Ne idemo nikud bez povratne karte

Autor 10.6.2012. u 09:55

Ne idemo nikud bez povratne karte

PISMO IZ SARAJEVA: Putuj Evropo, mi ćemo malo sačekati/03.06.2012.


“Jedini poznat mi čovjek koji se ponaša razumno je moj krojač; svaki mi put nanovo uzme mjere. Ostali se ravnaju prema starima i očekuju da se uklopim u njih.” (George Bernard Shaw)

Nostalgija – latentni ubica. To je moje viđenje današnjice. Krojač ovdje nema posla. Stari kroj, stare mjere…… Svi smo pomalo nostalgični. Stepen nostalgije zavisi od stepena društvenog haosa, nedostatka komunikacije ili nagomilanih frustracija. 

Uzrok: Narod je na margini. Narod, narodi.. svi sa teritoriije ex Juge. Prevareni, poniženi. Iskorišteni zbog krojenja istorije. Pa ne treba biti doktor nauka ili magistar sociologije da bi se shvatila činjenica da NISMO BITNI NI KAO NARODI NI KAO JEDINKE NEGO SMO NUŽAN FAKTOR DRŽAVNIH MANIPULACIJA.

NOSTALGIJA: Bili smo važni. Osjećali smo se važnim. Porodice su kotirale u društvu, imale sigurnost, toplinu i šanse. 
Dvije decenije unazad….
Zacrtali, skrojili, sašili- a ti ga nosi ili idi u svom starom odijelu.
Mnogi nose stara odijela.
I ne bune se.

Ali ne diraj im JUČE….

Patetika. Patetika….
Nostalgija neda prostor, ona voli tugu. Ona voli sjećanja. Nostalgija ima svoju vrijednost, ali kao motiv za sutra, a ne kao hrana za danas u ime onog juče.
Ne valja nam krojač.
Ne uzima mjere.
A skupa su odijela.
Zato nosimo stara.

Sjetim se često one bajke “Carevo novo odijelo.”
Fikcija.
Dobro je.
Može biti i gore.
NOSTALGIJA – latentni ubica.

Insan može biti hajvan, (a ne mora), ali hajvan ne može biti insan (blago njemu!)

 internovine.com

Tagovi:
Autor 10.6.2012. u 09:55

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija