Novi Pantovčak u POS-ovim zgradama

Predrag Lucić
Autor 28.1.2015. u 10:39

Novi Pantovčak u POS-ovim zgradama

Foto: Flickr

U nadi da njezino udaljavanje od Pantovčaka i približavanje običnom hrvatskom čovjeku nije puka populistička demagogija, novoj predsjednici želim da lupi šakom o stol i Milanoviću vrati ključeve rezidencije u Visokoj. I da se – kao što priliči državnici čija su usta puna ribara, težaka, radnika i seljaka – kloni gornjogradskih vila i palača, pa da uz Božju pomoć u adekvatnom Predsjedničkom uredu u POS-ovoj makarskoj novogradnji primi i najdražega gosta: jednako skromnoga i običnom puku posvećenoga Franju, papu siromaha.

Nije se novoizabrana predsjednica Republike Hrvatske još službeno ni ustoličila, odnosno inaugurirala, a već je Milanovića i kompaniju trgnula iz drijemeža i natjerala ih da si zasluže plaće za siječanj.

   Rastrčali se foteljaši iz Banskih dvora po Gornjem gradu, po Donjem gradu, po zagrebačkim bregima i dolcima, pa napadno zagledaju i mjerkaju svaku skromnu vilu i ubogu palaču na koju naiđu, i ne hajući pritom što na prolaznike ostavljaju sablažnjiv dojam da se na Metropolu stuštila invazija ovršitelja s ovlastima da izvlaste sve nekretnine koje im zapnu za oko. Prešpartali Milanovićevi skauti čitav Zagreb uzduž i poprijeko, ne bi li nekako udovoljili predsjedničinoj želji da se državnički ured izmjesti s luksuznog i udaljenog Pantovčaka u neku neluksuznu palaču bliže Bogu i narodu, Kaptolu i Dolcu, ali da to ipak ne bude palača Pongratz u Visokoj ulici na koju je Kolinda Grabar-Kitarović još ljetos bacila oko, a za koju Vladini eksperti – kao za inat predsjednici – tvrde da je em komplicirana iz sigurnosnog aspekta, em neuvjetna po pitanju zdravog stanovanja, onakva prepuna antiknog namještaja i neupokojenih duhova prijašnjih stanara.

   Lomili se tako oni po cijelome gradu, da bi na koncu otkrili kako nigdje u Zagrebu – ne računajući Predsjedničke dvore na Pantovčaku – nema tako prikladne rezidencije za novu predsjednicu kao što je palača Bužan, smještena u neposrednoj blizini Banskih dvora i Sabora. Tek što je taj prijedlog objavljen u novinama, pročulo se da i Kolinda Grabar-Kitarović pikira na istu skromnu rezidenciju u Opatičkoj 8 i da je kao posrednika za dobivanje Vladine suglasnosti angažirala nekadašnjeg Tuđmanova savjetnika i kasnijega aspiranta na predsjednički tron Slavena Leticu. Uslijedio je novi obrat i Vlada je – ne zna se da li zbog Letičina umješnog pregovaranja ili iz najobičnijega kaprica – poslala poruku da se predsjednica ne treba raspitivati za palaču Bužan nego da se, pa makar to više i ne željela, može useliti u palaču Pongratz u Visokoj ulici.

   No, kako je teško vjerovati da je to Vladina zadnja i konačna odluka, Kolindi Grabar-Kitarović nije naodmet proučiti i prijedloge uglednih arhitekata o selidbi u Buzin, gdje bi u blizini američke ambasade nikao čitav priručni gradić za sve ostale strukture što upravljaju Hrvatskom, o spuštanju predsjedničke rezidencije na Savski nasip, o zaposjedanju palače Grlečić Jelačić na samome Markovu trgu…

   Uz dužan respekt prema svim do sada iznesenim idejama glede nužnoga smještaja predsjednice Republike, ne mogu a da ne primijetim kako nijedna od tih starih palača i zamišljenih novogradnji ne udovoljava temeljnim razlozima zbog kojih je Kolinda Grabar-Kitarović još prije početka izborne kampanje obećala da neće ordinirati na Pantovčaku. A ti razlozi su, ako se dobro sjećam, bili: dokidanje nepotrebnog luksuza i približavanje šefice države običnom hrvatskom pučanstvu i problemima običnog hrvatskog čovjeka.

   Čudi me stoga kako ni predsjednica ni njezini savjetnici nisu trznuli ni na jednu od četiri zgrade koje se posljednjih dana učestalo pojavljuju po novinama i na televiziji. Jest da te zgrade nisu u Zagrebu nego u ne baš obližnjoj Makarskoj, ali zar upravo selidba Predsjedničkog ureda u grad pod Biokovom ne bi dala dostojnu težinu njezinom predizbornom zalaganju za funkcionalnu decentralizaciju?

   U tim bi zgradama na predjelu zvanom Požare, izgrađenim u Programu društveno poticane stanogradnje iliti POS-u, predsjednica bila u najneposrednijem doticaju s običnim hrvatskim ljudima i s njihovim svakodnevnim problemima kojih ima toliko da ih nadležna Agencija za promet nekretninama ne može riješiti. Živjela bi tamo Kolinda Grabar-Kitarović punim hrvatskim životom, zajedno s ljudima koji se žale da im voda iz lustera kaplje i na krevet i u zdjele na stolu, niz čija stubišta teku slapovi i gdje lift ne vozi nego roni, gdje im, čim upale napu, u kuhinju uđe bura i gdje vjetar cvili čak i kroz utičnice, gdje se alarmi pale sami od sebe, a portafoni danonoćno cvrče, i odakle se šalju mailovi koji, prema tvrdnjama nadležnih institucija na koje su uredno adresirani, nikada ne stižu na odredište… Živjela bi nam tako predsjednica kao što žive i ostali stanari makarskih zgrada useljenih prije samo osam mjeseci.

   Bilo bi to izazovno i poticajno okružje za obećavajuću državnicu koja – za razliku od svojega prethodnika koji, kako mu spočitava, pet godina nije radio ništa – ne želi uživati u komforu Pantovčaka nego raditi, raditi i samo raditi za dobrobit svakog hrvatskog čovjeka. I kad bi Kolinda Grabar-Kitarović uspjela srediti stanje u Predsjedničkom uredu na adresi Stari velikobrdski put 22, 21300 Makarska, vjerujem da bi joj pošlo za rukom i da čitavu Hrvatsku uredi onako kako je naumila.

   U nadi da njezino udaljavanje od Pantovčaka i približavanje običnom hrvatskom čovjeku nije puka populistička demagogija, novoj predsjednici želim da lupi šakom o stol i Milanoviću vrati ključeve rezidencije u Visokoj. I da se – kao što priliči državnici čija su usta puna ribara, težaka, radnika i seljaka – kloni gornjogradskih vila i palača, pa da uz Božju pomoć u adekvatnom Predsjedničkom uredu u POS-ovoj makarskoj novogradnji primi i najdražega gosta: jednako skromnoga i običnom puku posvećenoga Franju, papu siromaha.

Novi list

Predrag Lucić
Autor 28.1.2015. u 10:39

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija