Napad na Slavu Kukića: Kad divljački nacionalizam pokaže svoje pravo lice

Predrag Blagovčanin
Autor/ica 24.6.2014. u 14:33

Napad na Slavu Kukića: Kad divljački nacionalizam pokaže svoje pravo lice

Pravo na slobodno izražavanje mišljenja je temeljno pravo te kao takvo predstavlja preduslov bez kojeg ne mogu postojati druge slobode ili prava poput slobode medija ili eventualno otvorene političke rasprave.

Piše: Predrag Blagovčanin

Pravo na slobodu govora je osnovni postulat demokracije?

Teoretski pravo slobodnog izražavanje predivno zvuči. Hodaš okolo, argumentirano iznosiš činjenice, ulaziš u filozofske rasprave. Ma koja Grčka, sloboda govora je ljepota božija. Međutim, u praksi sloboda govora, pogotovo u kolijevci tranzicijske demokratije Bosni i Hercegovini, dobija jednu sasvim drugu poprilično crvenkastu dimenziju.

Koju i kakvu?

Najbolje bi bilo da pitamo Slavu Kukića.

Istaknuti intelektualac, analitičar, profesor na mostarskom univerzitetu rođen je davne 1954. godine pa je u ovim silnim promjenama društvenih sistema, uređenja i vladajućih ideologija usput zaboravio gdje, kako i s kim živi. Tačnije zaboravio je Slavo Kukić šta se smije, a šta je strogo zabranjeno u sadašnjoj Bosni i Hercegovini.

Zaboravio je rasijani mostarski profesor sociologije da živi u državi u kojoj je moguće da predsjedavajući Doma naroda parlamentarne skupštine sa ostatkom stranačke elite učestvuje u dobro organizovanom eruptivnom svečarskom nacionalističkom svršavanju povodom puštanja busovačkog ratnog zločinca Daria Kordića sa dugogodišnje robije.

I to ne samo da učestvuje u negiranju jednog od najgorih zločina počinjenih u proteklom ratu već sa smješkom na licu i porukama oprosta u pravom istinskom hrvatsko-katoličkom maniru pušta jato bijelih golubova i to u pravcu Ahmića.

Ne samo da je Slavo Kukić zaboravio da živi i radi u gradu čije ulice nose imena ustaških ministara zločinaca i legendarnih zagovornika „elementarnih ljudskih prava“ poput Mile Budaka ili Jure Francetića nego se još i javno usudio kritikovati uglađenog nacionalističkog monstruma poznatog pod imenom Dragan Čović i to u periodu izbornog buđenja autohtonog hrvatskog Nacionalnog bića Bosne i Hercegovine oslikanog u liku i djelu istinskog hrvatskog heroja Daria Kordića.

”Takvim se ne može ponositi ni njegov kralj ni narod. No, ima i ono narodno, ‘čega se pametan stidi, time se idioti, pa i ideološki monstrumi, često ponose”’ – Slavo Kukić.

Zbog ove rečenice i stida kojeg osjeća zbog sramnog gostovanja ekskluzivnog zaštitnika hrvatskog vitalnog nacionalnog interesa Dragana Čovića na busovačkom dočeku Daria Kordića, Slavi Kukiću jučer je na vrata kabineta zakucao upravo produkt “busovačke” ideologije i tog metamorfoznog hrvatskog nacionalnog bića koje već dvadeset godina veoma uspješno preobražava normalne u ideološke polupismene krvi žedne monstrume.

Sa krunicom u lijevoj ruci i bejzbol palicom u desnoj, taj maloumni plaćenik, jučer je batinajući Slavu Kukića pokušao odagnati osjećaj stida te “istjerati zlo, a utjerati vlastitu viziju izvorne HDZ-ovske dobrote”.

U iskrivljenoj percepciji tog degenerika koji bi za dvadeset maraka pretukao i vlastitu majku, Slavo Kukić je izdajnik vlastitiog naroda, poturica, strani dobro plaćeni špijun i prekaljeni mrzitelj svega što je istinski hrvatsko.

Brutalno jučerašnje premlaćivanje profesora Slave Kukića predstavlja još jednu potvrdu teze da živimo u okruženju fašističkog transparentnog orgijanja u kojem nažalost još uvijek ima mnogo više onih ideoloških monstruma koji se ponose onim čega bi se pametan stidio.

A što se tiče ove slobode govora i izražavanja mišljenja. To vam niko u ovoj državi ne brani. Samo veoma tiho, najtiše pričajte i dobro se sakrijte iza pseudonima.

Zapamtite sve vas vide i sve vas čuju budne oči i uši zaštitnika vitalnih nacionalnih interesa.

Predrag Blagovčanin
Autor/ica 24.6.2014. u 14:33