Nikad veći intelektualni šamar Hrvatska nije dobila nego kad je bolesna Partija porodila Jacu

Povezani članci

• Papa Franjo stigao u Sarajevo!
• Treba li nam bogata država?
• Po čemu je SDA drugačija?
• Sto godina samoće
• Korupcija u BiH je u svakoj mogućoj pori našeg društva
• Mostar u navijačkom transu: Nitko ne sumnja u pobjedu Zmajeva

Imala je ova zemlja svakakvih premijera, imala je ova država čelnih političara od svake vrste. Upravljali su nama, kao sa stokom, birokrate i tehnokrate, komunisti i kapitalisti, manipulirali su nama nacionalisti, šovinisti, nacional-boljševici, kriminalci, banditi, zgubidani i nasilnici, smiješio se sa naslovnih strana svakojaki polusvijet.
I sve smo to, eto, preživjeli, istina sa određenim posljedicama.
Ali nikada, ama baš nikada, na politički pijedestal hrvatske nacije nije bila osoba koja je tupa, glupa i neupotrebljiva, nikad vladom nije šefovao netko tko je neobrazovan i sa primitivnom inteligencijom.
Velim, bilo je tu diktatora, mafijaša, šaljivđija, švercera, pohotnika, svašta je tu bilo što, kako bi u Dalmaciji rekli, ni pas sa maslom polizao ne bi.
Ali, nije bilo budala.
Jadranka Kosor nije osoba koju bi umno trebalo politički analizirati. Ja sam to nekoliko puta pokušao i ispalo je užasno. A ono što sam od kolega pročitao bile su benigne medijske ekvilibristike, sa elementima ulizivanja, čuđenja ili nedovoljno jasne kritike.
No, prava istina leži upravo u tome što je Život i Sudbina, bolesni partijski mehanizam iznjedrio situaciju da upravo Jadranka Kosor presjedava Vladom navodno ozbiljne, čak europske države. Mučno je to gledati i slušati. A o svemu, kao svaka budalica, zna sve. U televizijske kamere govorit će o brodovima, pčelama, autizmu, presađivanju bubrega, kamatama, anuitetima, molekularnoj biologiji, atomskoj fizici, makroekonomiji, teatrologiji, zemljotresu, upali sinusa, cestama, željeznicama, mostovima, govorit će o usamljenim bakicama i domovima za siročad, o ratu, agresoru i žrtvama, stambenoj politici, monetarnoj strategiji.
Sve zna, ta plavokosa dama.
Nitko nikada, u hrvatskoj povijesti, nije pokazao takvu i toliku količinu neznanja i neinformiranosti koliko je to uradila Jadranka Kosor, u relativno kratkom vremenu.
I nitko nikada nije se više smijao od nje. To smješkanje, krajnje iritantno, a nekada i degutantno, trebalo bi, pretpostavljam, u koaliciji sa njenim legendarnim brošem i kostimićem, biti nadomjestak njenoj nesposobnosti i neznanju.
Nikad veći intelektualni šamar Hrvatska nije dobila nego kad je Život, Sudbina i bolesna Partija porodila gospođu Kosor kao premijerku.
Što je najgore, kao bivša, krajnje anonimna i nadasve prosječna, čak polupismena radijska novinarka, ta tupa, glupa i neupotrebljiva osoba stalno ide u medijski napad.
To što preživljavamo jeste medijski Nagasaki. Nema više glasnogovornika, ne pita se, nema više potpresjednika Vlade da nešto prozbori, nema elokventnih ministara, nema nikoga, osim te tupe, glupe i neupotrebljive osobe koja se dnevno na svim televizijskim kanalima javlja najmanje 20- puta u svim terminima.
To je Jadranka Kosor. Ogledalo društva, putokaz bolesne stvarnosti, simbol sirotinje, metafora malih, jadnih partijskih pizdeka, ona je ušla u legendu.
Samo se ponekad upitam : Kako će izaći iz te legende ?

.dayline.info