Nada Zdravič: „Predsjednički kandidati : Mentalna bolest ili poremećaj ličnosti?”

Autor 3.9.2011. u 10:10

Nada Zdravič: „Predsjednički kandidati :  Mentalna bolest ili poremećaj ličnosti?”

Nekadašnji predsjednik Vlade Francuske (u vrijeme predsjednika Mitterranda, 1988-1991) i višestruki ministar, a sada senator, Michel Rocard, u televizijskom intervjuu za Canal + je prije par dana, onako amaterski, početnički, a punim ustima, izjavio da je “Dominique Strauss-Khan mentalno bolestan ”. Niko nije zaboravio, daleko od toga : DSK je bivši najizgledniji predsjednički kandidat u Francuskoj i bivši direktor Međunarodnog monetarnog fonda. Njega je najpoznatija sobarica na svijetu, Nafissatou Diallo, u njujorškom hotelu Sofitel u kojem je odsjeo, optužila za silovanje. Nadležni sud je, nakon što je DSK sproveden sa lisicama a bez pertli u Rikers, najozloglašeniji zatvor na svijetu, i poslije uplatio nezapamćenu kauciju od 5 milijuna dolara, obustavio proces i  oslobodio ga.

Socijalista Rocard kao da je podmetnuo dinamit: uzavrele su i onako uspaljene glave u predizbornoj Francuskoj, na svim stranama. Potpaljena je medijska debata, a frcaju i komentari nadležnih medicinskih stručnjaka. Desničari zadovoljno trljaju ruke – najperspektivniji ljevičarski predsjednički kandidat je uklonjen sa lica zemlje, a socijalisti su si opet – dali autogol. Tenor francuske ljevice Jack Lang, nekadašnji ministar kulture,  ministar obrazovanja, ministar komunikacija i glasnogovornik Vlade u vrijeme Mitterranda, autor dvadesetak knjiga – doslovno “urla” (France Soir) zbog Rocarda. 

Michel Rocard

Mada, ni liječnici, ni desni ni lijevi političari kao ni Michel Rocard ne – govore istim jezikom, to je jasno.

Psihijatar i kriminolog, predsjednik Francuske Lige za mentalno zdravlje Roland Coutanceau, povodom ‘ispada’ Michela Rocarda – koji se naknadno ispričao, izjavio je sljedeće : “Riječima laika je vjerojatno htio reći da DSK pati od neodstatka sposobnosti da zauzda svoje  nagone. Za mene to nije mentalna bolest nego poremećaj osobnosti” (izvor: France Soir).

Tužitelj Cyrus Vance u New Yorku je upotrijebio izraz “ishitren odnos”. Šta bi to značilo? Coutanceau, koji je i sudski vještak, objašnjava da je vjerojatno bila riječ o lošem tajmingu ovih partnera “sex na ex” i da je možda zato Nafissatou Diallo ovih osam minuta “doživjela” kao seksualnu agresiju.

Ishitren seksualni odnos je, objašnjava Coutanceau, “kovanica koja se upotrebljava za nešto između, što nije dokazana seksualna agresija: možemo reći da se radi o “neprimjerenom traženju”, o “neadekvatnom odnosu”, ili o krajnje ‘tvrdom’ pristupu. U takvim situacijama žena to može doživjeti kao seksualnu agresiju – što zakon ne karakterizira tim riječima”. Okruglo pa na ćoše. U vezi sa DSK je ipak nešto nejasno ostalo u zraku, ali je ogroman mračni oblak novca protutnjao i završio u ko zna sve čijim džepovima. Da li se sobarica Nafissatou Diallo ojadila i ponadala, a ostala kratkih rukava?

Odvjetnici Dominique Strass-Khana su sve vrijeme isticali : to nije seksualna agresija. A odvjetnik Brafman je izjavio da ne bi savjetovao svom klijentu da, kad se vrati u Francusku, bilo kome ispriča šta se uistinu dogodilo.

Javili su se i drugi stručnjacii i tumačili slučaj: da li je ovisnost o seksu mentalna bolest? 

Dr Jean-Claude Matysiak, šef Odjela za liječenje bolesti ovisnosti u Bolnici Villeneuve-Saint-Georges, autor knjige “Bolesna želja” kaže :

“Govoriti o mentalnoj bolesti je opasno. Ovaj izraz je težak i prepun značenja. Njime se dokida odgovornost. To je usmjeravanje javnog mnijenja u pravcu kojim se kaže “nije on kriv, on je bolestan”. Ne treba baš sve pomiješati. Ovisnost o seksu  nije mentalna bolest, to je poremećaj ličnosti, osoba je svjesna onoga što radi, i zato je u potpunosti odgovorna za svoja djela. Ovaj koncept ovisnosti ne smije biti izgovor za izvanbračne veze. Neke osobe osjećaju stalnu potrebu da se dokazuju i da provjeravaju da li baš uvijek imaju ‘prolaz’ kod drugih.

U svakom slučaju, pretjerivanje i insistiranje u zavođenju je znak strašne nezrelosti i slabe slike, lošeg mišljenja o samom sebi. To je djetinjasto ponašanje. Ishitren seks ukazuje na kulturni aspekt “sve ovdje i odmah sada”, što je pouzdan pokazatelj da takav čovjek ima puno površnih veza da ne bi imao ni jednu istinsku”.

Pitam se : istaknuti političar i predsjednički kandidat – neuravnotežen i nezreo, drugim riječima?

“A veze između seksa i moći – bi trebale biti dublje proučene. U visokim sferama neki često izgube i korak i razum. Karte su lažirane i takvi ljudi vrlo brzo zakorače preko crvene crte, ne znajući više uopće šta je dozvoljeno i šta je primjereno” (izvor : Matysiak, France Soir).

Psihijatar Jean-Pierre Friedman, slučaj DSK drugačije tumači, a nije ni previše ‘oprezan’ : “Da, jasno je, DSK pati od teške mentalne bolesti. Kao što je rekao Rocard, on ne može zauzdati svoj seksualni poriv. Njegova prirodna funkcija je postala patološka devijacija koja je kako izgleda kod njega povezana i sa nasilnošću – tako svjedoče mnoge žene s kojima je bio u vezi.” (izvor : France Soir)

Mireille Bonierbale, psihijatrica koja vodi Centar za proučavanje seksualne agresivnosti, slaže se da se prema sasvim očitim “simptomima” radi o mentalnoj bolesti. “Ima nešto patološko u njegovom ponašanju: nesaglediv rizik,  koji je preuzeo stupajući u seksualnu vezu  sa tom sobaricom (kojoj nije/jeste ponudio novac?), ukazuje na poremećaj kontroliranja seksualnog nagona” (izvor : France Soir).

Ljudi iz okruženja DSK tvrde da će se on izjasniti kad se vrati u Francusku. Ali od skidanja vela tajne sa onih ciglih osam intimnih minuta sa Nafissatou Diallo – koje su podigle na noge zemaljsku kuglu – u sada čuvenom njujorškom hotelu– najvjerojatnije nikada neće biti ništa. Ako se neslavno slavni Dominique Strauss-Khan opet ne preračuna pa presabere i usliši svoje basnoslovno skupe i jednako toliko uspješne odvjetnike. 

Dominique Strauss-Khan

Michel Rocard je nakon što je ipak razmislio, preko AFP javnosti dao na znanje da mu je žao što je tako rekao za svog prijatelja Dominique Strauss-Khana. Pod pritiskom javnosti nekadašnji predsjednik Vlade Rocard se popišmanio: “Ne mislim ono što sam rekao”.  Autentično.

Martine Aubry

Martine Aubry, jedna od aktualnih socijalističkih predsjedničkih kandidatkinja i kćerka poznatog francuskog političara Jacquesa Delorsa (socijalistički ministar finansija 1981-1985 i daleko najutjecajniji predsjednik Europske komisije, od 1985-1995) je sve do sada bila mudro suzdržana, a sada je za isti Canal + izjavila, povodom DSK i izjave Michela Rocarda, da “misli isto ono što misle i sve žene”. Stvar je kompleksna, ili prizemnije rečeno: mračna i zapetljana. Ségolène Royal, po drugi put socijalistička kandidatkinja na predstojećim predsjedničkim izborima u Francuskoj i donedavno vanbračna družica François Hollandea (sada su kao pas i mačka) s kojim ima četvoro djece – a i on je socijalistički predsjednički  kandidat na istim predstojećim izborima – izjavila je da ona “nema takvih ‘malih’ izjava za javnost, poput Rocarda i Aubry, koje degradiraju političku debatu”. Royal je usredsređena, što se ovdje kaže “fokusirana je”.

Meteorološki izvještaji kažu da je ljeto ove godine u Francuskoj bilo kao rijetko kada tmurno, hladno i kišovito. Liječnici su u vrijeme globalne krize koja ne prestaje zabilježili osjetan porast neuroza zbog nedostatka sunca i vitamina D. Ali je zato javna politička scena uoči predsjedničkih izbora u Francuskoj – “zahvaljujući” bombi DSK i  dinamitu njegove političke bratije dostigla usijanje. Doduše, neki projektili i ‘zvončići’ još trepere zraku. I naravno, ne može se znati – gdje će sletjeti i čiju će vatricu potpaliti. Pierre Moscovici, također nekadašnji socijalistički ministar, a sada vođa predsjedničke kampanje François Hollandea, govori o “ozračju pritiska, prisile” u Francuskoj – što je “rezultat politike aktualnog predsjednika” (TV5, 1.09.2011. jutarnji dnevnik). Jer: ovih se dana u Francuskoj jako puno govori i o jednoj drugoj ništa manjoj aferi, Bettencourt. Piše se i raspravlja o velikom novcu koji je aktualni predsjednik (i jedini predsjednički kandidat stranke UMP) navodno 2007. primio od opet basnoslovno bogate nasljednice l’Oréala, vremešne Liliane Bettencourt. Navodno – za potrebe finansiranja predsjedničke kampanje. Sve je opisano u knjizi ‘Sarko m’a tuer’, (predložila bih sljedeći prijevod naslova knjige sa u originalu namjernom gramatičkom greškom: “Sarko me ubijo”). Autori ove knjige su dvojica novinara utjecajnog dnevnog lista Le Monde. Jelisejska palača je povodom navoda objavljenih u ovoj knjizi za Reuters priopćila: “Te optužbe su škandalozne, neutemeljene i lažne”. I opet će sud, a možda i liječnici, imati glavnu riječ, kao i u Americi. Ovdje je u igri svjedok Henriette Youpatchou, nekadašnja medicinska sestra Liliane Bettencourt. “Prijetili su mi smrću, izjavila je bivša uposlenica nasljednice l’Oréala. “Dato mi je na znanje da će zbog mog svjedočenja u aferi Banier-Bettencourt moj leš zaplutati Seineom”. (Le Figaro,fr, 1.09.2011.)

Sve ovo u Francuskoj jako podsjeća na regionalno uočljivo ravnomjerno raspoređeno licemjerstvo, nepotizam, gramzivost, vjerojatno mentalnu poremećenost, patološke sklonosti i devijantnosti, poput potkupljivosti, samozaljubljenosti, nezajažljivosti, lažljivosti, nestalnosti, nasilnosti, oholosti, hirovitosti, odsustva kontrole i skrupula.  Samo se to na Balkanu zove drugačije nego u Europi. Kao da na Balkanu neko hoće da “još više zezne sistem”, što bi elegantno rekao federalni ministar kulture (i on bivši glasnogovornik neke političke partije) u dnevniku na BHT1 11. avgusta 2011. Ovdje je to malo manje šik i malo manje “glam”, ali je zato maksimalni balkanski “blam”. I precizno se zove – klerofašizam i nacionalizam. Ne mogu ovo ne argumentirati komentarom Miljenka Jergovića iz emisije “Putovanje kroz historiju, istoriju, povijest” (HTV1, 1.09.2011.): “A postoji definicija koja kaže da je svaki nacionalizam u svojoj biti prvenstveno pljačkaški”. Dakle, “isto samo malo slično” – u boj (za lovu i) soj!  A pošto mnogi razumiju samo rječnik pljuvačine na bivši socijalistički sistem, onda se to zove ovako: “Drug Mito i drugarica Lova”. Mada lova –nije drugarica, nego carica. Ni vrijeme, ni sud ni liječnici tu – ne mogu baš ništa.

Autor 3.9.2011. u 10:10

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija