„Ne daj da umre ovaj narod“

Povezani članci

• Koja zapravo ‘plemena’ žive u Bosni?
• Prvi među jedinim
• Do ujedinjenja ljevice u BiH će doći, samo je pitanje kada
• Pančić: O jednom dugu
• ZAPAD I RAT
• ŠEST OSOBA U PRITVORU ZBOG ISTICANJA FAŠISTIČKIH SIMBOLA U BLEIBURGU

Foto: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL        

Antun Vrdoljak se pokazao puno uspješnijim u pregovorima sa HTV-om. Njegov serijal o Titu smo platili 7,4 milijuna kuna, a Generala 15,6 milijuna kuna, te nepoznati iznosi donacija Ministarstva obrane, HEP-a, kao i općina, gradova i županija.

Serijal o NDH Hrvoja Klasića, iako sniman u više europskih država, nije dobacio niti do milijuna.

„Koliko to god zvučalo glupo, ovu seriju nisam radio zbog novca“, reći će Hrvoje Klasić.

„Više od tisuću godina živio je ovaj narod na ovom kamenju. I svaki kamen, daklem, stoput krvlju omastio, ali se s njega nije dao. I Saraceni, i Tatari, i Turci, i Mlećani, i Nijemci, i Mađari, i svaki đava pakleni, a narod stoji, krv svoju prolijeva, al’ se iz krvi ponovo rađa, i korijenje, daklem, sve dublje u kamen pruža, a sada ga, daklem, svojevoljno iz kamena čupa, a kada, daklem, žile počupa i sam će umrijeti! Nemoj da umre ovaj narod! Nemoj da žile čupa!“, riječi su koje izgovara don Pava na samrtnoj postelji svjetujući Matana i proklinjući ga da ne napuštaju svoju grudu, u kultnoj TV seriji redatelja Antuna Vrdoljaka i scenariste Ivana Raosa „Prosjaci i sinovi“.

Serija je snimana 1971. i 1972. godine prikazujući život prosjačkih obitelji u Imotskoj krajini, iz kojih će s vremenom, prilagođavajući se novom dobu, nastati galantari i torbari koji će pronijeti ime Imotskoga prodavajući potrebne, a često i luksuzne sitne predmete u „hodajućim“ trgovinama noseći izloženu robu ispred sebe po cijeloj Europi. Imotski će im se odužiti i zahvaliti spomenikom podignutim 2010. godine.

Glazbu je komponirao Arsen Dedić, a glumačka ekipa je zastrašujuća. Did Kikaš kojeg igra Fabijan Šovagović je predvodnik prosjačke družine i otac obitelji, a njegova uzdanica i onaj koji će ga naslijediti, te prosjačenje zamijeniti švercom po cijeloj Europi, središnji je lik serije unuk Matan, suza didova, kojega će oživotvoriti Rade Šerbedžija. Mnogi smatraju da je ta uloga Matana jedna od najvećih Radinih ostvarenja iz toga vremena. U 13 epizoda serije susrećemo velika glumačka imena – Vlasta Knezović, Zvonko Lepetić, Ilija Ivezić, Uglješa Kojadinović, Špiro Guberina, Mustafa Nadarević, Mladen Crnobrnja i mnogi drugi u ulogama Vrtirepke, Šunje, Dektive, Poprde, Livoguze, Antiše, babe Anđuke i don Pava.

Serija obiluje monolozima i dijalozima iz kojih čitamo veličinu književnog umijeća Ivana Raosa – „Marvo jedna, s krunicom u ruci na prve kuće udri“, zagrmiti će did Kikaš pred Sovićima svojoj prosjačkoj vojsci. Malo je onih koji su seriju gledali a kojima nije ostalo u sjećanju Matanovo obraćanje njegovoj Nuši uvijek kada bi zajedno krenuli.

„Tri koraka ispred mene, silo nečista!“

U tom kamenjaru žena je uvijek bila drugotna i svjesna da ništa nije „naše“, već – „Tvoje, moj Matane, tvoje“! „A čiji su ono dvori? „Tvoji, moj Matane, tvoji“!

Gotovo je nevjerojatno da je serija „Prosjaci i sinovi“, jedna od najgledanijih u povijesti naše televizije, provela u bunkeru punih 12 godina, naime, emitirana je tek 1984. godine, nakon što je negdje na nekom od komiteta ili u Redakciji TV Zagreb donijeta takva odluka. Još je nevjerojatnije da je monolog don Pava sa početka ovog teksta cenzuriran! I tada je javnost u Socijalističkoj Hrvatskoj takav postupak osuđivala ili bolje rečeno kritizirala, jer je očito da je odluku o neemitiranju donio neki komitetski aparatčik najviše naškodivši sistemu kojeg je htio kao zaštititi. To je jedna od onih desetak odluka koje su, mislim, propagandno najviše naškodile socijalističkom društvu. Uglavnom, od te odluke Redakcijskog kolegija TV Zagreb nisu imali koristi ni socijalističko uređenje ni samoupravni poredak, ni SRH, ni Jugoslavija, ni SKJ, ni Centralni komitet, ni Komunistička internacionala, ni Moskva, ni Beograd, a ni Zagreb.  To 12-godišnje bunkeriranje vješto će iskoristiti rođeni Imoćanin, Antun Vrdoljak, predstavivši se žrtvom komunističkog progona, te će devedesetih napraviti zavidnu političku karijeru. Tako će 1990. godine postati potpredsjednik Socijalističke Hrvatske, generalni direktor HTV-a 1991. – 1995., zastupnik u Saboru 1992. do 1999. godine, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora 1991. do 2000. godine, te član Međunarodnog olimpijskog odbora 1995. – 2012.

I da nekim čudom danas Raosov don Pava našom Hrvatskom prošeta, ne bi mogao ne primijetiti i ne reći – „I Saraceni, i Tatari, i Turci, i Mlećani, i Nijemci, i Mađari, i svaki đava pakleni, i svi oni zajedno su manje zlo, daklem, od ovog ADZ-a koji u 30 godina svoje vlasti politikom kriminala i korupcije, daklem, natjera milijun duša da čupa svoje korijenje ne samo iz kamena Zagore, već i iz ravne i plodne Slavonije“.

Prije dva ili tri dana su sa HTV-a obavijestili javnost kako će, napokon, 20. listopada/oktobra biti prikazana prva od 12 epizoda TV serijala o NDH, po scenariju Hrvoja Klasića, a u režiji Miljenka Bukovčana. Od početka snimanja te serije proteklo je 6 godina, a serija je u „demokratskom bunkeru“ već 2 do 3 godine. U Hrvatskoj je očito na djelu simbioza partije i države kao i u vremenima komunističkog jednostranačja. Pedeset godina nakon bunkeriranja „Prosjaka i sinova“, na HTV-u se bunkerira serija o NDH. Ako mene pitate, ovo bunkeriranje serije o zločinačkoj naravi NDH je puno opasnije, budući ukazuje da u našoj zajednici postoje oni kojima smeta emitiranje dokumentarne serije o NDH koju oslikava 30 doktora znanosti iz više europskih država, Velike Britanije, Njemačke Italije, Srbije, Hrvatske i BIH. Ugled koji profesor sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić uživa u zemlji i regiji jamac je znanstveno poštenog pristupa temi.

Nadajmo se da ovaj put pored bunkeriranja neće biti i cenzure teksta, iako se u to ne bih zaklinjao.

„Ne daj da umre ovaj narod!“, reka bi don Pava.