Neka Naše stranke

Izdvajamo

• Naša stranka za bh. politiku ima simbolički i potencijalni značaj koji nadilazi njenu sadašnju snagu. Ta stranka je razdrmala i osvježila političku scenu, otvorila nove opcije u (među)stranačkim strategijama. Neka Naše stranke. Ako ništa, s njom nikad nije dosadno.  

Povezani članci

• Milan Bandić, posljednji nedodirljivi
• Glasaj! Imaš za koga!
• Nevrijeme u Mostaru nanijelo ogromnu materijalnu štetu i paralizovalo grad
• Politika, nauka o vođenju državom
• Zajednička poruka Amerike i Evrope: Niko ne smije negirati genocid u Srebrenici!
• OPTIMUS PRIME BRANI HRVATSKU

Igre ostavki: Predsjedništvo Naše stranke je odlučilo a Predrag Kojović prihvatio da ostane na čelu ove osebujne političke organizacije do vanrednog kongresa u septembru. Kojović je prethodno podnio ostavku – navodeći da je odluku donio nekoliko mjeseci ranije i da je riječ o ličnim razlozima. To se zbilo nakon što je kritikovao potpredsjednicu stranke Irmu Baraliju zbog “šala” na račun gradonačelnice Sarajeva Benjamine Karić, povodom njenog susreta u Banjoj Luci s tamošnjim kolegom po funkciji Draškom Stanivukovićem. Potom je Baralija hitro podnijela neopozivu ostavku i zatim je još brže povukla. Uslijediće Kojovićeva ostavka koju će, eto, odložiti. Sve to djeluje neozbiljno, mada je pozadina priče ozbiljna.  

Kojović je ključna ličnost u Našoj stranci u kontinuitetu – od njenog nastajanja (inicijator je i Danis Tanović), preko utemeljenja 2008. godine do ovih dana. Kao što je uobičajeno, ne samo ovdje, reagovanja na ostavku su bila u rasponu o racionalnih i dobronamjernih do zluradih i mračnjačkih.

Gledajući na novo stanje u Našoj stranci iz šireg političkog ugla i bosanskohercegovačke perspektive, smatram posebno važnim reakcije predsjednika Socijaldemokratske partije Nermina Nikšića i stranke Narod i pravda Elmedina Konakovića. Značaj njihovih stavova određuje činjenica da sa Našom strankom čine koalicionu trojku, a posebice zbog vremena u kojem se ostavka zbila i pitanja oblikovanja političke scene uoči opštih izbora naredne godine. I sve to u svjetlu poruka koje su Bosni i Hercegovini i najuticajnijim političarima stizale posljednjih dana od Sjedinjenih Američkih Država, G7, Evropske unije i NATO-a.

Ali, problem je unutar Naše stranke i za procjenu ozbiljnosti situacije tamo treba, ponajprije, sučeliti stavove članice Glavnog odbora Amre Zulfikarpašić i Tarika Haverića, čije riječi su od naročite važnosti, mada on nije ni u jednom čelnom organu NS-a.  

Zaklinjanje u trojnost – S obzirom na ideološki profil stranke Narod i pravda, kao narodnjačkog saveza s religijskim akcentom – spram liberalnosocijalnih i socijaldemokratskih orijentacija svojih partnera iz Trojke i njenog trenutnog kapaciteta od Naše stranke i SDP-a – prednost dajemo mišljenju Konakovića. Lider NiP-a ističe da je iznenađen, implicite uvažava Kojovićevo obrazloženje i žali.

Konaković za Kojovića kaže: “To je jedan od ljudi koji je među najcjenjenijim političarima, vrlo je karakteran, hrabar, saborac za popravljanje stanja u Bosni i Hercegovini”. Konaković je naglasio: “NiP je više nego opredijeljen da sve traje kako traje, to su iskreni odnosi. Ne slažemo se oko svega, ali nemamo dilemu da razmišljamo o bilo kakvim drugim alternativama. Sarajevska trojka je urnek funkcionisanja, Naša stranka i SDP su kredibilni koalicioni partneri, iskreni i otvoreni, ni sa njima se ne slažemo oko svega – ali Narod i pravda ostaje posvećen koaliciji, Vladi, koaliciji koja treba da se uspostavi u državi”.

Na tvrdnju da NiP jača, SDP i Naša stranka postaju nevidljivi, Konaković je rezolutan: “Prevažno je da Naša stranka i SDP budu jaki, uvijek stoje kod datih obećanja”. Osnivač NIP-a odbija insinuacije da njegova stranka jača nauštrb partnera iz Trojke, ali i razumno dodaje: “Ne možemo mi hodati po BiH i jačati Našu stranku i SDP”.

Obraćanje javnosti predsjednika SDP-a Nermina Nikšića bilo je emotivno, Kojovića naziva prijateljem i drugarom i piše: “Preostaje mi samo da mu se javno zahvalim na onome što smo radili proteklih godina. Nadam se da niko neće shvatiti pretencioznim, ali smatram da smo uspjeli uspostaviti neku novu praksu na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini”.

Da je građenje novog na bh. političkoj sceni mukotrpan posao svjedoči i Nikšić:

“Nije to uvijek bio “med i mlijeko”. Jako puno je tu bilo i žuči, najčešće jer smo u pojedinim našim organizacijama imali ljude koji nisu baš dijelili našu viziju saradnje zbog toga što su bili opterećeni nekom svojom prethodnom istorijom odnosa. Izdržali smo jer smo vjerovali jedan drugom i jer se nismo međusobno lagali. Prihvatali smo realnost i radili na onome oko čega smo se mogli dogovoriti. Naravno da bi nam lakše bilo graditi naše pozicije predsjednika da smo se dodvoravali svako svojim članovima koji su bili protiv BH bloka i saradnje SDP-a i NS-a. Nikada nije bilo kako je samo jedna strana željela, tražili smo kompromise i vjerovatno smo zbog toga često imali dodatni stres i probleme, svako u svojoj stranci, odnosno partiji, a vrlo često i u javnosti”.

Očito, bili su i traju i otpori unutar stranaka formuli koju sada oličava Trojka. Uprkos tome, za Nikšića nema dileme: “Naravno da je interes SDP-a da nastavimo funkcionisati kao do sada, prvo ka BH blok, pa onda Trojka”.

Ovakva podrška Našoj stranci, povjerenje u njenu snagu i zaklinjanje u neupitnost trojnog saveza bili su poticajni za partnera koji je u krizi i može pomoći da se NS prestroji u hodu i nastavi političkom magistralom u čije je trasiranje Kojović ugradio sebe.

Opasnosti iznutra – Nikšić je u više navrata u pismu ukazivao na zdravstveno stanje Kojovića i naglasio da je zdravlje najvažnije, mada ga je i pozvao da još jednom razmisli o ostavci.

Članicu GO Naše stranke Amru Zulfikarpašić nije dirnula priča o ličnim razlozima Kojovića i njegovom zdravlju. Za Dnevni avaz je izjavila: “Nisam s njim ni u kakvim odnosima (…) da vam kažem da mi je žao – nije! Mislim da je to jedan od rijetko pametnih poteza koje je povukao (….) Poprilično sam iznenađena ovim njegovim potezom. Mi pojedini u stranci dugo smo željeli ovo (…) mislim da je danas (dan ostavke Kojovića – op.a.) divan dan”. Ocijenila je da je oslabio tandem Predrag Kojović-Sabina Ćudić (predsjednica Glavnog odbora NS-a).

Ovo je neskriveni animozitet prema prvom čovjeku stranke koji se ne može smjestiti ni u potrebnu žestoku unutarstranačku debatu, niti u demokratsku frakcijsku borbu. Zulfikarpašić ima i svog favorita za nasljednika Kojovića – načelnika opštine Centar Srđana Mandića.

Recentna zbivanja u Našoj stranci mogu se shvatiti i kao političko-medijski igrokaz s namjerom testiranja Predsjedništva stranke, čvršćenja pozicije Kojovića i pokazivanja mišića unutarstranačkim oponentima. Predsjedništvo od 15 članova – među koji su i potpredsjednica Imra Baralija i potpredsjednici Srđan Mandić i Mirsad Čamdžić – odlučilo je da Kojović nastavi raditi do vanrednog kongresa. Itekako je važno šta će se u međuvremenu zbivati unutar Glavnog odbora stranke.

U istom broju Dnevnog avaza gdje je objavljena izjava Amre Zulfikarpašić – na susjednoj stranici gdje se objavljuju izvodi iz reagovanja s društvenih mreža – Dino Mustafić o Kojoviću piše: “Za njegovog mandata Naša stranka je napravila najbolji izborni rezultat. Dao je veliki doprinos jačanju stranke. U toj stranci ima mnogo pametnih i sposobnih ljudi koji mogu voditi stranku – koncept NS-a je timski rad i zajedništvo – nije liderstvo.”

Svako Mustafićevo reagovanje je vrijedno pažnje, a ovo posebno jer je među osnivačima Naše stranke i čovjek je koji ju je organizaciono osposobio za ulazak u nesmiljenu političku arenu. Iz stranke je izašao kao ljevičar koji se nije složio s uvođenjem liberalne komponente, što je Našu stranku usmjerilo ka političkom centru.

O tome svjedoči Tarik Haverić, vatreni zagovornik liberalne ideje. Haverić, nimalo slučajno, podsjeća i na razlaz sa Denison Gratzom kojeg krivi i za pokušaj puča u stranci, a povodom utvrđivanja prvog na kandidacionoj listi za državni parlament. Na kraju je to bio Kojović koji je i izabran u Parlament BiH i, uz glasove iz tuzlanske izborne jedinice, doprinio da se u najvišem bh. zakonodavnom organu nađe još jedna kandidatkinja s kompenzacione liste. Haverić navodi da je Ćudić izravno izabrana u federalni parlament gdje se našlo još pet kandidata iz Naše stranke.

I sada od Haverića, za ovu priliku, najvažnije: “Dvoje poslanika tamo gdje nismo imali ni jednog, i šestero tamo gdje smo imali jednog! Je li moglo bolje? Kojovićevi kritičari smatraju da jest, samo da se njih pitalo, ali to ničim ne dokazuju. A arhitekti tog uspjeha, “dvojac Kojović-Ćudić”, postali su omiljena meta stranačkih ponavljača, male ali odlično organizovane skupine unutar Naše stranke.”

Po svemu sudeći, upravo ta mala i odlično organizovana skupina je ključ tekućih događanja u Našoj stranci. Tomu slijedi pitanje šta će se dalje zbivati u stranci – opozicioni kontraudar, igranje na kartu lične i političke diskreditacije Kojovića i onih što su uz njega, poticanje unutarnje konfrontacije i diferencijacije, osipanje… ?

Bilo kako bilo, ostanak Kojovića na čelu do vanrednog kongresa je racionalno rješenje. Prema nekim informacijama, jedina je u Predsjedništvu Baralija bila protiv i tražila radikalne promjene. Našoj stranci treba ubrzana konsolidacija i amortizovanje destruktivnih nastojanja, uz jačanje unutarnje demokratičnosti. Sve to što se dešava i što će se desiti s Našom strankom bitno je za Trojku i za ukupan politički život u Bosni i Hercegovini.

Kojović će do septembarskog vanrednog kongresa biti na velikim iskušenjima, na živoj vatri. Pred njim su teška politička pitanja a i moralni upit (lični razlozi, zdravlje), s obzirom na sve šta se dešavalo. Vidjećemo šta će donijeti unutarstranačka dinamika prije, tokom i nakon vanrednog kongresa Naše stranke.

Stranka demokratske akcije koristiće sva sredstava u borbi protiv Trojke i pojedinačno i skupno. Stranka za bolju budućnost ratuje protiv SDA (koja uzvraća na svoj način) na dnevno(avazovsko)j bazi, držeći istodobno na nišanu Sarajevsku trojku.

Naša stranka za bh. politiku ima simbolički i potencijalni značaj koji nadilazi njenu sadašnju snagu. Ta stranka je razdrmala i osvježila političku scenu, otvorila nove opcije u (među)stranačkim strategijama.   

Neka Naše stranke. Ako ništa, s njom nikad nije dosadno.