NEPRIRODNA SELEKCIJA

Ivo Anić
Autor 17.7.2016. u 08:20

Izdvajamo

  • Na vašoj strani je vaša zemlja beskrajnih mogućnosti i škola za podobne i bogate koji vape za jeftinom, niskoobrazovanom i prosječnom radnom snagom, na mojoj strani je ta zemlja prosjeka, prosječne djece i prosječnih radnika. Na vašoj je strani potreba za robljem koje će vas hraniti, a ne za visoko obrazovanima kojih imate i previše, na mojoj je potreba za borbom da jednom uistinu nestane onih koji će vas hraniti. Na vašoj je strani robovlasništvo koje nariče za robljem, na mojoj je da to roblje jednom konačno ustane upravo potaknuto takvim izjavama vas koje je prirodna selekcija svrstala nasuprot nas, onih koji nikada nisu imali šansu da ovaj svijet učine boljim mjestom za život.

Povezani članci

NEPRIRODNA SELEKCIJA

Nije li uvažena ministrice upravo ta neprirodna selekcija vas i takvih kao što ste vi i dovela sve nas u tu situaciju da se danas nalazimo na dva kraja barikade?

Nije li divna ironija s kojom nas je, sada već legendanom izjavom, zabavila ministrica rada i mirovinskog sustava srećom na odlasku, Nada Šikić?

Doktor znanosti, s akademskom titulom Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sa objavljenih preko 40 znanstvenih i stručnih radova, analitična i sistematična kako za sebe tvrdi, zabavljala je hrvatsku javnost i u travnju kada je izjavila da je razmjer umirovljenika i zaposlenika u Hrvatskoj dugoročno neodrživ, te je tada u jeku domoljubno koalicijskih reformi hrabro najavila zgranutoj javnosti da će pomaknuti dobnu granicu za umirovljenje na 67 godina starosti.

Uvažena ministrica uistinu je osoba koja pomiče granice i koja nepogrešivo uočava probleme kojima će na sebe navući pravu gomilu kritika i bijesa Hrvata jer Hrvati kao populacija neumitno stare, pa se tako koeficijent pune zarađene mirovine u odnosu na plaće trenutno zaustavio na o,39 posto, što bi značilo, kazala je ministrica, kako je mirovina danas 39 posto posljednje plaće, a Hrvatska teži da taj postotak bude 60 posto, te da su mirovinskom sustavu nužne reforme. Tada je uvažena ministrica kao spas posrnulog resora vidjela u izmjeni dobne granice za odlazak u mirovinu kojeg je, po njoj, trebalo pomaknuti sa 65 na 67 godina.

Već tada je uvažena ministrica napomenula kako na tržištu rada neće biti mjesta za sve i kako što je prije moguće treba provesti reformu sustava Zavoda za zapošljavanje, na kojem je, užasnuto je ustvrdila ministrica, trenutno nemoguće naći 115 tisuća ljudi koji su prijeko potrebni ovogodišnjem turizmu, ili tisuću za rad u trgovinama tipa Boso ili Konzum, unatoč 280 tadađnjih tisuća nezaposlenih. Kao predsjednicu odbora za umirovljenike, mirovinski sustav i socijalnu politiku Hrvatske demokratske zajednice, Nadu Šikić užasnulo je trenutačno stanje u Hrvatskoj te se, gle divne ironije, obrušila na bivšu Vladu Zorana Milanovića koja je, po uvaženoj ministrici, izravni krivac za postojeće stanje.

Nije li divna ta ironija kojom nas uvaženi ministri i ministrice tako hladnokrvno i bezočno lažu u oči praveći se poslovično blesavi kako je svijet postao velikim praskom Domoljubne koalicije?

Ovih pola godine zbilja smo se naslušali svakakvih bedastoća, svjedoci smo bili krupnih revizija povijesti koje su išle toliko daleko da je rehabilitacija ustaštva postala normalnom pojavom, gledali smo sa više ili manje prezira kako nam kler preuzima znanost, a deklarirani fašisti resor kulture, frapirala nas je bojna za medije koji su šaptom pali i veliko je pitanje kako će se vratiti u normalu, no jednu od najbestidnijih izjava upravo je dala uvažena ministrica Šikić koja je mrtva – hladna ustvrdila kako u Hrvatskoj imamo previše mladih ljudi koji žele biti, šta ja znam, doktori znanosti kao naša Nada ili znanstvenici kao recimo Predrag Šustar, a premalo onih koji bi radili u industriji ili deficitarnim obrtničkim zanimanjima.

Ako do sada niste shvatili ironiju rado ću vam je naglasiti i podcrtati.

Naime upravo je HDZ stranka Nade Šikić izravni krivac za kolaps industrije u Hrvata od devedesetih do danas i upravo je HDZ Nade Šikić izravan krivac za deficit obrničkih zanimanja kao i pojedinih zanata i strukovnih škola, koji su se potpuno ugasili i nestali sa lica zemlje, Hrvatske zemlje naravno, upravo devedesetih za ere Franje Tuđmana i njegove vizije suvremene Hrvatske – bez radništva.

Upravo je ta zločinačka politika prema svome narodu kojem se devedesetih serviralo dvjesto bogatih obitelji koje će biti zamašnjak gospodarstva i ekonomije i koje će tajkunizacijom privatizacije pomesti industriju koja se više nikada oporaviti neće, biti tsunami čije posljedice nažalost imamo danas.

Uništeno selo i potpuno ugašena industrija koja je nekada bila žila kucavica pojedinih regija slika su politike Nadinog HDZ-a, Nadine stranke koja je Hrvatsku prevorila u zemlju jeftine radne snage i zemlju iz koje mahom odlaze stručni i obrazovani kadrovi. Nije li bestidna ironija da danas uvažena ministrica roni krokodilske suze nad sudbinom mladih ljudi u svojoj zemlji koju je upravo politika njene stranke dovela u situaciju u kojoj se nalazi? Nije li takva vrsta bezočne, bezobrazne manipulacije svojevrsni presedan u uljuđenom svijetu i uvreda svakoj razumnoj osobi koja pamti malo duže od mandata Zorana Milanovića, Tomislava Karamarka ili čak Vlade Ive Sanadera?

Toj žalosnoj prirodnoj selekciji na žalost svjedočim i sam, žalosnoj prirodnoj selekciji nad kojom nariče naša uvažena ministrica Šikić ovih dana kada zajedno sa svojim budućim srednjoškolcom tragam internetom i tragam za ponudom strukovnih srednjih škola i gimnazija. Prag pojedinih škola uistinu je smiješan i jasno nam bez obrazloženja ministrice Šikić ocrtava sliku današnjeg društva i sliku Hrvatske u kojoj živimo.

Četvrogodišnje tehničke škole, tekstilne, strojobravarske i obrtničko-industrijsko-građevinske strukovne praktički zjape prazne i upitno je hoće li popuniti po jedan razred za ta deficitarna zanimanja. Krovopokrivači, limari, armirači, podopolagači, limari i industrijski mehaničari nemaju ni desetinu od nekadašnje popunjenosti razreda, a za pojedine od navedenih nije se pojavio niti jedan učenik. Zanati tipa frizer ili bravar jedva pune jedan razred i to za trogodišnju izobrazbu i zbilja nam nije teško razumjeti o čemu nam uvažena ministrica priča i shvatiti što je toliko ugrizlo za srce.

Ako ste otac prilično zbunjenog novopečenog srednjoškolca razmišljate kao i uvažena ministrica s jednom malom iznimkom, naime vi jako dobro znate za razliku od ministrice uzrok i posljedicu, krivce i izravno odgovorne za takva drastičan pad i srozavanje nekoć dobrih i poštenih zanimanja i zanata u koje ste mogli dati dijete sa razložnom nadom da će nakon srednje škole naći i posao u struci.

Oni, među koje spadam i sam, odrasli u jednom drugom i drugačijem vremenu svakako će uvaženoj ministrici kazati što je ide kao i njenoj stranci, no razložno je razmotriti i trendove u svijetu koji su doveli svakako do takve prirodne selekcije među mladim ljudima. Naime pošteno je kazati kako se svijet promijenio i da su pojedine škole u najmanju ruku zastarjele kako po tehnologijama tako i po ponudi i potražnji samoj, no problem selekcije nije samo vezan za trendove već je izravno vezan i za sustav sam po sebi.

Kapitalizam je sustav selekcije, selekcije u kojoj oni koji imaju, imaju i za prestižna učilišta i studije, osim ako nisu iznimno talentirani da izmisle pametne klupe ili automobile koji će svojom inovativnošću zadiviti svijet. Kapitalizam je sustav koji one obične, one prosječne svodi na manje vrijedne, kako zbog imovinskih kartica svojih obitelji koje ih nisu u stanju školovati za moderna zanimanja, tako i za samu njihovu prosječnost koja je u socijalizmu bila podjednaka šansa, a u kapitalizmu je stigma, stigma koja djecu koja kreću u srednu školu pripremaju za ropski svijet, svijet u kojima će njihov prosjek dovesti u konačnici da će raditi po dvanaest sati za kapitaliste, imati mizerne plaće i biti kreditno nesposobni.

I to je naša realnost i sadašnjica, oni za kojima nariče ministrica, a koji joj tako fale, biti će topovsko meso, brojevi koji su zamjenjivi, potrošni i jednokratni. Ta prirodna selekcija nije izum ni HDZ-a niti Nade Šikić , ta prirodna selekcija je produkt sustava kojeg smo prihvatili kao jedinog i bogom danog devedesetih, da bi naknadno svjedočili apokalipsi upravo onih zanimanja za kojima danas nariče ministrica Šikić.

Prije HDZ-a, prije privatizacija i daleko prije sustava kojeg su nam nametnuli, a kojeg smo birali kao sustav koji nudi podjednake šanse svima i bili izmanipulirani naravno, prije Nade Šikić imali smo sustav koji je davao šansu upravo onim prosječnima kakav sam bio i sam. Tehnička škola davala je tada jamstvo sigurnog zaposlenja, današnje i strukovne škole koje su tražene među srednjoškolcima ne daju takva jamstva niti daju šansu, šansu onima koji su prosječni da ostvare svoj život bez ropstva, da svojim poslom danas – sutra odhrane svoju djecu ili zasnuju obitelj, jednom godišnje zimuju u Sloveniji i kupe kakav stan na kredit.

Nije li beskrajno licemjerje upravo na tim temeljima kritizirati sustav i plakati nad njim, a upravo ga je tvoja stranka, tvoja politika i tvoja crkva dovela do takvog apsurda da danas nema tko raditi narodski rečeno, i izvlačiti čudovišno nagomilan državni aparat koji će u bilo kojem slučaju kolabirati bez snažne potpore industrije i sa suludim zaduživanjima da se pokrpa proračun? Nije li krajnje bestidno optuživati djecu koju ste doveli u situaciju da budu građani drugog reda i da kao prosječni nemaju šansu u vašem društvu, za želju da se prilagode i dobiju priliku u kakvoj prestižnoj školi iili gimnaziji za koje je sam prag već dovoljno sulud?

Nije li krajnje licemjerno uvažena ministrice prirodnu selekciju koju ste proveli devedesetih danas okarakterizirati kao prirodnu selekciju koja je produkt današnjeg vremena i danađnjih trendova? Nije li upravo ta prirodna selekcija dovela vas danas u situaciju da prozivate moje dijete koje je prosječno, a koje bi u životu rado bilo i pošteni radnik za kojim vi vapite? Nije li uvažena ministrice upravo ta neprirodna selekcija vas i takvih kao što ste vi i dovela sve nas u tu situaciju da se danas nalazimo na dva kraja barikade?

Na vašoj strani je vaša zemlja beskrajnih mogućnosti i škola za podobne i bogate koji vape za jeftinom, niskoobrazovanom i prosječnom radnom snagom,  na mojoj strani je ta zemlja prosjeka, prosječne djece i prosječnih radnika. Na vašoj je strani potreba za robljem koje će vas hraniti, a ne za visoko obrazovanima kojih imate i previše, na mojoj je potreba za borbom da jednom uistinu nestane onih koji će vas hraniti. Na vašoj je strani robovlasništvo koje nariče za robljem, na mojoj  je da to roblje jednom konačno ustane upravo potaknuto takvim izjavama vas koje je prirodna selekcija svrstala nasuprot nas, onih koji nikada nisu imali šansu da ovaj svijet učine boljim mjestom za život.

Ako niste u stanju da razmišljate toliko daleko u budućnost, kao što niste u stanju da se prisjetite  dvadeset i kusur godina  prošlosti vaš je problem, ne moj.

Moja prirodna selekcija je prosjek. Prosječan radnik na barikadi.

Ivo Anić
Autor 17.7.2016. u 08:20

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija