Nenad Bunjac: KRIVO SRASTANJE

Izdvajamo

• Nitko od nas nije bio blesavi fun, niti slijepi sljedbenik, samo smo profesionalno i ljudski cijenili što ekipa iz Feral Tribune radi za dobrobit svih nas. Svejedno, pitam se šta vi operatori iz mračnih komora koji prijetite mrtvom Predragu Luciću i živim njegovim prijateljima, jednom humanom svijetu vrijednosti odraslom na osobnoj žrtvi i opakom ljudskom iskustvu, doista mislite da ćete nas nakon svega, uplašiti s tim hijenskim arlaukanjem? Jok i jopet, nećete.

Povezani članci

• Europejka za boj spremna
• Čedo Prodanović: Nema poštede HDZ-u za slučaj Sanader
• Visoki predstavnik u BiH odao počast žrtvama genocida u Srebrenici
• Hag je zacementirao uverenje o ispravnosti rata
• Asim Mujkić za tacno.net: SDA gubi demokratski kapital koji je uspjela izgraditi
• Ključni dokumenti za proces evropskih integracija i dalje se usvajaju iza zatvorenih vrata

Foto šg

Mi nikad nismo niti zaživjeli skupa, mi smo krivo srastanje. I zato znam, nadživjet ćemo vas.

Posjedujem sto motiva za ponuditi jake tekstove svakoj redakciji od otoka Prvića do Aljaske, neizvorno smo vrelo dobrih poanta moja generacija, ali svaka para i vrijednost neka idu do vraga, psovati Predraga Lucića pokraj mene živog, jednog od oriđiđi članaTrijumvirata Feral Tribune,  jednostavno nikada nećete.

Životom svojim branim da ga ne odvedete u svoj nacistički mulj.

Odbiti ćete se i polomiti kosti o štitove male, ali silne armije koja svoje zastave ne izmišlja nego razvija. Za neupućene, makar nisam baš siguran koju sporednu poantu priči da pridam, ljudi, društvo i nacija za koju se stalno borimo iz humanih motiva, iznjedrila je hrpu budala koji prijete poetskoj i povijesnoj ostavštini mrtvog čovjeka iz prizemnih razloga,

No way. Nikad više štono Gavran reče-

Svakodnevno trpimo teror beznačajne i suludo beznadne ekipe koja nije u stanju izaći na megdan dok ne prestanu jecati nad svojom hudom sudbom, ali zato u Predraga znaju tući svim raspoloživim pseudo bosansko hrvatskim propagandnim arsenalom.

Jeli ono vi nacionalisti još uvijek mrmljate himnu?

Ćovjek je bio upravo na pravom mjestu u pravo vrijeme.  Naime, spominjem taj detalj samo zato jer postoji cijela epika tihih tragičara koji su, eto, jebi ga vraže, bezrazložno nadrapali dok su pokušali živjeti.  Pjesma „Ići, mići i Ahmići“ su ljekoviti serum – opjevane se žrtve zločina, dok je Predrag dobio samo skromni, ljudski spomen, više nije niti tražio –  a ne međunacionalni otrov.  Prozvao je Nečovječnost. O Ahmićima se ionako sve zna.

Tko razumije, razumije, tko ne, tko ga jebe…

KAMO DALJE, ROĐAČE?

Upoznao sam Predraga Lucića u nepovoljno doba kad je intimni predsjednikov savjetnik dr. Ivić Pašalić odlučio u ime dr. Franje Tuđmana & HDZ  „ubiti“ taj sjajan splitski tjednik putem pravosuđa i beznadnih odštetnih zahtjeva, te sunovratiti u bankrot tjednik koji na zavist svih izdavača nije imao remitendu (povrat neprodanih primjeraka op.a.). Ima koja godina, ali pok. Veljko Vičević, medijska junačina toga političkog doba, kad sam ga pitao da li smijem ponuditi svoje istraživačke teme Feral Tribune, odgovorio „ samo daj, ali prvo meni pokaži jer si sklon tipfelerima“.  Svašta se tada događalo i iako su Viktor & co. sa jakim razlogom i plemenitom gestom odbijali svaki oblik društvene  idolatrije, bili su jebeni svjetionik slobode u tamnim vremenima svakoga tko je držao do svoje etičke vertikale. Jednostavno im šutke držiš leđa, makar im se dogodi  i Nino Raspudić, pričao sam ja s tim smiješnim likom, jebo ga fake Bruce Lee s nunčakama.

Iako, nije jedini, mac ekipe koja danas ponosno nosi majicu Viva Ludež, radila im je o glavi.

Objavljivao sam, kao i svi gostujući autori, nemalo puta pod pseudonimom Domagoj Horvat, očigledan Viktorov smisao za humor, odnosno ironiju. Opet, Predrag mi je bio više od novinarskog urednika, dobar redakcijski duh, vedar lik,  čak i kad budućnost nije izgledala svijetlo. Ono, prođu te trnci dok bijeli mulati repaju. Jednom, u pradavno doba kad su izdavači plaćali novinare i glavni urednici stajali iza njihovih djela, na nekom čarobnom proputovanju sredinom devedesetih  po Mediteranu, konačno sam i osobno upoznao Predraga. Ispričao mi je kako su „prodali“  krezubog Marka Perkovića Thompsona na Radio Splitu iz čiste zajebancije (Marjanu, ubijte me sad, nisam više siguran, jebaj ga), cijeli niz urnebesnih anegdota i priča, zavolio sam ga odmah. Imao je taj govor specifične pripovjedačke težine i anarho hipijevsku karizmu tipa spremnog na sve, tada nisam znao da piše pjesme, ja sam ionako bio više boudlairovski lik, mani me se golog realizma. Stalno mi je postavljao važna pitanja, dobroćudno prelazio preko mojih mladenačkih gluposti.

Predzadnji put smo se vidjeli prije vojne akcije Oluje 95, a zadnji put u Rijeci nakon milenijskog buga kad me više nije prepoznao. I da vam crna mati tri puta zakukala, vi ćete o njemu da je još uvijek živ, u prokletoj planinskoj  Nedođiji gdje radi protiv belosvetskog interesa katolika i muslimana? Čak i da radi na tom planu, umro bi od smijeha i sreće zbog jakog tematskog izbora. Ipak, da postoji, vjerujte mi, ja bi ga prvi pronašao i s velikim ljudskim zadovoljstvom vratio na Rivu.

O, da vam jebem sve po mordorskom spisku.

KRIVO SRASTANJE

I danas, zvani, nezvani i nepozvani zbog jedne dokumentarno bolne  pjesme stežu na inkvizicijsku „španjolsku čizmu“  duet Boris Dežulović & Predrag Lucić koji su glede & unatoč svega opjevali neljudske čine u ratu koje više nitko nije želio ili imao gdje objaviti.  Satira, hellou gola sprdnja, ne o žrtvama nego o nalogodavcima. Jedini postojeći način da istina dopre do vas, mislite li doista da nisu imali pametnija životna posla?!  Btw, Google je vaš prijatelj ako to dosad niste naučili ispod oltara ili na letećem ćilimu.

Pa šejtana mu, tko je tu lud?

Osobno raspolažem cijelim setom informacija o višestruko sramotnim potezima HVO-a i Armije BIH za vrijeme rata. nemojte mi se samo pozivati na Splitski ili Sarajevski sporazum, niste ili ste jedva malo bolji od Vojske RS. Bio sam tamo previše vremena kao nepoželjan svjedok, neposredan akter, onaj što pljucka na olovku, šilji i tefteri. Postoji jedna cijela neispisana ratna povijest.

Ahmići su bili nepotreban pokolj nad kojim se stresao globalan svijet naučen na sve oblike zločina. Koncentracioni logor Dretelj također, o Srebrenici bolje da ne govorim, odma’ mi se knedla u grlu stvori. Ja sam ratnik i pustolov, ne Vrdoljak, trolovi i urednički patuljci danas drobe zlobe o nama. Sjećam se, o Nebeska strijelo sprži me na licu mjesta ako dosad nisi, hanume u istočnom Mostaru gdje sam s nonom jeo najbolju pitu zeljanicu na svijetu, „skinuo“ ju je dvadeset metara od mene nalijevo, snajperski lik sa 12,7 mm kalibrom dok je brzinski vješala rublje na balkonu. Samo me frend spriječio da ne zakucam grottu o glavu liku koji me posprdno odmjeravao i bahato odlazio. „Tako ti je to“, veli mi borac, nikad nisam objavio tu reportažu, trebao sam, nisam imao gdje.

E zato su ljudi, među prvima Peđa & Boro, gorko pjevali jer je svaki ljudski život svet i vrijedan.

Nitko od nas nije bio blesavi fun, niti slijepi sljedbenik, samo smo profesionalno i ljudski  cijenili što ekipa iz Feral Tribune radi za dobrobit svih nas. Svejedno, pitam se šta vi operatori iz mračnih komora koji prijetite mrtvom Predragu Luciću i živim njegovim prijateljima, jednom humanom svijetu vrijednosti odraslom na osobnoj žrtvi i opakom ljudskom iskustvu,  doista mislite da ćete nas nakon svega, uplašiti s tim hijenskim arlaukanjem? Jok i jopet, nećete.

Mi nikad nismo niti zaživjeli skupa,  mi smo krivo srastanje. I zato znam, nadživjeti ćemo vas.