Nezakonite istražne radnje i zloupotrebe policijskih agencija

Goran Pandža
Autor 7.6.2013. u 10:57

Nezakonite istražne radnje i zloupotrebe policijskih agencija

Jedno je zajedničko svim ljudima sa kojima sam razgovarao posljednjih mjesec dana o slučaju “Budimir” – svi su saglasni oko nekoliko elementarnih stvari ; da postoji politička motivacija u pozadini čitavog slučaja, da je Budimiru u tom smislu “smješteno” i da je cjelokupna javna predstava i demonstracija sile prilikom hapšenja bila nepotrebna.  Indikativno je da apsolutno niko od mnoštva ljudi sa kojima sam razgovarao, svih političkih i svjetonazornih provenijencija, ovo ne smatra početkom borbe protiv krupnih oblika kriminala i korupcije u državnim institucijama.

Dobro, nisu svi moji sagovornici redom pravni eksperti da se takvo mišljenje prihvati za pravnički relevantno, niti je njihov broj reprezentativan uzorak za ukupan prikaz javnog mnijenja, ali ako ovome pridodamo i nedavnu odluku Ustavnog suda BiH koji je zaključio da nije postojala realna osnova sumnje za hapšenje predsjednika Federacije, kao i pisanja svih nezavisnih, nerežimskih medija, jedan mi zaključak izgleda kao činjeničan… Tužilaštvo i istražni organi su odmah u startu izgubili medijsku bitku i naklonost običnog čovjeka.

To ne znači da tužilaštvo j sudovi ne trebaju propitati nezakonitosti u radu Živka Budimira ili bilo kog drugog javnog dužnosnika za koga postoji sumnja da je zloupotrijebio položaj, ali paralelno sa ispitivanjem tih nezakonitosti je nužno pokrenuti i pitanje svih nezakonitosti u  samim istragama, kojih je na površinu isplivalo napretek.  Jer jedina stvar koja može biti pogubnija za pravnu državu i pravni sistem od zloupotrebe položaja, primanja mita i kriminala predsjednika Federacije, ukoliko su se ovi oblici nezakonitosti i dogodilli, jeste moguća zloupotreba državnih policijskih agencija i istražnih organa u političke svrhe.

Demonstracija sile

Prvo i logično pitanje jeste – kome je trebala demonstracija policijske sile prilikom hapšenja Budimira? Parkirati pred Predsjedništvo i državne institucije čitav vozni park blindirane SIPA-ine kolekcije, upasti sa dugim cijevima u institucije, odvesti predsjednika na ispitivanje u SIPA-u sa lisicama na rukama, sve to pred kamerama i što je ključno – sa vrlo labavim dokazima, u najmanju ruku za sobom poteže pitanje opravdanosti i zakonitosti. Nezahvalno je špekulisati da li je SIPA-i nakon afere povodom otpuštanja iz službe bivšeg načelnika Regionalnog centra Sarajevo, Rašida Palića, trebala ovakva demonstracija sile radi povrata ugleda u javnosti, ili je ovaj vid hapšenja trebao poslužiti da se u potpunosti politički kompromitira Budimir. Kako god, neko iz državnih institucija treba pokrenuti i ovo pitanje.

Nezakonito prisluškivanje

Advokatski tim Živka Budimira je utvrdio da je službeni nalog za prisluškivanje mobitela njihovog branjenika izdat kao nalog za prisluškivanje N.N. osobe, iako je mobitel službeni, uredno registrovan, što znači da je istražnim organima bio poznat identitet njegovog korisnika i vlasnika. I pored toga, utvrđeno je kako je Budimir prisluškivan čitavih 27 dana bez zakonskog naloga za prisluškivanje. Ovo poteže za sobom pitanja, kako je moguće da se u službenom nalogu za prisluškivanje telefona, vlasnik istog prikaže kao N.N. osoba iako je njegov identitet poznat, i uopšte, kako je moguće da predsjednik jednog entiteta, FBiH, ma kakav taj entitet i država čiji je sastavni dio bili, bude prisluškivan 27 dana (toliko je barem poznato) bez naloga, nezakonito, i da razgovori prikupljeni na taj način budu uvršteni u službene dokaze tužilaštva?

Uloga “svjedoka insajdera”

Federalna TV je objavila snimak sa nadzornih kamera ispred mostarskog kabineta predsjednika FBIH, na kojem se vidi tzv. “svjedok insajder” Ivan Knezović, koji je prema planu Tužilaštva trebao predati torbu sa označenim novčanicama Živku Budimiru. Pošto Budimir nije bio u uredu, tako ni primopredaja nije realizovana, pa je Knezović, očito ne znajući šta da uradi sa novcem, torbu krišom ubacio u korpu za kišobrane ispred kabineta. Za sada nije poznato šta se desilo sa torbom, ali ona, logično, nije uvrštena u službeni dokazni materijal tužilaštva. Međutim, samo ponašanje ključnog svjedoka istražnih organa, Ivana Knezovića, koji poput notornog kriminalca krišom ubacuje torbu u korpu ispred kabineta i zatim se, mjesto po mjesto, odmiče sa lica mjesta po stolicama, baca sumnju na vjerodostojnost samog svjedoka, a samim tim i istražnih organa koji su ga zadužili za primopredaju, te na koncu i stvara sumnju o mogućnosti postojanja “političke namještaljke” u pozadini slučaja.

U svemu tome nije zanemarljiva ni činjenica das u u procesu prisluškivanja Budimirovog telefona snimani I njegovi razgovori sa novinarima, a neki od razgovora sa novinarom FTV-a, Avdom Avdićem, su objavljeni u sudnici i kao dokazi. Ovo za sobom povlačičitav niz pitanja o ljudskim slobodama i pravu na privatnost, a naročito slobodu novinarske profesije koja u iole normalnom društvu ne smije biti ograničena mjerama praćenja i prisluškivanja.

Zakonska odgovornost istražnih organa

Zbog pokretanja i provođenja nezakonitih istražnih radnji prema nedužnim osobama je, prema onome što je javnosti poznato, do sada u policijskim agencijama Bosne  Hercegovine odgovarao, odnosno otpušten iz službe, samo jedan čovjek: Rašid Palić.

Protiv bivšeg SIPA-inog načelnika Regionalnog centra Sarajevo, Palića, je prošle godine pokrenut disciplinski postupak jer je direktoru SIPA-e, Goranu Zubcu, tokom operacije “Magelan” donio na autorizaciju dokument kojim se od Tužilaštva traži primjena posebnih mjera protiv lica koje je u SIPA-inim dokumentima označeno kao informant kodnog naziva “Golub” (https://tacno.net/uncategorized/tajanstveni-golub/).  Prema zaključku Unutrašnje kontrole, te mjere prema tom licu su bile nezakonite i nisu smjele biti poduzete, zbog čega je Palić suspendovan na šest mjeseci iz službe, a kasnije je pokrenut i drugi disciplinski postupak protiv njega u kojem ga se teretilo za sve moguće nezakonitosti Regionalnog centra u prošlosti, zbog čega je u konačnici i dobio otkaz sa posla.

Međutim, ostale su u potpunosti nerazjašnjene uloge u čitavoj aferi, kako samog Palića, tako lica koga je SIPA prozvala “Golubom”, ali i čitave Disciplinske komisije koja je Paliću uručila otkaz.

Naime, sam Palić je u intervjuu za FACE TV kod Senada Hadžifejzovića naglasio da “informant Golub”, kako je to lice nazvano u dokumentima SIPA-e, uopšte nije SIPA-in informant, nego samo “potencijalni informant”, lice koje je SIPA pokušala vrbovati zbog posjedovanja vrijednih informacija.

Ostaje nejasno čega su se rukovodeći ljudi u SIPA-i toliko prepali da su isključili novinare iz čitavog disciplinskog postupka protiv Palića, a njemu nisu dozvolili čak ni odabir vlastitog advokata i uz to mu, prilikom izvođenja odbrane, nisu dali na uvid niti ključni dokaz, originalni dokument kojim su zatražene posebne mjere protiv lica kodnog naziva “Golub”, sve pod izgovorom zaštite povjerljivosti podataka.

Pitanje je da li takvim zataškavanjem SIPA zaista štiti povjerljivost podataka u smislu zaštite pravne države, ili je u pitanju nešto drugo. Kakve to, toliko vrijedne informacije, posjeduje lice kodnog naziva “Golub”, da ga SIPA tako žarko želi vrbovati i pokreće “posebne mjere” protiv dotičnog? Do sada smo u javnosti čuli samo verziju Palića i rukovodioca SIPA-e, a bilo bi zanimljivo i da u javnost izleti i propjeva lice ptičjeg kodnog naziva.

Bugarski scenario

Bosna i Hercegovina je svjetlosnim godinama daleko od zemalja zapadnih demokratija po pitanju zaštite privatnosti i građanskih sloboda, ali ima jedna, u mnogo pogleda nama slična zemlja na koju se možemo ugledati po pitanju ispitivanja odgovornosti ljudi u tajnim službama i policijskim agencijama koji nadziru i kontrolišu komunikacije običnog čovjeka. Riječ je o Bugarskoj i tamošnjoj aferi o nezakonitom prisluškivanju visokih dužnosnika, političara i novinara, od strane pojedinaca u tajnim službama.

Iako je prema bugarskim zakonima dozvoljeno samo prisluškivanje osoba koje se sumnjiče za krivična djela koja se sankcionišu zatvorskim kaznama od 5 godina i više, utvrđeno je kako su prisluškivani politički oponenti bugarskog premijera Bojka Borisova upravo i samo zbog činjenice das u politički oponenti. Tako je samo u 2011. godini zabilježeno oko 14 000 prisluškivanja građana, od čega je samo 5% upotrijebljeno u sudskim procesima.

Zbog navedenih razloga se na optuženičkoj klupi nalaze četvorica visokih dužnosnika Ministarstva unutrašnjih poslova Bugarske protiv kojih je državno tužilaštvo nedavno podiglo službene optužnice i suočeni su sa mogućom zatvorskom kaznom od tri do pet godina zatvora.

A gdje smo mi?

Kod nas još uvijek razni miševi sakriveni iza moćnih aparata misle da se mogu igrati Boga i kao razbojnici koji pljačkaju sa soknama na glavi, misle da će vječno biti sakriveni i nedodirljivi. Ako nas je išta bliža istorija naučila, onda je to tanka granica od lovca do lovine.

Ukoliko stremimo uspostavljanju pravnog poretka, red se mora uvesti i u obavještajne službe i sve policijske agencije. Istražni organi države se ne smiju zloupotrebljavati radi snimanja političkih neistomišljenja i prikupljanja kompromitirajućeg materijala s ciljem ucjenjivanja ili “pakovanja” afera, već da se društvo zaštiti od realnih opasnosti. Svi su izgledi da obavještajne, policijske agencije, trenutno nisu dio rješenja protiv raznih društvenih problema, već dio problema i same po sebi opasnost u pogrešnim rukama.

Zato se na slučaju “Budimir” lomi pravna država i pitanje čitavog niza ljudskih prava i sloboda. Jer, ako se pored Budimirove i odgovornosti ostalih osumnjičenih za razne zloupotrebe službenog položaja i primanje mita, ne ispitaju okolnosti i nezakonitosti istražnih organa u cijelom postupku, onda se neselektivno, bilo ko u Bosni I Hercegovini može zapitati da je sljedeći. Za nadati se je da u OSA-i, SIPA-i i ostatku policijskog aparata još uvijek ima dovoljno poštenih i časnih ljudi koji će počistiti soknice u svojim redovima.

Goran Pandža
Autor 7.6.2013. u 10:57

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija