Norveška poruka hrvatskim kvislinzima

Predrag Lucić
Autor/ica 31.3.2015. u 09:31

Norveška poruka hrvatskim kvislinzima

Zatražio Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke, od Henrika Ofstada, veleposlanika Kraljevine Norveške u Republici Hrvatskoj, da se javno ispriča zbog toga što je »dana 21. ožujka 2015. godine nazočio osnivanju tzv. Antifašističke lige Republike Hrvatske«, a k tome još i »iskazao podršku tom skupu«.

Piše: Predrag Lucić, novilist.hr

  A kome bi se norveški veleposlanik trebao ispričati? Ni manje ni više nego cijelom hrvatskom narodu, a osobito – citirajmo taj zahtjev uz dužno uvažavanje njegove izvorne polupismenosti – »pojedincima i obiteljima koje su trpjele zlostavljanja, pa i ubojstava, nekih nazočnih tzv. antifašista«.

  A tko je taj Mate Knezović – zapitat će se gotovo svi građani Republike Hrvatske izuzev onih 285 (slovima: dvjesto osamdeset i pet) koliko ih je na posljednjim parlamentarnim izborima glasalo za njegovu Obiteljsku stranku – pa da od bilo koga zahtijeva da se ispriča čitavom hrvatskom narodu? E pa on vam je – kako se sam voli predstavljati – i član Vijeća za laike Hrvatske biskupske konferencije, i jedan od devetero utemeljitelja Udruge Grozd, te njezin prvi potpredsjednik, a bio je i predsjednik građanske inicijative umobezbolnoga naziva »More je kopno«.

  Ako se želite osloboditi tereta posvemašnjega neznanja o političkom djelovanju gospodina Knezovića, upućujem vas na njegove brojne intervjue i javne istupe iz kojih ćete vidjeti kako se gorljivo zalagao da se službeno prebroje krvna zrnca ministara u aktualnoj Vladi RH, tvrdeći da na ključnim mjestima oko Zorana Milanovića sjede uglavnom osobe srpske nacionalnosti i smišljaju protuhrvatske opačine poput programa zdravstvenoga odgoja kojemu je »cilj da razori hrvatsku obitelj«.

  Suočit ćete se i s Knezovićevom dijagnozom da je antifašizam »metastaza koja je zahvatila cijelo hrvatsko društvo«, te da je ta »smrtna bolest« ustvari »komunizam usko vezan uz velikosrpski četnički projekt«. A naići ćete i na vrlo zanimljivo psihijatrijsko vještačenje: »Stanje u Hrvatskoj je šizofreno. Narod ne voli vlast, a vlast mrzi narod. A što očekivati od pravnih i duhovnih sljednika najveće zločinačke organizacije u povijesti čovječanstva, a to je Komunistička partija i njezine sadašnje izvedenice (SDP, HNS, IDS …)?!«
No, vidjet ćete da osim svakojakih boleština postoji i bogomdani lijek: »Sve dok je kršćanima demokracija standard, dotle će Lucifer i njegovi napredovati. Laž je da igdje na svijetu vlada demokracija. Sve su zapadne zemlje već odavno odbacile demokraciju kao sustav vladanja. Dakle, demokracija je prijevara upravo kršćana. Kršćani moraju odbaciti demokraciju i prihvatiti Kristokraciju kao sustav vladanja.«

  Takav se, dakle, legalist i antitotalitarist našao pozvanim da samovlasno i bez ičije punomoći utjeruje isprike u ime cijeloga naroda. I takav se, dakle, deklarirani antidemokrat osjetio valjda od Boga poslanim da Henrika Ofstada optuži za »podržavanje totalitarnih režima«.

  Odgovarajući na Knezovićeve pseudopovijesne lekcije i prozivke da je – sudjelovanjem na skupu »tzv. antifašista« među kojima nije znao ili nije htio prepoznati »neokomuniste«, »nastavljače zločinačkih programa«, »osobe koje subverzivno djeluju protiv Republike Hrvatske i hrvatskoga naroda« itd. – »produbio rane mnogim obiteljima koje su stradale od komunističkog terora«, Ofstad je ovog svenarodnog sveznadara, zabrinutog za ugled Kraljevine Norveške, obavijestio kako se »norveški otpor od 1940. do 1945. nije se temeljio samo na tome da je Norveška bila pod okupacijom Wehrmachta, nego je predstavljao i borbu protiv totalitarizma i nacionalsocijalizma – Hitlera i Mussolinija i njihovih marioneta, poput Quislinga i Pavelića«.

  Upozorio je norveški diplomat hrvatskoga obiteljskog strančara da, među svime što mu je stavio na teret, nije spomenuo ono najvažnije: da je na osnivačkoj konferenciji Antifašističke lige odao počast ovdašnjim partizanima, a bilo ih je 4268, koje su nacisti poslali u norveške koncentracijske logore, gdje su mnogi i preminuli. I da je spomenik tim »partizanima koji su svoje živote dali boreći se protiv nacizma i fašizma« još 1976. otkrio norveški kralj Olaf V. »Mi, Norvežani, s ponosom ih se sjećamo«, kazao je Ofstad. I dodao još nešto zbog čega ga je Knezović propustio prozvati, pa možda i za to zatražiti ispriku: »U drugom dijelu mog govora naglasio sam da ostatke nacizma i fašizma vidimo i u današnjoj Europi.«

  Henrik Ofstad svoj odgovor Mati Knezoviću završava ovim riječima: »Pretpostavljam da ste razumjeli da se neću niti želim ispričati zbog odavanja počasti Vašim sunarodnjacima koji su se tijekom Drugog svjetskog rata borili protiv nacizma. Umjesto toga, iskoristit ću ovu priliku da im se u ime norveškog naroda i u osobno ime, od srca još jednom zahvalim.«

  Na toj mu zahvalnosti neće biti zahvalan ni onaj tko je od njega zahtijevao ispriku, ali ni predsjednica Republike Hrvatske koja je – nakon izbacivanja Titove biste iz svog privremenog radnog prostora – krenula i u čišćenje povijesti, obećavši kako će »uvijek odbijati da se ime Josipa Broza izjednačava s antifašizmom ili antihitlerovskom pobjedničkom koalicijom iz Drugog svjetskog rata«. Jer bi i Kolindi Grabar-Kitarović – ako pročita Ofstadovo pismo Knezoviću – trebalo biti jasno da će joj možda i uspjeti da hrvatski antifašizam protjera iz prevrtljive hrvatske povjesnice, ali da ga nikada neće izbaciti iz one svjetske povijesti koja pamti tko se doista borio protiv Hitlera i lokalnih hitlerčića, Quislinga i Pavelića

Predrag Lucić
Autor/ica 31.3.2015. u 09:31