Nije zločin postavljati pitanja o islamu

Autor 7.5.2012. u 08:39

Nije zločin postavljati pitanja o islamu

Islam ima vlastitu tradiciju debatiranja koja se zove itjihad, a znači borba, ali sa vlastitim umom • Vaše pravo da se ne slažete sa nekim jeste poštovanje drugog i njegovog prava da postavlja pitanja, jer uvijek postoji nešto što se može naučiti 

Irshad Manji, kanadska spisateljica, novinarka i kritičarka u intervjuu za Oslobođenje govori o svojoj knjizi “Allah, sloboda i ljubav” i o načinima gledanja na islam.

 

• Šta je opredijelilo Vaš životni put nakon odlaska u Kanadu iz Ugande?

 – Zbog protjerivanja južnoazijskih emigranata iz Ugande, sa majkom i dvije sestre našla sam se, na svu sreću, u Kanadi, gdje sam odrasla i školovala se. Išla sam istovremeno u školu i medresu. Počela sam svom vjerskom učitelju vrlo rano postavljati pitanja koja su bila jednostavna, ali neugodna, kao naprimjer, zašto muslimanima ne mogu biti prijatelji kršćani i Jevreji? Zato me je već sa četrnaest godina vjeroučitelj izbacio iz medrese. Tad sam odlučila da neću napustiti islam i proučit ću ga sama, po svojim uslovima, umjesto da se oslanjam na predrasude mojih nastavnika. Veoma je važno da mladi ljudi shvate da obrazovanje znači da možeš postavljati pitanja i tražiti izazove. Shvatila sam za ovih mojih dvadeset godina proučavanja da islam ima vlastitu tradiciju postavljanja pitanja i debatiranja, i ponovnog tumačenja. To se zove itjihad i znači borba, ali sa vlastitim umom.  Nakon 11. septembra shvatila sam da je to trenutak za moj itjihad, da treba da se borim i da svijetu objasnim šta je pošlo po zlu u islamu. To je, prije svega, zbog ružne politike i političara koji manipulišu ljudima svojim nacionalističkim planovima. U islamu kler, mule, imami, ajatolasi, koriste politiku kako bi nas naveli da vjerujemo da je zločin postavljati pitanja. Tvrdim da je to dopušteno, čak je i dio naše odgovornosti, jer tako održavate vjeru da ne bude zaražena, malim, uskim agendama koje teže moći i kontroli. Često moram podsjećati imame da postoji samo jedan Bog i taj je posao zauzet i ne moraju se oni za to prijavljivati.

Nova knjiga

   • Koje poruke nosi Vaša nova knjiga “Allah, sloboda i ljubav”?

– Kroz razgovore sa muslimanima i nemuslimanima data mi je nada da ove sadašnje generacije žele uskladiti vjeru i slobodu i hoće da krenu dalje izvan straha, ali postavljaju pitanje kako? Ova nova knjiga “Allah, sloboda i ljubav” pokazuje muslimanima kako možemo ova tri činioca sjediniti. Istovremeno pokazuje nemuslimanima kako se oni mogu pridružiti ovom razgovoru, ali iskreno i bez straha postaviti pitanje kakvu to ulogu svi mi imamo u borbi za ljudsko dostojanstvo. Ta poruka je hrabrost, pogotovo moralna, kako je to definisao američki predsjednik Kennedy – spremnost da se govori istina pred moćnicima u vašoj zajednici kako bi se postiglo veće dobro, ne samo u jednoj sredini već mnogo šire. Moramo krenuti izvan svog plemena i priznati da postoji zajednica koju mi sami možemo stvoriti sa ljudima koji su drugačiji od nas, ali imaju vrijednosti slobode izražavanja, savjesti, razmišljanja i pluralizam mirnih ideja. To znači da vaše pravo da se ne slažete sa nekim jeste poštovanje drugog i njegovog prava da postavlja pitanja, jer uvijek postoji nešto što se može naučiti. To je nada zajedničkog života. Danas se ljudi boje da objasne odakle dolaze, jer ne žele da ih neko nazove lošim imenima, ne žele nikog da uvrijede ili da dođu u situaciju da im neko kaže da su ništa i da postoje nadređeni iznad njih. To nas sve ponižava i smanjuje na nešto mnogo manje od onog kako nas je Bog stvorio u svakom od nas. Ne trebamo se brinuti šta misle naši nacionalni lideri, jer ima samo jedan Bog, a oni nisu to. 

• Kakve su reakcije na knjigu u BiH?

– Imam mnogo prijatelja na Facebooku koji su iz ovog regiona i oni su me molili da dođem i objasnim poruku knjige. Moja generacija mladih mora shvatiti da postoji razlika između obrazovanja i indoktrinacije. U BiH imamo odvojene nacionalnosti i dvije škole pod jednim krovom, što je isto kao i aparthejd. Ja ovdje govorim mladima da imam vjere u njih i očekujem da će otići dalje od ovih podjela u vlastitom razmišljanju. To će učiniti prije nego što ustanu i usprotive se starijima, nastavnicima i svećenicima, koji igraju igru sa političarima kako bi sačuvali svoju moć i kontrolu. Zato kažem mladim ljudima da su i oni  nastavnici i učitelji i da moraju pokazati starijim generacijama da postoje nova stvarnost i pluralizam.  To znači da se ne trebamo plašiti da kritikujemo druge ideje i vrijednosti, ali moramo to raditi pokorno, jer se sud o nekome može promijeniti u budućnosti, kada dobijemo bolje argumente. Zato je toliko važna sloboda govora u ovoj eri hiperkomunikacija. Zašto će nam sadašnja tehnika, ako je ne koristimo i ne komuniciramo.  Mi smo ti koji daju značenje svoj toj tehnologiji, a ne obrnuto. Što više razgovaram sa mladim ljudima, vidim koliko je univerzalna poruka potrebe za hrabrošću da govoriš svoju istinu u svojoj zajednici.

Uvijek razgovor

• Poznati ste po tome što uvijek potencirate otvoren i direktan razgovor, čak i sa onima koji Vas kritikuju. Zašto to činite?

 – U posljednjih deset godina, od kada sam uključena u direktne, otvorene i iskrene razgovore, više sam naučila nego na bilo kakvom seminaru ili kursu. Zato kažem da su oni koji me kritikuju moji saveznici u mojoj evoluciji i kada me veoma ljutito optužuju da imam nečiste motive za ono što pišem i kažem. Oni me tjeraju da mislim o tome u šta i zašto vjerujem i treba li to da činim. Ova sva tri pitanja su jednostavna, ali veoma teška, kada ih postavljate sebi. To je jedini način da ostanete ispravni u onome što jeste, jer će u životu mnogi pokušati da vas učine više nalik njima. Zato uvijek sebe morate pitati da li to radite da bude bolje drugim ljudima, ili je to ono što ja jesam. Zahvaljujem svojim kritičarima što su me naučili samosvijesti. Što više dobivam kritika, više mi daju pomoći. Neispitana vjera nije vrijedna da je imamo. Ljudi ograničavaju svoje potencijale i talente. Zato promjena do koje treba doći, prvo mora da se desi iznutra u nama samima. 

• Objasnite nam Vaše viđenje žene u islamu o kojem često govorite?

– Postoje teorija i realnost. U teoriji muslimanke treba da budu ravnopravne i imaju odjeljci u Kur’anu u kojima se izričito kaže da na Sudnjem danu neće vam se suditi da li ste muškarac ili žena, već po vašim djelima. Mnogi muslimani će se složiti da su žene ravnopravne, ali u stvarnosti znamo istinu da su muslimanke često potlačene, ne samo od muškaraca nego i islama. To dolazi iz arapske plemenske kulture. Riječ čast se odnosi na podržavanje reputacije grupe, a ne na dostojanstvo pojedinaca. Dakle, kada ženu koja živi po kodeksu časti samo optuže da je počinila moralni zločin, nju će kazniti čak i oštrije, jer su iza nje porodica, pleme i nacija. To je jedan od razloga zašto se muslimani plaše da o tome govore naglas. Šteta neće biti počinjena samo ženi već i njenoj porodici i zato se mnogi ne usuđuju da govore istinu. Kodeks časti bi trebalo ponovo izmisliti i svaki pojedinac treba definirati vlastitu čast i preuzeti svoju odgovornost za ono što čini i kao osoba i kao građanin. Što više dopuštamo porodičnoj časti da diktira šta možemo reći, više ćemo biti žrtve i nećemo imati izbora i kapitulirat ćemo pred tradicijom. Zato obrazovanje ohrabruje postavljanje pitanja, za razliku od indoktrinacije, koja to nikada ne dozvoljava. 
    
Sarajevski studenti 

• Održali ste predavanje studentima Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Kakve ste utiske ponijeli?
 – Imala sam prvo iskustvo, lice u lice, sa studentima ovog fakulteta. Vidjela sam da su neki od tih mladih ljudi bili “gladni” za dozvolu da razmišljaju. Studenti su postavljali pitanja: kako ću se nositi sa činjenicom da će moja porodica biti prva koja se neće složiti sa mojim mišljenjem, šta ako izgubim posao ako govorim istinu, hoće li me institucije ili udruženja isključiti ako kažem šta mislim? Svako od ovih pitanja se odnosi na kako, a niko ne pita zašto govoriti istinu. I samo postavljanje pitanja je znak progresa. Upravo tako su me i na drugim mjestima u svijetu muslimani  pitali kako da se nosim sa činjenicom da će me optužiti da sam obeščastila svoju porodicu ako prestanem lagati o svojim uvjerenjima koje imam i kako da se nosim sa uzvratnim udarcem koji će doći iz moje zajednice. Činjenica da bh. studenti pitaju, govori da intelektualno znaju koliko je važna istina i emocionalno u svojim srcima i oni se bore da nađu mir i onda kad prestanu biti djeca i preuzmu odgovornost da kažu političarima, svećenicima i drugima ono što stvarno vjeruju, to će biti odrastanje koje traži hrabrost.
   
• Šta nam, po Vama, donosi 21. stoljeće ?

 – Mnogi su rekli da ulazimo u stoljeće kada će religija biti puno važnija nego ikad svim ljudima. Kako onda da ljudske vrijednosti praktično ostvarimo i tu je potreban taj novi način razmišljanja koji imaju naši mladi ljudi koji koriste digitalnu tehnologiju i socijalne društvene medije. Koristeći takvu vrstu sredstava, zaključujemo da je prilično jednostavno otkriti korupciju u finansijama i politici, medijima, kulturi, religiji… Međutim, postavlja se pitanje šta ćemo uraditi kada to otkrijemo? Hoćemo li biti ljuti ili ćemo to transfomisati u veća očekivanja. Ako ostanemo samo ljuti, to je ugodno, ali ništa se ne rješava i dalje ćemo druge kriviti za vlastite probleme. Kao nova generacija moramo narasti kako bismo došli do rješenja, a to možemo uraditi samo putem hrabrosti. Kada se odmaknete od bijesa, napast će vas dvije vrste ljudi, oni čiju ste korupciju otkrili i bit će ljuti na vas, kao i oni koji su vam pomogli da to otkrijete. Pogledajte ko su nam lideri danas, oni to nisu sposobni raditi jer pogrešno vode ljude. Zar mi ne zaslužujemo bolje i ako je tako, onda mi sami sebe moramo mijenjati.

• Da li je to poruka i za građane BiH?

– Iskreno, jeste. Nacionalnost, religija, etnička pripadnost, jezik, oni etiketiraju vas kao pojedince i oni su dio vas, ali vi ste mnogo složeniji. Dopustite sebi da budete više složeni i poželjni i u tome je razlika između identitete i integriteta. Integritet je samo oznaka i koji vam daju drugi, integritet je dar koji sami sebi dajete i niko vam ga ne može oduzeti, jer vi definirate ko ste. Kada sam to rekla na predavanju studentima Fakulteta političkih nauka, gledala sam lica i vidjela kako se “žarulja upalila”, što me je činilo jako sretnom. Ne moramo ništa prihvatiti ni kao pojedinac ni kao član grupe. I bh. studenti imaju slične želje kao njihove kolege bilo gdje na svijetu. I oni mogu primjenjivati ono što i traže od drugih ljudi, a to je imati hrabrosti i biti iskren sa samim sobom i isto tako i sa drugima.

Oslobodjenje.ba

Autor 7.5.2012. u 08:39

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija