NOĆNI LJUDI

Povezani članci

• USPJEŠNO ODRŽAN 13. ZAGREB PRIDE: Željka Markić homofob godine, a Mirela Holy homofrend
• Prohujala vezirska vremena
• HDZ na internetu: Kako je Rade Bošnjak dao milijunske poslove zagrebačkoj firmi
• Masovna grobnica: Posmrtni ostaci Srebreničana na deponiji u Kozluku
• Prijedorski hologrami
• Ne lažimo se: Hrvatska zapravo ni ne želi strane investitore!

Da bi upoznali noćne ljude trebate biti u terminologiji našeg naroda „noćna ptica“, bili vi raskalašeni muž, stari momak ako imate sreće, ili ako nemate onaj koji radi noću. „Noćne ptice“ tako su svakako čistači koji marno i revno šmrkovima čekaju da se pijana mladost konačno povuče sa popularnih kućica, „noćne ptice“ su pekari koji završavaju svoje smjene u kasne sate i naravno konobari, oni koji su napokon odradili mučne večeri za svoje pohlepne vlasnike klubova. „Noćne ptice“ su i oni koje u terminologiji naš narod naziva vucibatinama i razbojnicima, ti nekada rabijatni, izbrijani momci koji su palicama lomili koljena i čeljusti istim onim pohlepnim vlasnicima klubova koji nisu pristajali na reket danas su ugledni i po najnovijoj modi obučeni redari koji po zakonu, fiskalno, kroz svoje zaštitarske tvrtke rade isti posao samo nad drugom klijentelom.

Klijentela tih glatko izbrijanih momaka danas su djeca koja obilaze narodnjačke i noćne klubove, pa onako pijana i objesna tu i tamo, a ima se jer je otac bogat i darežljiv, član stranke ove ili one svejedno, kakvoj pripitoj curici fasciniranoj njihovim skupim košuljama i ručnim satovima gurnu kakav mikser u analni otvor onako drogirani i objesni ili kakvom nesretnom momku drvenu spravu u terminologiji našeg nroda poznatiju kao „oklagija“ ili „lazanjur“. Događa se to svako nekih par mjeseci i događa se svuda, bilo to u Podstrani, bilo to u susjednoj nam i bratskoj državi, noći su svuda iste i svuda crne, noći su prepune rotacija policije, zgranutih djelatnika hitne pomoći kojima pijanu ili pretučenu djecu ostavljaju pred vratima, noći su pazite sad, pune onih koji u skupim automobilima, jer otac je uglednik pun para prolaze kroz crveno svjetlo sa stotinjak kilometara na sat. Da, dobro ste čuli, to je nova i obijesna igra mladosti u Splitu, proći kroz križanje pijan i drogiran kroz crveno svjetlo i ubiti usput majku i dvoje djece, a ostati živ, najnovijom igrom fascinirana je generacija koja istu upražnjava svaki vikend bilo to motociklima ili skupim terencima.

Sav taj kaos kojem svjedočimo mi „noćne ptice“ započinje u narodnjačkim klubovima u kojima se ta djeca opijaju iako ih nitko ne pita niti za godine, niti za osobne iskaznice. Oni zaduženi za kontrole i sankcije primit će plavu omotnicu od vlasnika kluba koji tu večer organizira pazite sad, krizma party zatvorenog tipa, dakle za djecu koja se krizmaju ili ako niste upućeni u katoličku sakramentaliju sedamnaestogodišnjake, kojima će iza zatvorenih vrata puštati „njihovu muziku“ uz boce vodke na akciji. Čuditi se ludostima i tragedijama koje će proizaći iz takve noći čude se dnevni ljudi koji uz jutarnju kavu pročitaju koji se novi užas dogodio taj vikend, koje je dijete završilo na operacijskom stolu s mikserom za kolače u analnom otvoru, čiji je sin pretučen i ostavljen pred hitnom da bi nakon sedam dana preminuo, čija je obitelj ostala bez majke i dvije sestre nakon što ih je mortus pijan osamnaestogodišnjak usmrtio na licu mjesta prošavši sa svojim prijateljima urlajući kroz crveno ili koje se dijete bacilo sa osmog kata jer su ga isti takvi, pijani i razulareni tatini sinovi silovali narodski rečenom „oklagijom“ ili „lazanjurom“

No da bi upoznali noćne ljude o kojima smo počeli ovu priču morate biti prava „noćna ptica“ koja kada se umiri grad, a hitna pokupi leševe i polumrtvu omladinu i kada sve utihne tiho kupivši kruh u obližnjoj pekari u sitne sate ide svome domu na zasluženi odmor. Dnevni ljudi ne upoznaju dakako Noćne ljude jer Dnevni ljudi rade dnevne poslove potpuno neopterećeni onim Noćnim ljudima za koje praktički i ne znaju. Dnevni ljudi imaju svoje „kvartove“ i svoje ulice, Dnevni ljudi imaju svoje strogo kontrolirane kontejnere i oni su isključivo njihovi. Dnevni ljudi budno paze da kakav uljez ne uđe u njihov teritorij i Dnevni ljudi su odavno zabrovali što znači sram, što znači stid i što znači očaj.

Dnevnim ljudima njihovi kontejneri postali su posao i jedini izvor prihoda, kako u pet – ambalaži, tako u starom željezu, odbačenoj hrani ili derutnim bojlerima. Dnevni ljudi ne zamaraju se na vas koji prolazite pored njih i odlažete svoje smeće, Dnevni ljudi vas i ne primjete, Dnevni ljudi su zabavljeni svojim poslom i budnošću, budnošću da kakav uljez ne ugrozi njihov kontejner. Dnevni ljudi protestiraju kada ih jutarnja smjena čistača otjera ili sućutno makne dok obavljaju posao, Dnevni ljudi su strpljivi i oni znaju čekati. Mi smo manje – više na Dnevne ljude navikli, ako ste dobra srca svoju pet – ambalažu i prazne boce ostavite uredno složene u vrećicama za Dnevne ljude, stari kruh sućutno ostavite obješen za kontejner, a ako ste idiot staklo i metal namjerno bacite uz plastičnu ambalažu da se Dnevni ljudi porežu jer vas je opravdano strah da će vam izgrebati novog terenca ili usmrditi jutro kada vi uredni i s novim after shaveom odlazite na posao. No za Noćne ljude naravno ni vi, a ni Dnevni ljudi nemate pojma.

Noćni ljudi u sitne sate kada samo ćuk ili udaljena sirena remeti mir, a prozori su zatvoreni i mračni izlaze iz svojih domova i obilaze dnevno nedostupne kontejnere. Noćne ljude je sram što to čine i Noćni su ljudi ogrnuti svojim kabanicama, vunenim kapama i šalovima preko lica da ih tko ne prepozna. Noćni ljudi izlaze krišom iz svojih domova i u strahu preturaju po već davno preturenim kontejnerima u potrazi za plastičnom bocom, komadićem metala ili kruhom vezanim uz kontejner.

Kada naiđete na Noćne ljude oni će u panici okrenuti vam leđa ali vi ćete po konturama tijela prepoznati svog susjeda umirovljenika, svog starog profesora fizike ili marksizma, svoju učiteljicu iz osnovne škole koja vam je jednom predavala Seljačku bunu u kojoj su se gladni seljaci dignuli protiv plemstva.

I tada očiju punih suza napokon dođete kući i upalite televizor.

Na televizoru vam jedan plemić koji se ponosi svojom „plemićkom krvi“ ponosno pripovijeda kako su njegovi djedovi živjeli u dvorcu, plemić koji svoju kćer šalje na Oxford na tečajeve engleskog jezika, plemić koji je članovima obitelji svoje stranke donirao tričavih 119.000 kuna, plemić koji svojoj drugoj kćeri plaća 35.000 kuna godišnje privatnu gimnaziju, plemić kojeg rotacija i policija prevoze preko reda kmetova koji čekaju na graničnom prelazu.

Noćni ljudi nikada neće dignuti novu Seljačku bunu, neće je vjerujte mi ni oni Dnevni, Noćni ljudi će izaći kao i svaku noć i okrenuti glavu od nas, svojih učenika. Noćni ljudi su učinili svoje i izveli nas na životni i na pravi put, Noćni ljudi su nam jednom održali lekciju koju mi nismo shvatili i koja nam je bila iznimno dosadna, lekciju o jednom mladom i brkatom momku, mislim da se Matija zvao koji je jednom uzeo vile u ruke i uzviknuo:„ Dosta!“

Noćni ljudi su odradili svoje i naučili nas povijest.

Na nama je samo da je ponovimo. Povijest je učiteljica života i Noćni će vam ljudi kazati da se ona ponavlja i da je nikada ne smijemo zaboraviti ma koliko se Franjo Tahi trudio da nam oduzme vile i da samo kontejnere za borbu.