Nikolaidis: Topovi su hladni, ali su laptopovi vreli

Povezani članci

• Vinko Grgurev: Milanović se odmaknuo od neutralnosti vlastite uloge
• Ante M. ili nostalgija za nedogođenim
• Basara: Ugledajmo se na Čerčila i Dačića
• Ubice
• Mladost Bosne i Hercegovine poručila Rajku Vasiću: Ostavka ti je jedini moralni čin u životu
• Elitno ponašanje

Teško je odoljeti vlastitim mračnim, skrivenim željama, kada ih možemo ostvariti bez posljedica. Zato su danas topovi hladni, ali su laptopovi vreli.

Piše: Andrej Nikolaidis

Godišnjica početka rata u Sarajevu bila je prilika da vidimo šta smo mi i naši bližnji naučili iz bosanskog stradanja.
Na osnovu “glasa naroda” na internetu, reklo bi se kako mnogi – a preostaje nam tek tanka nada, za koju znamo da je lažna, da mnogi nisu i “većina” i “gotovo svi” – nisu naučili ništa.

Internet je onaj mračni kutak u koji treba zaviriti želimo li vidjeti istinu o “pomirenju u regiji”. Zvaničnici su se naučili političkoj korektnosti, niko više ne daje zapaljive izjave, saradnja u regionu cvjeta. Ali mi i dalje imamo različite istine o tome “šta je bilo”, naša djeca iz svojih udžbenika uče različite verzije istorije, a rubrika “komentari” na portalima postaje mjesto na kojem građani daju sebi oduška, pa kao u WC šolju tu bljuju svoje pravo mišljenje.

***
Sjećamo li se voshićenih komentatora kako trijumfalno uzvikuju: demonstranti koriste društvene mreže i nove tehnologije u svojoj borbi za novi, napredni, demokratski Egipat? Fejsbuk revolucija, govorilo se. Kao da upotreba tehnologije garantuje uspjeh.

Onda se pokazalo kako narod, u čije ime se uvijek pozivamo na demokratiju, zapravo hoće Muslimansku braću. A Braći se živo jebe za demokratiju: ako će ih dovesti na vlast, može i demokratija, nju je barem uvijek lako ukinuti kad zasmeta vjeri.

Onda je vojska Braću pohapsila i zabranila, a sa njima u zatvore potrpala i gomilu novinara. Zapadne demokratije nisu naročito zabrinute za ta hapšenja – jeste to gušenje političkih i medijskih sloboda, ali znate kako, mi ne želimo vlast Muslimanske braće, stoga ćemo principijelno osuditi masovne osude na smrt, mi kao demokrate dakako ne možemo podržati masovna pogubljenja, ali kada ta pogubljenja idu u korist naših spoljnopolitičkih vizija, nećemo praviti dramu – tamo se ljudi ionako stalno ubijaju, probali smo ih spriječiti, ali ne ide, ne?

Protestanti nisu dobili Egipat kakav su na trgovima sanjali tokom Egipatskog proljeća, ali i dalje imaju internet.
Koji je, neka bude pomenuto, kao i tolike druge stvari koje koristimo u svakodnevnom životu, vojni izum. Internet je razvila američka DARPA, Defense Advanced Research Projects Agency, i prvobitno se zvao ARPANET.

Zbog toga, naravno, nećemo pasti u paranoju, prepustiti se teorijama zavjere i prestati koristiti internet, kao što zbog činjenice da su rimski putevi građeni da bi se ubrzao tranzit trupa koje na put nisu kretale da bi širile slobodu, nismo prestali koristiti ceste.

Ali ipak… Kada govorimo o internetu kao o oruđu oslobođenja, molim vas imajte na umu: internet je vojna tehnologija. Kada tvrdite kako je tehnologija neutralna, te može biti upotrijebljena u loše, ali i u dobre svrhe, molim imajte na umu da tu istu argumentaciju koriste američki desničari i NRA (National Rifle Association), kada kažu kako “ne ubija oružje, nego ljudi”. Pa bi onda, umjesto oružja, trebalo zabraniti ljude. A za zabranu ljudi, oružje uvijek dobro dođe.

Kada na internetu čitam šta narod ima reći, nekako mi se čini da se isto moglo saopštiti i koristeći isključivo guzicu. Recimo, komentari koje nalazimo ispod tekstova na internet-portalima, u zastrašujućem procentu su nacionalistički i kako se veli, vjerski ostrašćeni. Ono što je njihov đed saopštavao guslama, naši sugrađani saopštavaju uz pomoć kompjutera.

Sutra ih u draguljima najskuplje, najnovije tehnologije možete poslati u svemir, oni će i otud poslati iste rasističke i mizogine poruke. Potrošiš milijarde dolara na raketu kojom ćeš u svemir poslati čovjeka, a on se gore, gledajući sve te zvijezde i planete pod sobom –  na sve to popiša. Ili zato što želi da obilježi teritoriju, ili zato što mu može biti, zato što ga niko ne vidi. I baš dok se kikoće zamišljajući kako će njegov mlaz na Tursku pasti kao kiša, žuta se tečnost uspne do njegovog lica. Nije zaboravio da urinira, ali je zaboravio da će, tamo gdje nema gravitacije, zaliti sam sebe. A isto je, i na zemlji i svugdje u svemiru, bilo gravitacije ili je ne bilo – sve što baciš na nekoga, pogodiće tebe.

Koristiti internet da bi širio svoje nacionalističke gadosti, jednako je napredno i civilizacijski superiorno kao otići u svemir da bi odozgo pljunuo na ono što mrziš na Zemlji.  Za to što su imali reći, nije im trebao ADSL, bile su im dovoljne gusle: umjesto u svemiru, mogli  su upotrijebiti maštu pa se olakšati  iza štale.

Sjećam se 1999. i demonstracija protiv Amerike u Podgorici, i ljudi koji su američkom zastavom brisali stražnjicu. Dajte im internet, dajte im svemirsku tehnologiju, i sve će ostati isto – jer medij u kojem je poruka poslata ne mijenja prirodu poruke. Gadost ostaje gadost, čak i ako je saopštena uz pomoć tehnologije budućnosti.

Nesklad između visoke tehnologije i niskih ljudi koji tu tehnologiju koriste nije komičan, nego tragičan. Bijesan čovjek vođen mržnjom sa kamenom sjekirom u ruci mnogo je prihvatljiviji od bijesnog čovjeka koji u rukama drži komande nuklearnog oružja. Kako bi rekli: duhovni čovjekov razvoj nije pratio njegov tehnološki razvoj. Duh je ostao negdje u podrumu zgrade koja se diže nebu pod oblake i čiji se stanovnici ne uspijevaju sjetiti zašto je, ono, bilo tako važno da se popnemo tako visoko?

***

Tehnika neće pomoći da se prevaziđu ograničenja čovjeka – ona će ta ograničenja samo učiniti opasnijima. Jer šta bi opasnije moglo biti od tehnički pismenog, a nepismenog čovjeka? A upravo je to ono sa čim se suočavamo: ljudska bića sposobna da kreiraju sajtove ali nesposobna da pročitaju jednu jedinu knjigu.

Suština nevolje čak i nije u onome što možemo nazvati bukvalnom nepismenošću. Sa stanovišta statistike, nepismenih je sve manje, i uskoro će njihov broj biti sveden na nivo statističke greške. Problem su oni suštinski nepismeni, koje statistika ne obuhvata – oni koji su u stanju da čitaju, ali nisu u stanju da razumiju ono što čitaju. Taj broj je jezivo visok, i taj broj objašnjava mnogo od onoga što nam se dešava.

U američkim su školama odlučili da našu ovisnost o tehnologiji učine još ozbiljnijom. Da biste završili škole, ubuduće neće biti nužno da znate pisati rukom. Nadalje je, dakle, moguće da završite najskuplje kurseve kreativnog pisanja ili pravo na Harvardu, a da se potpisujete iksom ili otiskom palca.

***
Internet postaje bojno polje na kojem vodimo stare, formalno završene ratove. Kao što na porno sajtovima možemo imati najopasniji seks bez opasnosti od AIDS-a, tako na internet forumima možemo etnički čistiti zemlje, rušiti gradove i veličati ratne zločince, bez opasnosti da im se pridružimo u zatvoru.

Teško je odoljeti vlastitim mračnim, skrivenim željama, kada ih možemo ostvariti bez posljedica. Zato su danas topovi hladni, ali su laptopovi vreli.

(zurnal.info)