Nermin Čengić: O rasadniku gluposti

tačno.net
Autor 8.4.2013. u 08:15

Nermin Čengić: O rasadniku gluposti

Koliko zaista glup treba biti da na prvu ne skontaš Predraga Lucića, novinara poniklog u čuvenom VIVA LUDEŽ-u, koji je među glavnim i odgovornim Feralovcima u vremenu totalnog bezumlja odašiljao poruke smisla sve dok ih nisu ugasili. Pisac, pjesnik, performer… žestok i ubojit satiričar, koji ne preza od sipanja istine u lice i svojevrsnog prikazivanja ljudi i običaja onakvima kakvi oni stvarno jesu. Da, to jeste Predrag Lucić. Ali, koliko zaista glup treba biti da to ne skontaš? Da ne shvatiš poruku bilo koje od brojnih satira, odašiljane preko čuvenih mu ‘stenograma’, preko zbilja vrhunske poezije i proze.

Piše: Nermin Čengić

 

Predrag Lucić

Koliko gluposti?

I, koliko nisko si spreman da se svom nalogodavcu spustiš i oblajhaš kako bi Lucića osudio za bilo kakav zločin? pa čak i za genocid??? Koliko glup??? Apsolutno i bezuslovno glup moraš biti da u pjesmi ‘Ići, mići, Ahmići’ čak i pomisliš na postojanje nipodaštavanja žrtve, ismijavanje nevine krvi, gaženje vječite suze i bilo kakvu prvookaciju smislu. Iako sam već navikao na činejnicu da živim u okolini koja ne konta ništa što joj ne nacrtaš, pa to dodatno objasniš, a još nisi siguran da je nacrtano i objašnjeno zaista shvaćeno, ipak me je iznenadila ponovna pojava jednog oblika dišućih stvorenja, koja su spremna da uvjerenog i nepokolebljivog borca protiv besmisla Predraga Lucića što si nikad ne dozvoli da se proda ni preda, napadnu enormnom količinom gluposti poput spočitavanja za poigravanje sa zločinom u Ahmićima.

Napadaču!?

Ako već nisi ranije imao prilike čuti za Lucića i njegov način, ako nisi u okruženju ljudi koji se kontaju osmijehom i zajebavanjem prevazilaze paradoks čestog žrtvinog povlađivanja fašizmu kakav ju je i načinio žrtvom, onda barem pokušaj saznati prije nego izađeš u javnost s opservacijama koje graniče sa boldrikovskim spoznajama. Internet je čudo! koje se da iskoristiti i za pametne stvari poput saznavanja, umjesto konstantnog odstrela koji će na kraju zakačiti samo tebe. Da se samo malo zadaš saznao bi da je ‘spornu pjesmu’ Predrag napisao prilično davno, te da se ona izvodi već godinama javno i bez ikakvih priglupih komentara, bez ičeg osim gorkog odobravanja istini. Tom pjesmom, svakako na svoj način, sasvim jasno i otvoreno se puca kroše fašistima što narediše i izvedoše pokolj u Ahmićima. I fašisti su to skontali pa prokleli, a ti, jadan ne bio, još nisi. Nego ti dobrodošlo da nakon neuspjeha akcija poput ‘bijelog ciganina’ zadaš tamo gdje ćeš, treba da ti bude jasno, pasti na svakom mogućem ispitu svoje savijesti. Pod uslovom da je imaš, jer koristiti se propagandom na ovaj način ne liči ni na svjesno, a kamoli savjesno biće.

Je l’ jasno?

Lobotomija je procedura kojom se pacijentu na krajnje invazivan način uklanja prednji dio mozga, koji je zadužen za ponašanje i koji definiše ličnost kod čovjeka. Lobotomijom su tretirani samo najagresivniji pacijenti, oni koji se ni na koji drugi način nisu mogli kontrolisati. Lobotomija je procedura kojom se pacijentu na krajnje invazivan način uklanja prednji dio mozga, koji je zadužen za ponašanje i koji definiše ličnost kod čovjeka. Ali to nije jasno budalama koje jedva dočekaše da krenu u najnovije linčovanje smisla na ovim prostorima. Jer tako ponajbolje svojim gazdama udovoljavaju lobotomirani sluge, čiji je najveći doseg zaglupljivaje sebe i, kako vole reći, svog naroda obećanjima da ako se ujedine biće pravo ujedinjeni i tako ujedinjeni će ujedinjeno biti jedinstveni. Za šta im treba ta navodna ujedinjenost neće otvoreno reći, ali svaka ujedinjenost na nekakvoj nacional(istič)noj, još gore vjerskoj osnovi, nikad ništa dobro nije donijela. Prihvatamo da je religija glupost, zar ne? Prihvatamo da je nacionalizam zlo, zar ne? I tako, dok jedni druge jebu od jutra do mraka, pauza za hladni obrok, pa opet hardcore seks od mraka do jutra, s punim pristankom ovčica, nezajažljivim i upadljivo glupim anti-satiričarima zafali žrtava, kojima bi izjednačavali svoju već prodatu. Koliko im je jasna misija čuvanja uspomene i onog čuvenog ‘da se nikad ne ponovi’, dovoljno govori da su jednu vrhunsku poetsku satiru koja im ustvari ide u prilog okrenuli protiv sebe. Pa još i za autora traže bojkot, mobilišući sve moguće snage preostalih povjerenika što nezaustavljivo kreću u verbalne juriše na označenu žrtvu i sve koji ju, na osnovi pregalačkog pijeteta, trebaju i moraju podržati. Možda se čini da te verbalne verzije gluposti čine dobro kako bismo znali s kim imamo posla, ali prečesto se na ovim prostorima dešava da verbalni šamari prerastu u fizičke, a bojkoti u cenzure, dok se glupost veselo osmjehuje na svoje podanike bacajući im mrvice srebrenjaka kojima će kupiti svoje mjesto u čvrsto obećanom raju. Na preporučenom kraju.

Ko je Predrag Lucić?

Predrag Lucić Predrag Lucić: Svega ima u Kordića I zašto sada objašnjavati ko je Predrag Lucić, tj. ko je zaista Predrag Lucić? kad neko kome bi se to kao trebalo objasniti sebi uopšte dopušta da izbjegne shvatiti jednu do bola jasnu kritiku fašizma kakva se da iščitati u pjesmi ‘Ići, mići, Ahmići’. Pomalo me je i stid da u mojoj okolini postoje, žive, čak se i javno oglašavaju stvorenja koja ne kontaju šta je Lucić htio reći. Stoga, vjerovatno je suvišno, sasvim sigurno neće naići na potrebnu katarzu i hitno samokritično povlačenja priglupe, stoga i opasne, izjave o ‘genocidnom Luciću’. Svako dodatno objašnjenje će najvjerovatnije ponukati iznuđene ‘žrtve’ da se još glasnije proderu u odbranu svojih raspuklih urođeničkih uvjerenja, ne shvatajući da su tek još jedni od zavedenih zamamnim mošusom naciona i imaginarnog obećanja koje nikad i ničim ne mogu dostići. Ko je žrtva, a ko dželat nikad nije bilo jasnije nego u posljednjih dvadeset godina na ovim prostorima. Samo se treba usuditi pa se izdići iznad većine, iznad mase pokunjenih, izrešetanih vlastitom glupošću i nesposobnošću da se usprotive i ne dozvole da ih svakojake budale tjeraju na linčovanje normalnih ljudi koji se ne prodaju za kesicu šarenih laža, pa ni za novce. Upravo zato se nema više šta objašnajvati. Nego, ako treba i hiljadu puta ponavljati tekst pjesme dok se dobro ne utvrdi šta je pjesnik zaista htio reći, odbijajući površnost i ograničenost uma(?) koji preporučuje suprotno. Ne bojte se razmišljati! Dakle, ako niste imali priliku onda vam od srca, pri zdravoj pameti i pod punom odgovornošću preporučujem da čitate mišljenja Predraga Lucića bez bojazni da će vam naškoditi. Počnite od ove vrhunski napisane satire – kakva nam TREBA! koliko god vas sprženi mozgovi uvjeravali u suprotno.

Dario Kordić

Rođeni Sarajlija Dario Kordić (1960), jedan od vodećih političara u zajednici bosanskih Hrvata.
Zbog ratnih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) osudio ga je na 25 godina zatvora.

 

Predrag Lucić: Ići, mići, Ahmići

 

Ići, mići, Ahmići

Malo selo kao u priči

Iz hiljadu i jedne noći, pa će HVO

doći

Hiljadu i druge neće ni bit’

 

Ići, mići, Ahmići

Mala lica, muslimančići

Ako ih ne zatučeš, kad narestu

navučeš veliki belaj za vrat

 

I postaću velik, i klaću

kako četnik

Gospoja Kordić, žena će bit’

od hrvatskog viteza

 

Ići, mići, Ahmići…

Niko živ iz njih ne smi izići

Pucaš redom bezveze

Poslje kriviš Ingleze

Ča su sve to posnimili…

 

Joj da mi je džamiji prići

Sorit je nako bez riči

Još minaret u blatu

Sve na ponos Hrvatu

Svega ima u Kordića

 

Osvojiću Travnik

I postaću poglavnik

Gospoja Kordić žena će bit’

od silnega Darija

 

Ići, mići, Ahmići…

Ja ću zbog njih i u Haag stići

Pa ću reć’ žaj mi nije

Bilo pobit balije

Ni za dvi vake robije

 

Ići, mići, Ahmići…

Došli kleknit Josipovići

Došli ispriku kazat

da se more dokazat

da Hrvatska tila je rat

 

Ja postaću blažen

Iz Zagreba osnažen

Milan će Bandiću kauzi bit za svetoga Darija

Milan će Bandiću kauzi bit za svetoga Darija

 

Protest.ba

tačno.net
Autor 8.4.2013. u 08:15

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija