Naše je da pamtimo i nikad, nikad ne zaboravimo Srđana Aleksića!
Povezani članci
- Ladislav Babić: Zaštićeni živi spomenik patnji?
- Zvonko Pandžić: „Streljanja su dobro djelovala…“ O tvorcima i čuvarima krvave memorije na Korčuli
- Borba protiv podjela: Mostarski srednjoškolci organiziraju akciju ‘Dvije strane na jednoj’
- Hasija Borić: Dođi, Miljenko, mi smo u Sarajevu
- Prijeti li nakon Dajle sličan scenarij u Splitu, Opatiji, na otocima?…
- Jutros krenuo prvi maraton Bihać – Tomašica
Dječak i vječnost
Na današnji dan prije dvadeset dvije godine Srđan Aleksić je polagao za čovjeka. Počinjem ovaj zapis pred ponoć, završiću ga kad mine dvanaest, da bih mogao reći: na današnji je dan, taj dan poslije, Srđan Radov postao buktinja. Nedokučiva vremenu.
Sve smo to mi: ono prolazno i ono bezvremeno u nama. To smo mi: pjesnik bi rekao devedeset devet odsto strah i onaj jedan posto Ja. Sve to bio je i Srđan Aleksić. On je norma, baš zato što jeste bio kao mi, a mi nismo kao on.
Gledao sam Srđanovog oca. Ličio je na orla u letu ranjenog pod krilom koji odbija da padne. Slušao sam, dok govori o svom dječaku ko da miluje mu kosu. Rade Aleksić, otac koji će se po sinu zvati. Možda i mi jednoga dana, možda i mi, budemo po Srđanu razaznavali put. Naš je izbor. Samo ne reci da čovjek letjeti ne može: jer dječak se jedan,stvaran i običan, vinuo u nebo. (Esad Kočan)
Tužne 22 godine prošle su otkako nas je zauvijek napustio Srđan Aleksić: Trebinjac, heroj, ljudina. Ubili su ga jer je branio druga Alena Glavovića kojeg su htjeli ubiti samo zato što nosi ”pogrešno ime”.
Radio-televizija Srbije 2007. godine snima i emitira dokumentarni film Srđo, o Srđanu Aleksiću, čiji je glavni akter njegov otac, a 2008. trebinjsko pozorište Slovo postavlja predstavu Epilog o Srđanu.
Ideja koju je nosio danas, mnogo godina poslije, nažalost nije zaživjela. Stoga je njegov lik još važniji u očima svakog, stoga je ta njegova priča tako moćna i sa sve snažnijom porukom iz godine u godinu. (Radiosarajevo.ba)
Naše je da pamtimo i nikada ne zaboravimo Srđana Aleksića!