”Ništa nas ne može iznenaditi!”

Izdvajamo

• Ružica Jukić  dokazuje  da svi problema u oblasti sudstva i tužilaštva počinju u ustanovi koju ona predstavlja. Obilježeno brojnim skandalima VSTV-o sve više počinje da liči na Ružicin omiljeni rijaliti šou „Parovi –Zadruga“ koji često neumjesno komentira na svom Facebook profilu a gdje se ona  sama „umišlja“ glavnom realiti zvijezda i dijeli lekcije.

Povezani članci

• Karikature Poslanika Muhameda: Wildersovo “piškiću – kakiću”
• Film ”Srebrenica – grad koji se mogao žrtvovati” – neprofesionalan prikaz zločina u Srebrenici
• Viktor Ivančić: MRTVI I HRANJENI
• Ognjen Kraus i Miki Maus
• Bosna i Hercegovina: od ništavila do Maracane u 20 godina
• AJNADŽIĆEVA „ZAOSTAVŠTINA“: Na Drveniji počela sječa stabala radi gradnje privatnog objekta po spornom rješenju!

Foto Depo

Na žalost u svom ovom cirkusu gubi se glavni fokus na narušeno povjerenje građana u pravosuđe i činjenicu da je politika duboko i svjesno ušla u „kadrovanje“ VSTV-a. Ništa čudno kada se zna da VSTV- štiti svoje političke sponzore koji su im dali funkcije u zamjenu za amnestiranje  od najtežih krivičnih djela.          

Otišli su pravi partizani ali je ostala njihova poznata deviza da nas ništa nikad ne treba iznenaditi. Možda je svoj pravi smisao i dobila danas u ovom vremenu, kada su „progovorile budale, pametni zašutili a fukare se obogatile.“ Parola i dalje važi jer ne prođe ni jedan jedini dan a da se ne javi neki „biser“ gluposti nekog bh. zvaničnika kao svjedok vremena u kome živimo!

Naravno, ne radi se samo o „glupanima“ već i osvjedočenim manipulatorima čiji je osnovni zadatak da se građani BiH „drže na kvačilu“. Ne treba odšutiti na gluposti Ružice Jukić, sudkinje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) koja je za uplitanje u rad pravosuđa direktno optužujila Visokog predstavnika za BiH Valentina Inzka, šefa OSCE Misije u Bosni i Hercegovini, ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u BiH, ambasadora Ujedinjenog Kraljevstva u BiH, ambasadora Savezne Republike Njemačke u BiH, ambasadora Kraljevine Nizozemske u BiH i ambasadora Kraljevine Španije u BiH.

S obzirom na Ružicin ego čini se da bi joj najviše odgovarao nadimak „nedodirljive“ jer se pravo naljutila na predstavnike međunarodne zajednice optužujući ih za urotu protiv pravosuđa pri tom postavljajući mnoštvo pitanja:

Helem, da li u njihovim državama postoje staklene i gumene sobe za nositelje pravosuđa i da li se od njih traži kako da postupe u kojem predmetu? Ukoliko su ove optužbe tačne, a potpredsjednica VSTV-a posjeduje dokaze za koje tvrdi da postoje, njihovo neprijavljivanje je također krivično djelo propisano Krivičnim zakonom BiH, što bi Jukić, morala znati.

Pa onda da li bi Alešević već bio uhićen u njihovim državama, jer je pokušao korumpirati visoko pozicioniranog pravosudnog nositelja funkcije i jer je neovlašteno i protuzakonito snimao i držao takav snimak nekoliko mjeseci kod sebe? Zaboravlja da je muka natjerala gospodina Aleševića da nam otvori  oči katastrofalnim stanjem pravosuđa.

Hem, Ružica se pita da li bi gospodin Alešević mogao biti „nacionalni“ heroj zbog toga i još se pojaviti na prosvjedima? Uprkos tome što se gospodin Alešević dobrovoljno prijavio da ga uhapse u zamjenu za njen odlazak.

Na kraju završava sa pitanjem da li bi ministar sigurnosti u njihovim državama mogao organizirati prosvjede, tražeći rušenje trećeg stuba vlasti, a pri tome da bude opterećen tužiteljskim istragama koje se vode protiv njega u tužiteljstvu pred kojim je prosvjedovao?  Ponovo ostajući slijepa pred brojnim apelima ministra sigurnosti  Mektića da se se pravosuđe probudi i počne raditi svoj posao kao izraz nemoći da se odupre kriminalu.

Možda bi najadekvatniji odgovor Ružici bi onaj gdje ona nikad ne bi ni imala priliku da obavlja ovako značajnu funkciju u jednoj normalnoj državi. Uprkos kako sama kaže „svom moralnom i stručnom kredibilitet  zasnivanom na 20 godišnjem iskustvu u pravosuđu puno je toga „prespavala“. Jukićeva je diplomirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1999. u 36. godini, a pravosudni ispit je položila 2001. godine, odnosno u 38. godini života. Pravosudnu karijeru je započela kao stručni saradnik u Kantonalnom sudu u Tuzli, a 2004. godine je imenovana za sudiju Općinskog suda u Živinicama. Pet godina kasnije je imenovana za sudiju Općinskog suda u Tuzli, a ova skromna biografija bila joj je očito referenca da 2012. godine bude izabrana za članicu VSTV-a, te da njen glas bude presudan pri izboru najvažnijih nosilaca pravosudnih funkcija u BiH, poput glavnog tužioca ili predsjednika Suda BiH.

Ružica Jukić  dokazuje  da svi problema u oblasti sudstva i tužilaštva počinju u ustanovi koju ona predstavlja. Obilježeno brojnim skandalima VSTV-o sve više počinje da liči na Ružicin omiljeni rijaliti šou „Parovi –Zadruga“ koji često neumjesno komentira na svom Facebook profilu a gdje se ona  sama „umišlja“ glavnom realiti zvijezda i dijeli lekcije.

Na žalost u svom ovom cirkusu gubi se glavni fokus na narušeno povjerenje građana u pravosuđe i činjenicu da je politika duboko i svjesno ušla u „kadrovanje“ VSTV-a. Ništa čudno kada se zna da VSTV- štiti svoje političke sponzore koji su im dali funkcije u zamjenu za amnestiranje  od najtežih krivičnih djela.