ENG
NAPUŠTENI PSI: ONI SU VAM KRIVI ZA SVE!
Autor/ica 👤Predrag Blagovčanin
Povezani članci
Foto: Bojan Veselica
Jedinstven slučaj u svijetu: samo je u Bosni vijest kada pas ujede čovjeka. Mnogo panike, malo istinskih informacija, tako bi se mogla sažeti praksa lokalnih portala da od uličnih pasa prave krvoločne monstrume koji prijete ustavnom poretku i skladnom životu svih naših naroda i narodnosti
Na osnovu medijskog izvještavanja o problemu pasa lutalica u Bosni i Hercegovini, a pogotovo u Sarajevu, postoji velika vjerovatnoća da u trenutku dok čitate ovaj tekst, u sigurnosti vlastitog doma, budete bez ikakvog povoda napadnuti od pobješnjelih uličnih čopora.
Psi su strah i trepet Sarajeva: Lutalice do sad ugrizle više od dvije hiljade ljudi(Oslobodjenje.ba 30. 11. 2013.), Psi lutalice skrnave šehidska mezarja u Sarajevu: Uriniraju i kopaju po zemlji (Klix.ba 10. 10. 2015.), Novi užas u Sarajevu: Čopor izgladnjelih pasa ugrizao 17-godišnju djevojčicu kod mosta Ars Aevi! (Depo.ba 9. 9. 2014.), Alarmantno: Mnogi psi lutalice zaraženi bolestima opasnim po ljude (Avaz.ba 23. 11. 2014.), Pseći kanibalizam: Jezive fotografije sa sarajevskih ulica (Radiosarajevo.ba 1. 6. 2015.), Psi lutalice dnevno napadnu desetak osoba u Sarajevu (Nezavisne.com 11. 8. 2014.)
Ukoliko u Google pretraživač ukucate pojam psi lutalice, ovo su samo neki od naslova koji bi trebali da vam privuku pažnju. Senzacionalizam, odnosno ciljana provokacija javnosti, objavljivanje nepotpunih informacija potkrijepljenih šokantnim fotografijama izgriženih ruku i nogu, pocijepanih farmerki i zaklanih ovaca, opšte su odlike medijskog izvještavanja bh. online medija o ovoj tematici.
Mnogo panike, malo informacija
Tako, naprimjer, u tekstu “Psi lutalice dnevno napadnu desetak osoba u Sarajevu” portala Nezavisne.com, jedina informacija koja bi direktno mogla korespondirati s naslovom teksta je izjava neimenovanog izvora iz Zavoda za hitnu medicinsku pomoć: “Imamo konstantan porast broja osoba koje dolaze u ambulantu. Ozljede su sve bizarnije. Sada psi napadaju u čoporima. Obično osobu obore na tlo i grizu po glavi, rukama, nogama… Nema dijela tijela koji ne predstavlja rizičnu zonu.”
Najčitaniji bosanskohercegovački online mediji prilikom izvještavanja o ovoj temi do određene mjere sačuvali su elementarne standarde novinarske prakse. Neafirmisani mediji, u borbi za što veći broj posjetilaca, neadekvatnim naslovima, polovičnim informacijama i jeftinim medijskim trikovima zarad FB likeova kao uslova oglašavanja, rezultirali su apsolutnim gubljenjem fokusa prilikom izvještavanja o ovoj temi.
Na internetu možemo pronaći ogroman broj tekstova koji ovu temu obrađuju isključivo pružajući informacije o statistički neutvrđenom broju napada pasa lutalica na ljude: Psi lutalice ponovo teroriziraju građane Brčko distrikta (Otisak.ba 14. 9. 2015.), uništavanju privatnog i javnog vlasništva: U Bihaću psi lutalice izujedali automobil (Cazin.net 6. 12. 2015.), Psi lutalice zaklali sedam ovaca u stadu Nisveta Husića (Visoko.co.ba 1. 8. 2013.) dok se uzroci enormnog broja pasa lutalica ignorišu ili parcijalno obrađuju.
Principi tržišne ekonomije i tržišni položaj online medija reflektirali su se na način njihovog izvještavanja. Koristeći osnovne termine pretrage Psi lutalice, dolazimo do podataka da su na portalu Klix.ba od početka 2015. godine do danas objavljena 22 teksta koja tematiziraju problem pasa lutalica, a od toga osam tekstova direktno analizira posljedice višegodišnjeg neprovođenja odredbi Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja BiH.
Portal Oslobodjenje.ba u istom periodu objavio je šesnaest tekstova, od kojih se pet direktno odnosi na rad higijenskih službi. Za razliku od gore pomenuta dva portala, urednici portala Avaz. ba objavili su devet tekstova, od kojih se tek dva fokusiraju na političku odgovornost, dok je portal Nezavisne.com u datom vremenskom okviru objavio sedam tekstova, od kojih se niti jedan ne odnosi na kritiku političkih struktura koje su glavni krivac za “teroriziranje građana” od strane pasa lutalica.
Veoma su zanimljivi naslovi tekstova, iz istog vremenskog perioda, s najvećim brojemlikeova i komentara na pomenutim portalima. Evo kratkog pregleda najčitanijih tekstova: “Fahrudin Bravo, sarajevski taksista koji spašava pse lutalice: Moja ljubav prema psima nema granica (Klix.ba), “Na Baščaršiji pas napao Lejlu Ribić” (Oslobodjenje.ba), “Breza: Psi lutalice poklali ovce i janjad Nadžiba Turbe” (Avaz.ba) i “Banjalučanka povrijeđena bježeći od razjarenih pasa” (Nezavisne.com).
Društveno odgovorno novinarstvo
Upravo tekst na portalu Klix.ba “Fahrudin Bravo, sarajevski taksista koji spašava pse lutalice” ili intervju Danka Delibašića s aktivisticama za zaštitu životinja Amelom Turalić iLadom Marjanac u jutarnjem programu Face TV-a, predstavljaju primjere društveno odgovornog novinarstva.
Humane geste čovjeka koji decenijama volonterski sklanja i udomljava pse lutalice želeći na taj način promijeniti svijest građana, Fahrudina Brave, poput spašavanja pasa iz Miljacke, skidanje s krovova kuća, vađenje iz bunara, obrađivali su i drugi bh. mediji. Kao, naprimjer, “Taksista koji je spasio stotine pasa: Dajem život za njih” (ba.n1info.com), “Fahrudin Bravo opet u akciji: S prijateljicama spasio psa sa krova ruševne kuće” (Avaz.ba)… Međutim, interesantan je podatak da su humane geste i napori Fahrudina Brave u spašavanju pasa lutalica medijski atraktivnija tema na regionalnim portalima. Tako su prilozi o fenomenalnom Bravi objavljeni i na portalima Index.hr: “Sarajevski taksista spasio stotine napuštenih pasa, udomio ih širom svijeta i zadužio obitelji”, Večernji.hr: “Sarajevski lutalica Barni već 10 dana skita se i po Zagrebu”, Kurir.rs: “Bravo, Bravo: Iz Sarajeva došao u Bijeljinu i spasao slepog psa iz bunara”, Vijesti.me: “Ovaj čovjek je bez razmišljanja ušao u hladnu rijeku i spasio psa lutalicu”. Za razliku od većine bh. medija, koji problematiku pasa lutalica obrađuju kroz rubrike crne hronike, u ovom konkretnom slučaju vidimo da urednici regionalnih portala imaju izraženiji senzibilitet prema humanom aspektu izvještavanja o ovoj temi.
Analizom sadržaja u mainstream medijima u Bosni i Hercegovini, evidentno je da tekstovi koji se kritički odnose prema ulozi struktura vlasti, finansijskim tokovima novca koji se izdvajaju za zbrinjavanje pasa lutalica, kao i prema imenovanju odgovornih lica za ovakvo stanje, nisu u fokusu uredništva. Tako da većinu tekstova koji kritički i bez nepotrebnog senzacionalizma izvještavaju o problemima pasa lutalica možemo pronaći u arhivama prvenstveno aktivističkih medija te blogovima i profilima na socijalnim mrežama aktivista za zaštitu životinja: In memory of Vučko, Journalist for animals, Cyberbosanka.me itd.
I dok je suština problema pasa lutalica potisnuta medijskim izvještavanjem motiviranim brojem klikova te prebrojavanjem zaklanih kokoški i ovaca, postavlja se pitanje odgovornosti medija u rasplamsavanju mržnje i nasilja nad životinjama.
Primjeri tendencioznog, zlonamjernog medijskog izvještavanja, koje u konačnici za cilj ima stvaranje atmosfere straha ili svjesnog uznemiravanja javnosti, prisutni su od 2009. godine, tačnije od trenutka donošenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja.
Evo još jednog zanimljivog primjera: “Gorući problem u Zenici: Psi lutalice svakodnevno napadaju građane” (Faktor.ba). Posmatrajući sadržaj priloga objavljenog 11. maja 2015. godine, uviđamo da tekst, odnosno najava javne tribine, potpisan od redakcije ovog portala, ne sadrži niti jedan relevantan podatak iz kojeg bi se moglo zaključiti da psi lutalice u Zenici svakodnevno napadaju ljude. Navodni svakodnevni napadi pasa lutalica na građane Zenice u ovom tekstu spominju se samo jednom: “Udruga građana za zaštitu čovjeka od ugriza pasa na ovaj način želi da ubrza rješavanje problema koji dobija sve veće razmjere zbog brojnih, gotovo svakodnevnih, napada pasa lutalica na građane Zenice. Iz Udruge ističu da ‘nakon više od šest godina od usvajanja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, grad Zenica nije učinio apsolutno ništa kako bi riješio ovaj gorući problem’” (Faktor.ba).
Na osnovu teksta “Desetine tisuća pasa lutalica u BiH mogli bi početi napadati ljude” možemo zaključiti da su nas od masovnog pokolja spasile isključivo klimatske promjene i blaže zime bez većih snježnih padavina. U tekstu objavljenom na portalu Večernji.ba devetog februara 2012. godine, a preuzetog s portala Avaz.ba, svjesno se širi panika i atmosfera straha alarmantnim naslovom i fotografijom agresivnog psa sa širom otvorenom vilicom. Argument za ovakav naslov uredništvo portala Večernji.ba nalazi u izjavi kinologa i međunarodnog suca na natjecanjima pasa, Refeta Hadžića: “Snijeg je psima lutalicama definitivno smanjio životni prostor, zbog čega će biti mnogo više u kontaktu sa ljudima. Ali nekoliko dana gladi može natjerati pse na svakakve poteze.”
Stigmatizacija pasa
S nadnaslovom “Horor u gradskim vrtićima, sigurnost djece ugrožena“ i naslovom “Psi lutalice opsjedaju sarajevske vrtiće, a u dvorištu se nakotila štenad”, portal Depo.ba ide korak dalje u stigmatizaciji pasa lutalica kao najveće prijetnje našoj djeci. U prilogu objavljenom 14. jula 2013. godine, preuzetom od novinske agencije Fena, pomoćnica direktora JU “Djeca Sarajeva” Alma Dulić ističe u više navrata da pored pasa lutalica, najveću prijetnju sigurnosti djece u sarajevskim obdaništima predstavljaju “prisustva osoba koje u kasnim večernjim satima ostavljaju velike količine smeća i demoliraju mobilijar… …da su dvorišta nekih od vrtića, nakon 17 sati kad se objekt zatvara, pogodan prostor za neprimjereno ponašanje, a nerijetko pronalaze i otpad koji ostaje od neprimjerenih radnji”. Zaključujemo da pored potrošenih kondoma i šprica u dvorištima obdaništa, uredništvu portala Depo.ba medijski atraktivniju opasnost za djecu predstavljaju psi lutalice i štenad, što je vidljivo iz naslova i fotografije.
Refleksija neobjektivnog, neodgovornog, huškačkog izvještavanja o psima lutalicama polarizirala je veći dio bh. javnosti, koja, umjesto da postavlja pitanja političke odgovornosti za ovakvo stanje, preko socijalnih mreža raspravlja i polemizira o načinu rješenja ovog pitanja. Treba li ih humano, ma šta god to značilo, eutanizirati ili smjestiti u azile? Druga dimenzija izvještavanja o psima lutalicama je i tema zlostavljanja životinja. Međutim, iako je pohvalno što se u našim medijima o ovoj temi ne šuti, postavlja se pitanje pravilnog izvještavanja i konsekvenci prikazivanja medijskog sadržaja koji obiluje prekomjernim nasiljem.
“Novo zlostavljanje životinja: Pas posut vrelim uljem!” (Pogled.ba 17. 1. 2012.), “Još jedan slučaj silovanja psa u Sarajevu” (Radiosarajevo.ba 4. 1. 2012.), “Foto: Stavili petardu u usta psu i raznijeli mu njušku” (Krajina.ba 17. 11. 2012.).
Svemu ovome treba dodati i angažman akademika Muhameda Filipovića, koji je već u nekoliko navrata u Avazu objavio tekstove posvećene problematici koju razmatramo. Filipović lucidno objašnjava prirodu ovog fenomena, pozadinu političkog problema, pravo životinja na život i obavezu ljudi da prema njima postupaju humano, ali bez većeg efekta. Vlasti su gluhe i nijeme, a javnost bijesna.
Činjenica je da se tema nasilja nad životinjama u medijima obrađuje isključivo kada se dogodi neki stravični zločin, koji je obavezno potkrijepljen stravičnom fotografijom. I opet, kao i u slučaju izvještavanja o psima lutalicama, ulazimo u začarani krug medijskog senzacionalizma u kojem senzibiliziranje javnosti za date probleme nema primarnu funkciju.
Autor/ica 👤Predrag Blagovčanin
