Novaliću jel’ ti žao?

Izdvajamo

• Tito je 1943. napravio historijsku grešku kada je četnicima dozvolio da obuku partizanske uniforme. I devedesetih su, ali mi smo lekciju naučili. Nikakve partijske uniforme neće sakriti onaj šljam koji je svojom dehumaniziranom osornošću oskrnavio dječja prava štićenika Zavoda u Pazariću ali i svih drugih javnih ustanova.

Povezani članci

• Trump – početak kraja?
• Zabranitelji
• Pobuna kapitalista
• TAKO JE POČELO: Zapisano u povodu posljednjeg istupa patrijarha srpskog Irineja
• Romantična komedija ”RADNJA NA UGLU”, na sceni Kamernog teatra 55
• Može li cirkus iz serijala „Čavarijada“ glave doći i Demokratsku frontu?

Nikakve partijske uniforme neće sakriti onaj šljam koji je svojom dehumaniziranom osornošću oskrnavio dječja prava štićenika Zavoda u Pazariću ali i svih drugih javnih ustanova.

Nakon potresnih slika iz Pazarića teško je sa bilo kojom riječi opisati duboki osjećaj gnjeva koji svako normalan preživljava. Ali istovremeno i nemoći, jer oni koji bi trebali da o tome brinu negiraju istinu na isti onaj način na koji se kod nas negira i genocid. Lažu vas i izmišljaju razno razne stvari kako bi sa otrcanim, ali prozirnim lopovskim manifetlucima sačekali da sva frtutma prođe i prašina se slegne, pa da nastave tamo gdje su stali. Na socijalnim medijima je „prokuhalo“ a oni najsavjesniji su se okupili ispred zgrade Federalnog parlamenta kako bi izrazili svoju frustraciju. Svaka vam čast, volim vas! Političari su na Dan dječijih prava sramno glasali da se muke štićenika Zavoda u Pazariću ne stave na dnevni red.  Ne čude me stranke poput SDA, HDZ-a, SNSD-a ali što, Željko, bolan DF?

Te muke nisu od juče, o tome je još prije 10 godina pisala tadašnja novinarka Federalne televizije Nerminka Emrić, no reakcije gotovo nisu bile nikakve. Hrabre žene,  koje su svjedočile o tome kako se određeni krugovi bogate na račun tih štićenika i koje su stale u odbranu štićenika, kažnjene su umanjenjem plaća i slično. Kažnjena je i novinarka Emrić tako što ju je tadašnji sekretar Ministarstva za rad Fehim Bekan tužio i sud je presudio u njegovu korist. Njene priče od prije 10 godina su se pokazale istinitim što je možda jedna njena moralna satisfakcija ali ono što je još važnije je što ono budi naš moralni sud sa bezbroj neodgovorenih pitanja.

Činjenica je da je Zavod u Pazariću kao i mnogi drugi zavodi postali mjesta kriminala i korupcije iz kojih se godinama izvlačio novac za izgradnje, dogradnje, restauracije, renoviranja i ko zna čega. Broj uposlenika, njihova struktura naspram boja štićenika govori o svom jadu i čemeru te ustanove. Najveća tragedija su prije svega djeca štićenici koja su prepuštena na milost i nemilost upravnika i raznih vlastodržaca i koja nisu niti glupa niti luda da shvate što se oko njih dešava. Još ih za „nagradu“ upregnu da rade raznorazne poslove kod pojedinih uposlenika, jer „treba to zaslužiti brale“! Kako neko može bit zdrav u zatrovanoj sredini? Koja moralno čista osoba može to gledati? Kako se osjećaju roditelji te iste djece koja nisu u mogućnosti da im pruže bolji i ljepši život?

Sada zamislite da kao roditelj tog istog djeteta štićenika dođete u Pazarić i zateknete ga kako vam je vezano, navučena mu „košulja” i kako plače bez vjere u odrasle, vjere u život dostojnog čovjeka  i osjećaja sigurnosti. Mogu li se takva djeca na taj način tretirati bez adekvatne profesionalne pomoći gdje nedostaju logopedi, psiholozi i drugi stručni kadar ali zato imate četu ekonomista? Jer, brale, treba voditi računa o parama a ne djeci.

Onda kao roditelj bespomoćno dođete kod razno raznih direktorčića, upravnika i bilo koga i tražite zaštitu i pomoć a on vam u stilu načelnika Ilidže Senaida Memića kaže kako ste o tome trebali misliti prije nego što se dijete rodilo ili promijeniti ženu pa bi vam se rodilo normalno dijete. Još vam nabije osjećaj krivice što vam se takvo dijete rodilo i laže vas u lice kako vi lažete a ne on??? Aferim, zbogom stide, dobrodošla gluposti!

Naravno da uvijek ima i poštenih ljudi koji časno i pošteno rade i ne mogu gledati što se oko njih dešava. To su ljudi koji su rekli NE moralno pokvarenom ološu i  koji zaslužuju naše iskreno divljenje. I vas volim!

Društvena (ne)odgovornost je ogromna, ili bolje rečeno zakonom krivična. Javna je tajna da se zna da su mnoge javne ustanove „male porodične firme“ u kome vlada nepotizam i gdje vladaju i gazduju mame, tate, supruge, djeca, dajdže, dajdžići i ko zna ko. Iz tih istih javnih ustanova „izvlači“ se novac i  stavlja na račune tajkunskih stranaka kao cijena lojaliteta. Ta suma se kreće između 5-10% isplaćenih budžetskih sredstava namijenjenih kao redovno finansiranje tekućih troškova. Ostatak tih sredstava se dijelom utroši na plate uposlenika i potrebe štićenika a  nađe se i „viška“ za potrebe direktora, upravnika i sličnih izmišljenih funkcija. To zna skoro svaki stanovnik Sarajeva ali i drugih bh. gradova ali „mudro“ ćute.

Nerminka je čekala 10 godina da istina ispliva ili bolje rečeno na „domaće smeće“.  Njen primjer upravo pokazuje gdje je najveći problem države. Korumpirano pravosuđe koje ne radi svoj posao i štiti mame, tate, dajdže, dajžiće i ostalo ljudsko smeće. Sumnjam da će sudija koji je presudio protiv novinarke Emrić odgovarati za svoju neodgovornost i svu pretrpljenu duševnu i i svaku drugu bol štićenika ovih 10 godina. Za mnoge od njih je možda ova spoznaja prekasna? Kada se to desi znaću da je moja država na putu da postane pravna država. Da, umalo da zaboravim,  da li je neko čuo da se Novalić oglasio? Pa kako bi,  kad su mu partijske kolege u pitanju a treba bogami sačuvati i  stranački budžet.

Međutim ima jedna dobra stvar koja potkrepljuje moje životno uvjerenje i stav. Slučaj novinarke Emrić u kome se čekalo na istinu 10 godina pokazuje da će doći vrijeme kada će se početi preispitivati (ne)odgovornost. Tito je 1943. napravio historijsku grešku kada je četnicima dozvolio da obuku partizanske uniforme. I devedesetih su, ali mi smo lekciju naučili. Nikakve partijske uniforme neće sakriti onaj šljam koji je svojom dehumaniziranom osornošću oskrnavio dječja prava štićenika Zavoda u Pazariću ali i svih drugih javnih ustanova.

Živim za to vrijeme kada ćete toj djeci jednog dana pogledati u oči!