Nakon događanja referenduma vrijeme je za kontra priču

Povezani članci

• U DRŽAVI U KOJOJ VLADAJU KRIM-ELITE MEDIJI KAO LEGITIMNE METE: Nasilje nad novinarima mora stati!
• Čuvari prava na obespravljenost
• Salmedin Mesihović: Ako SDP želi da se pokaže demokratskom partijom neka primjeni neposrednu demokratiju
• Krivi su i Alija i Enes
• Nepoželjni Šerbedžija
• Euro Tesla

Piše: Dejan Jović, RGG

Liberalna Hrvatska je ipak počela artikulirati jedan novi diskurs, i to je možda pozitivna posljedica ovog referenduma. No, mora se ići dalje u tome. Ne može se pobijediti u okvirima postojećeg “službenog narativna”, nego ga treba izazvati i u onim aspektima koji su danas još uvijek tabuizirani.

Ne može se slaviti rat kojeg su htjele i od kojeg su profitirale ultranacionalističke snage, a istodobno očekivati da zavlada trajni mir. Ne može se žmiriti na to da je broj manjinaca smanjen s 22 na 7.5 posto između 1991. i danas, a još se manje smije to proglasiti uzornom manjinskom politikom. Ne smije se slaviti rat – nego treba komemorirati žrtve i tragediju razaranja prije svega višenacionalnih gradova i sela.

Mediji koji su nas do jučer davili s ratom bez prestanka, danas se čude da je društvo sve više militarizirano, i da osim uniformiranih, mi drugih “nacionalnih heroja”, je li, nemamo… Nema mjesta pretvaranju da se ovo društvo radikalno transformiralo, jer nije. Havel bi rekao – uvijek ima smisla govoriti istinu, a naše društvo i dalje živi jednu “kulturu laži”. To mora stati.

Dobro je da su danas mnogi, mnogi drugi – koji nikad nisu bili u manjini – osjetili kako je nama, koji smo navikli na to. 35 posto nije malo. To je jedna od većih manjina kojima pripadam. Samo, ajmo, ajde, sad naprijed!

Hrvatska se pluralizira nakon što je od 1990. stalno “homogenizirana” oko neke “politike nacionalnog jedinstva zbog jednog NACIONALNOG cilja”. U tim homogenizacijama, uvijek je isključivala one koji su PROTIV. Isključivala je ili ignorirala protivnike nezavisnosti, integracije teritorija i članstva u NATO i Europskoj Uniji.

Tek sad imamo šansu za pravi pluralizam, ali pravog pluralizma nema ako postoje tabui i sveti narativi. Konzervativnu priču znamo, vrijeme je za kontra priču.