Ni Čović ni Komšić, hvala

Izdvajamo

• U hrvatskom, kao i u bošnjačkom i srpskom korpusu u BiH i dalje ima sposobnih ljudi koji imaju volje i sposobnosti da naprave nešto novo. Vrijeme je da se u ozbiljnijoj mjeri pojave i u vrhu politike. Tek tada stvari mogu krenuti na bolje.

Povezani članci

• ‘Most’ Mostara
• PROBLEMI UNUTAR VLADAJUĆE KOALICIJE DOVELI DO BLOKADE RADA PARLAMENTA
• U ŽENEVI VOZILA GRADSKOG PRIJEVOZA OBLIJEPLJENA PANOIMA U ZNAK SJEĆANJA NA GENOCID U SREBRENICI
• Nagrada “Dani Sarajeva” za JDP
• LASTAVICE
• Karmen V. Medija: Arka 2020 n. e.

Foto: Fena

“Levati, otpušteni ste”, kaže Đuro u legendarnom spotu Top liste naderalista. Možda je vrijeme da se to kaže onima koji su potrošili ukupno 16 godina u poziciji a da za svo to vrijeme nisu ostvarili nikakve rezultate.

Farsa oko novog izbornog zakona u FBiH ne prestaje. Nakon što su se se stranke sa bošnjačkim predznakom složile oko promjene zakona, hrvatske stranke su taj prijedlog s gnušanjem odbile. I tako se vraćamo nazad na zaključanu političku situaciju.

Izvana gledano, reklo bi se da je pitanje promjena izbornog zakona vezano za pitanje hoće li u sledećem periodu član predsjedništva biti Željko Komšić (bio u predsjedništvu 8 godina), ili Dragan Čović (takođe član predsjedništva u dva perioda).

Izvborni zakon u BiH je loš i treba ga mijenjati, ali promjene se moraju desiti na planu koji bi doveo do više demokratije i bolje političke situacije u zemlji, a ne zbog pratikularnih interesa pojedinaca ili njihovih partija.

Da ne ulazimo sad u nebulozna objašnjenja zašto HDZ traži izmjenu zakona koja bi im osigurala trajno mjesto u predstavništvu i zašto druge partije to ne žele. Pitanje je daleko prostije: Ko zaslužuje povjerenje građana, prvenstveno povjerenje Hrvata u BiH? U kojoj mjeri su ova dva kandidata učinila nešto čime bi zaslužili povjerenje glasača? Šta je bilo koji od njih uradio da bi hrvatski narod u BiH živio bolje?

Odgovor je, nažalost- ništa. Ni u periodu kada je Željko Komšić ni u periodu kada je Dragan Čović bio u poziciji da radi na poboljšanju uslova života za građane koje predstavljaju, ali i za ostatak bh polulacije, oni nisu uradili ništa spomena vrijedno.

Školstvo je zapušteno, tako da đaci koji udu u dvije škole pod jednim krovom, po bosanskohercegovačkim ili po hrvatskim planovima – i dalje ne uče ništa. To pokazuju rezutati međunarodnih istraživanja, ali i činjenica da bh školstvo nije ni na koji način relevantno u Evropi.

Zdravstvo je takođe zapušteno. Sjedio Dragan ili Željko u predsjedništvu, naši građani i dalje moraju putovati u inostranstvo da bi dobili iole napredniju zdravstvenu pomoć.

Infrastruktura je – takva kakva je. Proradio je voz od Sarajeva do Čapljine, ali su ceste i dalje opasne po život. Putovanje od Neuma do Stolca (ili Mostara) je u rangu putovanja na safari u Africi, bez obzira na to što bi baš ta cesta morala biti vitalni strateški interes upravo za većinski narod u tom području.

Poljoprivreda nije unaprijeđena ni za dlaku. Sve pozitivno što se dešava je urađeno mimo politike, isključivo zahvaljujući okretnosti pojedinaca.

Povrh svega, hrvatski narod se iseljava iz BiH u broju koji bi morao biti zabrinjavajući, ali i dovesti do toga da se onima koji su na vlasti upale sve crvene lampice. Najveća opasnost opstojnosti bosanskohercegovačkih Hrvata nije ništa drugo do loša vlast, i to baš onaj segment koji bi morao da se bavi njihovim pravima.

“Levati, otpušteni ste”, kaže Đuro u legendarnom spotu Top liste naderalista. Možda je vrijeme da se to kaže onima koji su potrošili ukupno 16 godina u poziciji a da za svo to vrijeme nisu ostvarili nikakve rezultate.

U hrvatskom, kao i u bošnjačkom i srpskom korpusu u BiH i dalje ima sposobnih ljudi koji imaju volje i sposobnosti da naprave nešto novo. Vrijeme je da se u ozbiljnijoj mjeri pojave i u vrhu politike. Tek tada stvari mogu krenuti na bolje.