Nedzad Bašić: Bosna između Putina, kralja Selmana i Trampa

    Nedzad Bašić
Autor 17.8.2017. u 11:55

Izdvajamo

  • Otvoriti javnu debate po ovim pitanjima bilo bi zasigurno mnogo korisnije od naših već dosadnih žalopojki kako se kod nas ništa ne može promjeniti, kako se ne može zauzdati korupcija i nepotizam, zaustaviti plagijarenje, i suspendirati prevare i pljačke, Nove kreativne ideje po ovim pitanjima mogle bi zasigurno pokrenuti masu mladih koji još uvijek čekaju da se nešto pozitivno i inventivno ponudi na ovim našim prostorima. Za tako nešto sada je vrijeme i trebamo tu veliku istorijsku šansu iskoristiti. Kako? Pitanje je sad.

Povezani članci

Nedzad Bašić: Bosna između Putina, kralja Selmana i Trampa

Ne učestvovati u pobuni protiv podizanja novih kazamata, geta i logora u koje se nasilno guraju siromašni i bolesni, nezaposleni i stari, ne učestvovati u pobuni protiv iscrtavanja novih prostora sa nacionalnim zastavama i novim mitskim epovima u kojima se slave nacionalni zločini, ne učestvovati u pobuni protiv korupcije, nepotizma, ne učestvovati u pobuni protiv nacionalnih šarlatana, prevaranata i lupeža, danas je najvažnija uloga koja se dodjeljuje čovjeku u ovoj procesiji koja u ritmu mrtvačkog plesa zapljuskuje Bosnu i Hercegovinu danas.

Kad je prvi Predsjednik BiH Alija Izetbegović pisao svoj poznati traktat  „Bosna između Islama i Zapada“ nije mogao ni sanjati da će budućnost Bosne i Hercegovine poslije njegove smrti, u rukama njegovih nasljednika, biti ekskluzivno određena intenzitetom fatalne privlačnosti između ruskog militarizma, islamskog vjerskog konzervatizma i američkog profi-populizma, baš na vrijednostima na kojima on najvjerovatnije nije planirao graditi Bosnu i Hercegovinu. Ova fatalna tripartitna privlačnost  eskalirat  će  u Bosni u drugoj deceniji 21 stoljeća do same ivice novog balkanskog rata koji bi lako mogao eksplodirati u novi  globalni sukob između ovih triju najekstremnijih sila koje prijete da otvore najmračniju eru čovječanstva.

Ovaj politički koncept impregnacije „militarizma, vjerskog konzervatizma i profi-populizma“ na prvi pogled ostaje dosta zamagljen, nejasan i nevidljiv. Međutim, malo suptilnijim posmatranjem regionalnih i međunarodnih interakcija između vojnih, političkih i tržišnih interesa jasno se nazire globalna strategija kroz koju se sve intenzivnije manifestira  koncept „rušilačke suradnje“ između ideologije konzervativnog islama, ruske militantne koncepcije međunarodnih odnosa i interesa profi-populizma nove američke administracije.

Glavne odrednice djelovanja i „rušilačke suradnje“ između ruskog militarizma, islamskog konzervatizma i američkog profi-populizma na globalnoj ravni, danas se najekstremnije manifestiraju u narastanju agresivnog nacizma i razornog rasizma, vjerske isključivosti i mržnje, netolerancije i oštrog sraza između bogatih i siromašnima, što se demonstrira kroz sve moćnije povezivanje nacionalno podmitljive inteligencije, moralno-posrnulog crkvenog klera  i korumpiranih i nepotistički impregniranih političko-birokratskih struktura, koje u  kohabitaciji sopstvenih interesa izrastaju u snažan katalizator nepodnošljivog destruktivnog, nemoralnog i razarajućeg ponašanja pojedinca i grupe. U formi kohabitacije interesa ove tripartitne globalne ideologije, otvoreno ili manje otvoreno podržava se legitimnost ustavno-pravne transformacije države od slobodnog demokratskog-sekularnog sistema ka „demokratski oktroiranom“ diktatorskom konzervativno-klerikalnom konceptu društva, koje će sve snažnije ulaziti u spregu sa interesima militarizma, konzervatizma i profi-populizma stvarajući na taj načim moćan prsten koji se  sve snažnije steže oko čovjeka  koji ostaje nemoćan napraviti ma kakav otklon od srljanja u sopstvenu propast.

Korupcijom okovan, nasilan i primitivan, srpski nacionalizam u intimnoj suradnji sa klerikalno-licemjernim i lukavim hrvatskim nacionalnim establišmentom, praćeni nepotistički povezanim i intelektualno inferiornim bošnjačkim bizarnim politikanstvom, podržat će koaliciju agresivnog ruskog militarizma, islamskog vjerskog konzervatizma i praktičnog trampovog profi-populizma na Balkanu, otvarajući nove kanale međusobnog komuniciranja i sporazumjevanja, sukobljavanja i suradnje u procesu uspostavljanja kontrole nad sopstvenim podanicima.

Našavši se u kandžama ovog dvostruko impregniranog triumvirata zla, koji brutalno razara samo tkivo čovjeka, Bosnom ponovo jezde legije novih narodnih tribuna i misionara, cirkusanata, pljačkaša, hohštaplera, šarlatana…, koji čekaju akreditive za ulaz u novu diplomaciju, diplomaciju novih pljački i novih ratova. Kolone korumpirane trule mladeži čeka dodjelu lažnih lokalnih diploma raznih fakulteta i doktorata iz ruku niskokaloričnih novokomponiranih i korumpiranih akademika koji uspješno pripremaju nove generacije za nove podjele, manipulacije i prevare sopstvenog naroda, kojeg treba uvesti u koaliciju  interesa ovog dvostrukog triumvirata koja se fantastičnom lakoćom uspostavlja na ovoj lokalnoj ravni.

Stvaraju se novi nacionalni mitovi koji se izvlače ispod  svodova historije međusobnih vjerskih i nacionalnih ratovanja i progona. Stvara se novi koncept parohijalne svijesti u kojoj se vizionarskom domišljatošću nude nove „perspektive“ čovjeka u kojima njegova pljačka i prevara dobija najviši oreol nacionalne moralne i zakonske opravdanosti a nasilje nad njim prerasta u egzistzencijalnu nužnost opstanka nacije i vjere na ovim prostorima. Počinje nova pozorišna predstave u kojoj neučestvovanje predstavlja glavnu ulogu koja je dodijeljena običnom čovjeku, koji ostaje i zbunjen i  počastvovan tom novom ulogom koja mu je dodijeljena u svečanoj nacionalnoj loži pod reflektorima međusobne mržnje, netrpeljivosti i isključivosti. Ne učestvovati u pobuni protiv podizanja novih kazamata, geta i logora  u koje se nasilno guraju siromašni i bolesni, nezaposleni i stari, ne učestvovati u pobuni protiv iscrtavanja novih prostora sa nacionalnim zastavama i novim mitskim epovima u kojima se slave nacionalni zločini, ne učestvovati u pobuni protiv korupcije, nepotizma, ne učestvovati u pobuni protiv nacionalnih šarlatana, prevaranata i lupeža, danas je najvažnija uloga koja se dodjeljuje čovjeku u ovoj procesiji koja u ritmu mrtvačkog plesa zapljuskuje Bosnu i Hercegovinu danas.

Ima li izlaza iz ovog zatvorenog kruga sublimiranog globalnog i lokalnog triumvirata prijetnje, pljačke, nasilja, bezakonja i nemorala? Na koju destinaciju smo se uputili? U kom pravcu bi trebali krenuti? Ko može i kako da nas distancira od radikalnog nacionalizma, vjerskog konzervatizma i manipulativnog populizma? Da li se možemo i kako udaljiti od „destruktivne integracije“ Putinovog militarizma, Selmanovog vjerskog konzervatizma i Trampovog profi. populizma? Postoji li unutarnja snaga koja bi nas mogla intenzivnije povezati sa  kreativnom  strategijom „inventivne integracije“ koja se sve vidnije uspostavlja između evropskog tržišta visokih digitalnih tehnologija i novih tržišnih prostora što traži nove inventivnosti i nove kreativne generacije mladih ljudi, koji mogu ostvariti novu više ljudsku viziju čovječanstva Angele Merkel, Xi Jinping-a i Emmanuel Macron-a.

Otvoriti javnu debate po ovim pitanjima bilo bi zasigurno mnogo korisnije od naših već dosadnih žalopojki kako se kod nas ništa ne može promjeniti, kako se ne može zauzdati korupcija i nepotizam, zaustaviti plagijarenje, i suspendirati prevare i pljačke, Nove kreativne ideje po ovim pitanjima mogle bi zasigurno pokrenuti masu mladih koji još uvijek čekaju da se nešto pozitivno i inventivno ponudi na ovim našim prostorima. Za tako nešto sada je vrijeme i trebamo tu veliku istorijsku šansu iskoristiti. Kako? Pitanje je sad.

    Nedzad Bašić
Autor 17.8.2017. u 11:55

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija