šokirani i bijesni zbog toga. A svaki put kad je naš tamanio bizantske trupe, morali smo biti ponosni i srećni’.

Kad je 2009. Yanko Tsvetkov počeo malo po malo realizirati projekat zvani ‘kakve veze ima Putin sa ledenim dobom u zemlji ruža’, mnogi su pomislili da raspolaže tajnim dosijeom koji će mu dozvoliti da se obračuna sa kim treba. Bizarno: nacionalni osjećaj tih ljudi, koji su živjeli raseljeni ko zna gdje sve ne u svijetu, bio je vrlo moćan i nisu podnosili da bude predmet – šale. Kako je tek to aktualno, šala olovkom se plaća životima.

A stotinu ljudi – stotinu ćudi, ili je i to predrasuda? Yanko u najmanju ruku ima zanimljive argumente. Navodi da prije nego je u vrijeme renesanse, italijanski pjesnik Girolamo Fracastoro izmislio riječ syphilis, niko nije znao kako nazvati tu sramnu bolest. Svaki narod je porijeklo prebacivao susjedima: Italijani, Nijemci i Poljaci su je nazivali ‘francuska bolest’, Francuzi ‘italijanska’, bila je ‘španjolska’ za Holanđane, a imala radikalan naziv – ’kršćanska’ za Otomanske Turke. ‘A bakterija Treponema pallidum je harala nasumice i bila potpuno nesposobna prepoznati etničku pripadnost organizma kojeg je napala. Raznoliki nazivi su vjerojatno inspirirani političkim nadmetanjima tog vremena. Francuska je bila najveći neprijatelj Svetog rimskog carstva, ogromnog mozaika malenih kneževina Njemačke i Italije. Na sjeveru se Nizozemska pobunila protiv Španjolske, a Poljska protiv Rusije. Otomanska Turska je u ostatku kontinenta vidjela samo hrpu zemalja kojima vladaju nevjernici sumnjivog morala. Politička propaganda nije izum modernog vremena, a etnički rivaliteti su uvijek bili izvor neobuzdanih eksplozija predrasuda’. Od onda – do danas, a kako izgleda i ubuduće.

Nekoliko simpatičnih karata Yanka Tsvetkova

evropa po americi

Na karti koja se zove Europa po Karlu Velikom (1555):

prostor današnje Njemačke se zove ‘Klub trača’,

Engleska ‘Harem Henrija VIII’,

Francuska ‘Franjo Otomanski’,

Rusija ‘Vašar taštine’ .

Na karti koja nosi naziv ‘Kako Austro-Ugarska (1914) vidi Europu’:

Njemačka se zove ‘Dječiji vrtić’,

Italija ‘Anarhisti’,

dio prostora ex-Ju ‘Naša jedina kolonija’,

Skandinavija ‘Ribari’,

Velika Britanija ’Imperijalisti’,

Rusija ‘Zoološki vrt’,

Albanija ‘Džungla’,

neke se zemlje zovu ‘Magarci’, a neke ‘Seljaci’.

Belgija se zove ‘Kongo’,

Bugarska ‘Al Qaïda’.

evropa1

Kako današnju Europu vide Francuzi:

Mađarska se zove ‘Sarkoland’ (Nicolas Sarkozy je Mađar porijeklom),

Italija se zove ‘Skoro Francuzi’,

Grčka se zove ‘Bučni i dlakavi’,

Austrija ‘Stari neprijatelj’,

Rusija ‘Ovdje bijaše SSSR, zar ne?’,

Nizozemska se zove ‘Trava’,

Turska ‘Nisu spremni za Europu’,

Njemačka ‘Najbolji prijatelji’,

Finska se zove ‘Mobilni telefoni’,

Poljska ‘Vodoinstalateri’,

Irska ‘Katolici’.

Kako Velika Britanija vidi Europu:

cijeli kontinent se zove ‘Europsko carstvo zla’,

Francuska je ‘Duty Free’ i ‘Guščja pašteta’,

Španjolska i Portugal su ‘Krema za sunčanje’,

Austrija ‘Kolači’,

Njemačka ‘Pivo’,

Bugarska i Rumunija ‘Imigranti’,

Turska ‘Ni svinja ni svinjetina’,

Rusija ‘Novi bogati’,

Italija ‘Pocrnjeli i zalizani muškarci’,

Švajcarska ‘Čokolada’,

Bjelorusija ‘Bez komentara ‘.

Kako Nijemci vide Europu:

Švedska se zove ‘Ikea’, a Finska ‘Nokia’,

Ukrajina ‘Naftovod’,

Nizozemska ‘Kanabis’,

Španjolska ‘Low cost hoteli’,

Engleska ‘Razbijači koda enigma’,

Rumunija ‘Vampirland’,

Turska se zove ‘Rezervna radna snaga’,

Slovenija i Hrvatska ‘Godišnji odmor’,

Belgija ‘Vafli’,

Rusija ‘Naftna rezerva’,

Austrija ‘Zemlja pohovanih šnicli’,

cijela Slovačka se zove ‘Bratislava’,

ostatak ex-Ju ‘Slobodna zona’,

čuveni otoci ‘Njemačka Republika Baleari’,

Francuska ‘Sretni k’o bogovi’,

Bugarska ‘Šnaps’.

grcka

Kako Grci vide Europu:

EU se zove ‘Unija škrtica dželata rada’,

Srbija se zove ‘Jarani’,

Hrvatska ‘Pro-papinski Srbi’

BiH ‘De profundis’

Makedonija ‘Salata’ (zbog macédoine, uvriježenog naziva za voćnu salatu)

Turska ‘Istočna Grčka’,

grčki otoci se zovu ‘Kamenje za prodaju’,

prostor sjeverne Italije i Austrije ‘Lopovi’,

Njemačka ‘Užasni egoisti’ i ‘Kupus’,

Francuska ‘Makroi’,

Italija ‘Plagijatori’,

Benelux ‘Snobovi’,

Velika Britanija ‘George Michael’, a Irska ‘Njihov Cipar’,

Rusija se zove ‘Pravoslavni barbari (koje smo mi civilizirali)’,

Rumunji su ‘Vandali i slijepi miševi’, a

Bugari ‘Debili’.

Šta kažu Italijani:

Francusku zovu ‘Carla Bruni’,

Belgiju ‘Europa’,

Veliku Britaniju ‘Wembley’ a Irsku ‘Ragbi’,

Portugal zovu ‘Brazil’,

Španjolce ‘Italijanski dijalekti’,

Ukrajinu ‘Plavuše sa pletenicama’,

Njemačku ‘Opsjednuti tačnošću’,

Švedsku ‘Nobelova nagrada’,

Hrvatsku ‘Dalmacija’,

Sjevernu Italiju zovu ‘Italija’, a južnu ‘Etiopija’,

Balkan se zove ‘Neistraženo’,

Turska ‘Trbušne plesačice’,

Rumunjska se zove ‘Lopovi’,

a Bugarska ‘Baby-Sitterice’,

Mađarska se zove ‘Oni drugi Slaveni porno zvijezde’ (sjećate se Cicoline ?)

Korzika je ‘Francuska’,

Sicilija je ‘Somalija’, a Sardinija ‘Berlusconija’,

Švajcarska se zove ‘Sajdžije’.

Kako Rusi vide Europu:

BiH je ‘Klaonica’,

Slovenija je ‘Bez interesa’,

Hrvatska ‘Oni što kvare raspoloženje’,

Austrija ‘Slastičari’,

Francuska ‘Dior, Chanel, Hermes’,

Španjolska ‘Don Quichote’,

Portugal ‘Benfica’,

Velika Britanija ‘Abramovich’,

Crna Gora ‘Mafija’,

Albanija ‘No man’s land’,

Grčka ‘Kuće na prodaju’,

Turska ‘Turistička kolonija’,

Švajcarska ‘Banke’,

Češka ‘Dingosi’,

Slovačka ‘Stari Česi’,

Zapadni Nijemci ‘Ex-nacisti’,

Istočni Nijemci ‘Izgubili na pokeru’,

Poljska ‘Kukavice’,

Bjelorusija ‘Frankenštajn’,

Norveška se zove ‘Agenti CIA’.

Švajcarci vide Europu ovako:

‘Italija’ je ‘Treći svijet’,

Španjolska je ‘Bankrotirana štedionica’,

Francuska je ‘Pretenciozni rođaci’,

BiH je ‘Allah’,

ostatak ex-Ju: ‘Lopovi i pljačkaši’ ,

Turska je ‘Minareti’,

Ukrajina je ‘Černobil’,

Rusija je ‘Tržište naših rolexa’,

Belgija ‘Forpas čokolada’,

Njemačka ‘Puno poreza’,

Austrija ‘Kreteni’,

Norveška ‘Mi, samo bogatiji’,

Danska ‘Lego kocke’,

Švedska ‘Mi, samo gori’,

Crna Gora ‘Ratni kriminalci’,

Albanija i Grčka ‘Afrika’,

Sjeverna Afrika je ‘Mars, Jupiter, Merkur’,

Sicilija se zove ‘Mafija’.

Kako Vatikan vidi Europu:

Hrvatska je ‘Vatikan Bis’,

neimenovano područje u kojem prepoznajem BiH ‘Pokvarenjaci’,

Bugarska ‘Ubice’,

Njemačka ‘Lijepi plavokosi’,

Velika Britanija ‘Oženjeni svećenici’,

Rusija je ‘Zakleti neprijatelj’,

Ukrajina ‘Kao oni gore, samo gori’,

Česi su ‘Bezbožnici’, a Slovaci ‘Pristojni ljudi’,

Mađari su ‘Cigani katolici’,

Švicarska ‘Vojska’,

Irska je ‘Istinska Velika Britanija’,

Španjolska je ‘Sveta zemlja pod gay okupacijom’.

Island je ‘Pakao’.

Kako SAD vidi današnju Aziju:

Mongoli su divljaci ,

Indija se zove ‘Joga’,

Rusija su ‘Komunisti’,

Japan su ‘Nindže’ i ‘Suši’,

a Sjeverna Koreja ‘Đavo’.

world-according-to-the-united-states-of-america

Kako SAD vide Europu:

Rumunija se zove ‘Drakula’,

Francuska je ‘Hollande i njegove žene’,

Bivša Ju su ‘Ruševine’

Italija ‘Kumovi’

Grčka ‘Novi siromašni’

Švajcarska je ‘Novčanice’,

Nizozemska ‘Sodoma’, a

Skandinavske zemlje ‘Socijalistička Unija’;

The Mainland United States of America According to Common Sense

Očito je da Tsvetkov ima originalne formulacije i zanimljiv uvid u mentalitete. Njegove karte su elokventne, ali i njegova viđenja vrijedna čitanja. Npr. evo jednog citata koji se tiče događaja o kojem se prošle godine dosta govorilo: « 1914. nadvojvoda i princ prestolonasljednik Franjo Ferdinand je posjetio Sarajevo: Austro-Ugarska je i zvanično anektirala Bosnu, mozaik elemenata od kojih ni jedan nije bio podudaran sa austrijskom kulturom. Savjetnici Franje Ferdinanda su najvjerojatnije znali da militaristički nastrojeni Srbi, koji su aneksiju Bosne tumačili kao odkopavanje ratne sjekire, spremaju atentat. A Franjo, koji je već tradicionalno prezirao realnost, više je volio minimizirati prijetnju i provezao se kroz grad u otvorenom vozilu, sa suprugom Sofijom. Iako vojvotkinja, njegova gospođa je kući bila tretirana kao obična građanka, vjerojatno zato što je bila češkog porijekla. Onda se može bolje razumjeti želja mladog para da se malo zabave daleko od Beča, daleko od starog čangrizavog cara …Ubistvo je dovelo do objave rata Srbiji. Pošto su obje zemlje pripadale suprotstavljenim stranama, a njihovi saveznici bili obavezni vojno ih podržati, cijeli kontinent se pretvorio u ogromnu klaonicu’.

Još jedan citat koji se tiče svih nas: ‘Onaj koji je izabrao da (na Bosforu) napravi granicu između Europe i Azije je bio imbecil. Nema nikakvog razloga, ni geografskog, ni povjesnog , ni kulturološkog, da se granica postavi na toj vodi koja protiče kroz grad. Grad koji je bio najmoćnija europska metropola duže od hiljadu godina…’ Istanbul je sve osim interpunkcijski znak. Po svom položaju, gradu kao što je Lisabon, takav naziv bi odgovarao mnogo više: jedino Lisabonu pristaje da bude početak ili kraj rečenice. Kad sa vrha tvrđave Belem pogledate Atlantski ocean, osjetite čudnovatu prazninu. Lisabon je ostao zakačan za taj ekstremitet svijeta, sve dok je Istanbul bio središte… Zar se ne bi mogle granice Europe smjestiti na sjever, tamo gdje je Island i medio-atlantska dorsala, koja razdvaja tektonske ploče Amerike i Europe? Ali ni tamo granica nije baš precizna, jer se na sjeveru nalazi Kanada, čija kraljica živi u Londonu. Dakle, ko može reći gdje počinje i gdje se završava Europa?«

Pa nastavlja: « Kad sam jednom bio u Kordobi, u Španjolskoj, u jednoj ulici sam vidio natpis ‘Molimo, ponašajte sa kao Europljani, ne dirajte cvijeće’. Takve poruke sam čuo u mojoj rodnoj Bugarskoj. Naziv ‘Europljanin’ se tamo često upotrebljava kao referenca za strance koji su civiliziraniji od nas, to je neka vrsta nedostižnog ideala u kojeg niko ne vjeruje, ali kojem izgleda svi streme. Ponekad se ni Europljani ne osjećaju kao Europljani. Jedna stvar je sigurna: Europi trebaju granice taman toliko koliko i ribama bicikl’.

Šta npr. kažu Poljaci, koga zovu ‘Cool tipovi’?(BiH je za njih ‘Bez značaja’, baš kao da to nismo znali). Da pogodite: ko cijelu jednu zemlju zove ‘Lourdes’, koga zovu ‘Hamam gejziri’, ‘Previše slanine’ ili ‘Republika kebaba sjeverne Turske’? Za koju li su zemlja dovoljne samo četiri cifre ‘1683’? Ko Bosnu zove ‘Još naši’ , Hrvatsku ‘Kriminalci’, a Albance ‘Rođaci? Ko Njemačku zove ‘Savezna Republika Vokswagen’, a ko Bugarsku ‘Dilmaland’?

Yanko

Yanka Tsvetkova

Ono što Bosance i Hercegovce zanima, kako ih drugi vide:

Tsvetkov je BiH 2009. nazvao ‘Etnički rascjepi’, (Turska je tada bila ‘Zemlja bez Youtubea), Austro-Ugarska je BiH zvala ‘Naša jedina kolonija’, za Francusku i Veliku Britaniju BiH je ‘Terra incognita’, za Njemačku je ‘Slobodna zona’, za Grke BiH je ‘De profundis’, Italijani kažu da je BiH ‘Neistraženo područje’, Za Ruse je to ‘Klaonica’, za Švajcarce ‘Allah’, za Vatikan neomeđen prostor koji nosi ime ‘Gadovi’, za Turke je to ‘Još naši’, za Poljsku je BiH ‘Bez interesa’, za Austriju ‘Treći svijet’, za Bugarsku ‘Kaos’, za Španjolsku ‘Balkanski Španjolci’, za Latino Amere BiH je ‘Kolumbija’, za populaciju gay BiH je ‘Homofobno pleme’, (‘europski zavodnik’) Berlusconi BiH vidi kao ‘Kriminalne cure (Berlusconi Tursku vidi kao ‘Cure i baklavu’, a Skandinaviju kao ‘Nordijsku uniju pravih plavuša’), za Amerikance BiH su ‘Ruševine’. U vrijeme Arapskog proljeća 2011. BiH je bila ‘Američka karitativna baza’, a u vrijeme arapske zime 2012. BiH je bila siva neimenovana masa naslonjena na EU koja se zvala ‘Utopija’ .

Zanimljivo je da je Tsvetkov napravio i kartu projekcije Europe u 2022. Njene članice su Estonija, Litvanija, Letonija, Poljska, Slovačka, Slovenija, Hrvatska, Cipar, Rumunjska, Bugarska i Makedonija. Nota bene: po Tsvetkovu Makedonija će biti članica samo zato što će Grčka biti isključena iz EU. Gle čuda: EU će se proširiti na istok, i uključiće Bjelorusiju, Ukrajinu, Moldaviju i Vojvodinu, koja će se odcijepiti od Srbije. Česi će se također odcijepiti. Mađarska će, previše autoritarna, biti izbačena iz EU i ponovno će postati carstvo, a kćerka Viktora Orbana će se udati za Princa Harryja. BiH i Crna Gora će se udružiti i priključiti Serbo-Hercegovini (nije precizirao šta će biti sa ostalima?), kaotičnoj državi od koje se sve može očekivati (to i nije neka novost, ruku na srce). Albanija će pripojiti Kosovo i skupa će nastaviti biti najsiromašnija zemlja Europe. Europom će za desetak godina vladati dvije super sile, Merkelreich i Rusija, VB će ostati izolirana – sve dok se Harry ne oženi kćerkom mađarskog cara.

Sjedište EU će biti u Varšavi, Njemačka i Francuska i pola Italije će biti jedno i zvaće se Merkelreich, Belgije neće biti, Švajcarska će se zvati ‘Europska središnja banka BCI’, Turska će se zvati ‘kandidat da postane član EU’, Irska će biti ‘Taiwan’, Grčka će imati isto ime, ali će njen vlasnik biti Kina. Dakle, tamo gdje je BiH piše ‘Serbo-Hercegovina’. Ostalo, kaže autor, pripada Povijesti.

Bez obzira na sve, duhovito i dalekosežno u ovoj knjizi, jednu rečenicu bih posebno istakla, kao zaključak poglavlja ‘Zemlja u sredini’: ‘Danas samo imbecil može misliti da je tamo gdje je on središte svijeta’.

Usput, šta mislite u čijim očima se i to koja zemlja zove ‘Jezera’? Kladim se da nikad ne biste pogodili. Da pomognem: baš je tako, ta zemlja i jeste ‘Jezera’. A ‘Novi bogati’ tek sada otkrivaju toplu vodu.

Umjesto zaključka, Tsvetkov kaže: ‘Političari su sve preuzimali u svoje ruke, imali su objašnjenje za sve. A kad su objavljivali ratove, to je bilo u ime nepovredive, presvete, kulturne superiornosti’. ‘Naš svijet je poprište tehnologije, koja ne dozvoljava improvizaciju. U ovom interkonektovanom svijetu, gdje se informacija širi brže od misli, predrasude su možda ništa drugo do posljedica naše intelektualne ljenosti’. Ko zna? Neko Belgiju, sjedište EU, zove ‘Bog’, a neko ‘Đavo’. Što li?

tačno.net
Autor 29.1.2015. u 17:33

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija