Neću u Evropu

Izdvajamo

• Ja neću u evropu, bila sam živjela i vidjela svojim očima, ja neću u evropu a VI kako hoćete, eto vas tamo!!!!!

Povezani članci

• KAD MANJINE TUKU BESKUĆNIKA
• Roko Markovina: MOJ ODGOVOR GOSPARU DARKU KACIGI DUBROVČANINU
• ‘Kod nas je u Crkvi nepisano pravilo ‘udri s oltara i ZNA SE’
• Lijepa njihova
• JA DOKTORE JESAM LUD, ALI NISAM BUDALA
• Pošto dignitet Domovinskog rata?

OBSEQUIUM AMICOS, VERITAS ODIUM PARIT/ UGAĐANJE STVARA PRIJATELJE, A ISTINA MRŽNJU

Piše: Ena Šarić

Neću u evropu, ni pod razno, ne… neću u onu evropu koja ne kažnjava zločince. Neću u evropu u kojoj zbog zločina u Mostaru i Zadru nije osuđen general Perišić, neću u evropu u kojoj nema istine pa zato nema ni pravde, neću u evropu koja je još od 2. svjetskog rata imala svoje favorite, kraljevske porodice i sl. i kako tada, tako je i sada na Balkanu, neću u evropu koja je u II. svjetskom ratu, dugo koketirala sa četnicima, pa onda Čerčil ispravljao greške… u evropu koja ne zaslužuje ni veliko slovo u imenu, neću u evropu u kojoj nisu za zločine u Mostaru osuđeni ni general Perišeć ni vojvoda Šešelj nego su još nagrađeni ranijim otpuštanjem iz zatvora, iako su ujedinjeni u nacionalističkom ludilu uništavali Mostar.

To što istražitelji haškog suda nisu istraživali gdje su i kad su trebali i samo sporadično pronalazili kao neke „dokaze“, samo su potvrda knjige Florence  Hartmann „Mir i kazna“ i njenog  viđenja Tribunala u Hagu. A o tome šta i kako Tribunal vidi događaje na Balkanu potvrdili su suci Tribunala koji su oslobodili Šešelja i Perišića… O demokraciji i ljudskim pravima, o slobodama u evropi, najbolje govori hapšenje Hartmanove.

Što me niko nije zvao za svjedoka…. da im kažem jer dokaza je bilo…. Ugledni  novinar Mario Vrankić tada novinar Radio Mostara je snimio razgovor sa Perišićem, …. Marija su zvali iz komande JNA, kako bi se iživljavali nad sluđenim Mostarcima,  dok je Perišić u eter govorio koji će dio Mostara gađati i to doslovce radili, Mario ga je molio da prestane gađati Mostar….. Početak kraja u Mostaru odvijao se pod komandnom palicom Generala Perišića, rušen i uništen, bolesnim umom latentnog psihopate i nacionaliste. To proljeće i rano preuranjeno ljeto tokom kojeg su se sa padina Veleža, Šešeljevci, Beli Orlovi uz artiljerijsku i vojničku pomoć JNA spuštali u Mostar…nikad neću zaboraviti… (neću zaboraviti vrijeme u kojem smo svi bili samo ljudi, zajedno se borili za Mostar i cijelu noć… sve dok se nije razdanilo, uoći fašističkog napada na lijevu obalu Neretve, kada je Armija BIH i civilna zaštita, veliki broj Mostaraca, sajlama i čamcima prebacila na desnu obalu, gdje su ih čekali i prihvatili prijatelji i rodbina.

Masovna grobnica Uborak, zajedničku grobnicu ubijenih i zaklanih Bošnjaka i Hrvata… stotine građana Mostar na gradskom smetljištu svjedoci su ovog napada. Leševe zaglavjene u šahtovima kanalizacije, granata u mom stanu i prijateljica koja je poginula, pogođena snajperom dojeći dijete. Nećemo zaboraviti ni logor u Bileći gdje su odvođeni nesrbi iz cijele Hercegovine i za kojima se još traga…“nestali“?

…. Što mene  nisu zvali da svjedočim? Kako to da nisu pronašli novinara tadašnjeg Radio Mostara koji je molio Perišića da ne ruši Mostar? Perišić je iz Komande sam nazvao radio i onda se sadistički naslađivao  govoreći u eter  koji će dio grada i zgradu gađati. Što me nisu zvali da im kažem kako mi se prijateljica, kćerka čuvenog mostarskog slikara Juse Nikšića, u mukama porodila u nekim labirintima i tami podruma u Fejićevoj, gdje su ih našli  šešeljevci ili beli orlovi, nisu se predstavljali“ …i ostavili jednog vojnika da ih likvidira… mlad vojnik, sažalio se, i …Preživjeli su…… I dok su šešeljevci, i beli orlovi i vojnici JNA vršljali po istočnom Mostaru, ubijali, palili i krali i dok je za njima ostajao krvavi trag smrti u Mostaru se rađao jedan novi život, jedan novi Mostarac koji sada živi u Norveškoj i ne pada mu na pamet da se vrati u Mostar.

Neću u evropu u kojoj za istu stručnu spremu i rad su žene plaćene manje od muškaraca… neću u evropu koja ovdje, nas na Balkanu danas uči o gender podjeli i važnosti žene u javnom i političkom životu, jeste mi neki učitelji,… pa.. Zaboga …. Margaret Tačer nije padalo na pamet da se bavi politikom, jer u konzervativnom engleskom društvu u politici nije bilo mjesta  ženama …e u to vrijeme, čini mi se,  premjer ex YU bila je Milka Planinc…

Neću u evropu koja na isti način ne priznaje snagu i važnost sve 4 monoteističke religije, na svom tlu, koja se ne sjeća križarskih ratova, Španije i protjerivanja Jevreja i Muslimana, neću u evropu koja k’o zmija krije izdajničku Višijevu vladu u Francuskoj koja je amnestirala Hitlerovu okupaciju, neću u evropu  koja je imala, mafiju i crvene brigade i teror u Italiji, neću u evropu koja na isti način ne priznaje 4 monoteističke religije koje egzistiraju na kontinentu, neću u evropu koja je kolonizirala pola svijeta, koja prezire druge kulture i zajedno sa Amerikom vrši eksperimente u Africi. Neću u evropu koja nema osnovnu instituciju demokracije, KOMŠILUK……

Dakle, Ja neću u evropu, bila sam živjela i vidjela svojim očima, ja neću u evropu a vi kako hoćete, eto vas tamo!!!!!