Ne primam poruke

tačno.net
Autor 18.7.2014. u 10:25

Ne primam poruke

Piše: Gojko Berić

Slučajno ili ne, dok su CIK-ove sudije odbrojavale sate čekajući liste stranačkih favorita koji će učestvovati u velikoj izbornoj trci za novu vlast u Bosni i Hercegovini, u predizbornu kampanju uključio se i Nicholas Hill, otpravnik poslova američke ambasade. Hill se prošle subote u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli dužim govorom obratio diplomantima pete generacije Američkog univerziteta u BiH. Dnevni avaz je kompletno izlaganje američkog diplomate objavio na pune dvije strane, uz upadljivu najavu na naslovnoj strani, što nije baš uobičajeno za javni istup otpravnika poslova neke ambasade, makar to bila i ambasada Sjedinjenih Država. Ali, nema tu nikakve tajne. Fahrudin Radončić je svjestan da u odnosu na ostale kandidate za najviše funkcije u državi ima nemjerljivu prednost u medijskoj logistici i on tu prednost maksimalno koristi. Vjerovatno je i Hillov govor u Tuzli prepoznao kao još jedan vjetar u jedra svojih političkih stavova, kao i pretenzija da postane novi bošnjački lider. Oslanjajući se na izjave nekih stranih diplomata, on sebe vidi kao novog američkog favorita u Bosni i Hercegovini, iako se Amerika žestoko prevarila u ljudima kojima je dodjeljivala takvu ulogu. Prvi od njih, Haris Silajdžić, oborio je američki paket ustavnih promjena iz aprila 2006. godine, nanijevši državi nepopravljive štete, da bi na izborima 2010. završio kao politički mrtvac, a drugi, Milorad Dodik, nekadašnji ljubimac Madeleine Albright, prošao je nacionalističku inicijaciju i preobratio se u otvorenog neprijatelja američke politike u BiH.

Hill je u Tuzli oštro napao Dodikovu politiku, njegovu korumpiranu vlast i optužio ga kako “smišlja priče da bi izazvao strah, neodređeno navodeći da su se tamo neki namjerili da ukinu RS, pa podstiče paranoju među građanima”, a Dodik je ovog utorka, obraćajući se novinarima u Šamcu, nazvao Hilla “patološkim lažovom i dokazanim smutljivcem u BiH”. Pristojni ljudi uskraćuju odgovor na ovakve uvrede, pa je tako postupio i trenutno prvi čovjek američke Ambasade u BiH. U govoru koji je iritirao Dodikovu neukrotivu bahatost i političku sujetu, Hill je analizirao gotovo sve najvažnije probleme u BiH i regiji, među kojima ključno mjesto imaju nacionalizam i korupcija. Načelan govor o borbi protiv korupcije Dodik nekako i može podnijeti, ali borbu protiv srpskog nacionalizma nikako.

Opservacijama pomenutog američkog diplomate nema se šta bitno ni dodati ni oduzeti. One su u pomenutom listu najavljene  kao “Važne poruke Nicholasa Hilla”, što bi trebalo da znači da je riječ o nečemu što je iznad svakodnevne političke rutine. Ali, kome su te poruke namijenjene? Prosječan građanin će na sve to odmahnuti rukom i reći: Ne čitam novine, ne gledam televiziju, ne slušam radio i ne primam nikakve poruke koje mi upućuju političari! Taj naš građanin, čiji je medijski i politički sinonim “običan čovjek”, već je prevaren stotinu puta i biće varan i dalje. I baš ga briga za bilo kakve poruke, one neće promijeniti njegov život nabolje. Gospodin Hill dobro zna da su u ovoj zemlji nacionalisti na vlasti ima već skoro četvrt stoljeća. I ne samo što su nacionalisti – srpske, hrvatske i bošnjačke provenijencije, već su i nepokolebane antidemokrate. I upravo su oni, a ne njihovi politički antipodi, svih tih godina bili partneri Amerike i najmoćnijih zemalja zapadne Evrope. Da li je taj demokratski svijet uspio makar za jotu promijeniti mentalitet balkanskih lidera i ohladiti njihove usijane nacionalističke glave, uvijek spremne da izmišljaju apsurdne i smiješne probleme, koji ovdašnje narode drže u strahu, a njihove vlastodršce na vlasti. Gospodin Hill priznaje da su današnje etničke podjele u BiH vještačke. Ali, ko ih je takvima učinio? Neka to onda neki novi Holbrooke ispravi ako ne želite da ovdje, zajedno s Rusima  i Turcima, uredujete do Sudnjeg dana.

Sve poruke koje dolaze iz demokratskog svijeta, koliko god bile proglašavane važnim, u percepciji ovdašnjih političkih vođa postaju nevažne. Njima odgovara činjenica da međunarodna zajednica ne samo što nema dobro rješenje za Bosnu i Hercegovinu, već ne zna ni šta će s njom. Jedino što slušamo jeste da će svijet uvažiti i poštovati svaki dogovor koji postignu Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Nije li to isto punih deset godina cinično govorio i Slobodan Milošević, koji je dobro znao da su Karadžićeva i Izetbegovićeva politička doktrina nepomirljive i da između žrtve i dželata ne može biti dogovora, osim ako ga ne nametne onaj ko je jači i od žrtve i od dželata. Ako je, dakle, ijedan govor koji smo čuli u Sarajevu bio vrijedan pažnje, to je govor američkog potpredsjednika Josepha Bidena, koji se u maju 2008. obratio tadašnjem političkom establišmentu Bosne i Hercegovine. Bio je to govor nadahnut, iskren i jasan, mogući ključ za budućnost ove zemlje. Biden je tom prilikom, između ostalog, precizno naveo nadležnosti koje jednu državu čine državom: “Država mora imati kontrolu nad državnom vojskom; država mora prevladati tamo gdje dolazi do konflikta između države i lokalnih zakona; država mora usvojiti izborni proces koji ne isključuje nijednu etničku grupu: država mora posjedovati ovlaštenja za prikupljanje prihoda; i mora imati ovlaštenja za pregovaranje sa EU i drugim državama i dužna je ispunjavati svoje obaveze.” Prosto ko pasulj. Trebalo je samo tu udžbeničku lekciju, za godinu-dvije, primijeniti u praksi, uz kompromis koji bi bio dokaz snage, a ne slabosti političkih elita. Ali, Bidenova lekcija je otišla u vjetar. Od tada je prošlo šest godina, šest politički upropaštenih godina. Danas stojimo postojano kao najgora zemalja u Evropi.

Uprkos svemu, gospodin Hill ne želi da nas obeshrabri, on je optimista, jer vidi “aktiviste nevladinog sektora, novinare, umjetnike, intelektualce, obične ljude, koji se, ma kako usamljeni ponekad izgledali, bore protiv podjela, korupcije i manipulacija”. Hm?!

oslobodjenje.ba

tačno.net
Autor 18.7.2014. u 10:25

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija