O raznim „migrenama“ ili zaglupljivanju narodnih masa

Povezani članci

• Margita Stefanović bila je milosrdni anđeo
• Habulin: “Proustaška desnica nameće iskrivljeni pogled na prošlost”
• Munib Delalić: U AVLIJI, U LJUBUŠKOM
• Samoća i dekolte
• Da se pusti gadni revizionizam da teče neometano? Ne
• Milanoviću, čuješ li Izetbegovića?

Draganu Čoviću ovih dana, reklo bi se nije nimalo lako. Uhvatile ga „migrene“, razno razne vrste glavobolja a na bh. tržištu medikamenata ni za lijeka.

Elem prvo su neki portali, koji su pod Čovićevom kontrolom, optužili, pored bošnjačkih ministara i hrvatske ministre u Vladi Federacije BiH za stečaj mostarskog Aluminija. Kao što je to mnogo puta u  svojoj političkoj karijeri „pranja ruku“, okrivio druge, Čović pokušava da spasi svoju vlastiti kožu, ne pitajući za cijenu. Najvažnije je sada amortizirati gnjev radnika Aluminija premda se jako dobro zna, da je ovaj nekadašnji mostarski kolektiv, bio višedecenijski bankomat iz koga se „namirivao“ HDZ i njegov čelnik. Ko je jamio, jamio a dežurni krivci su oni koji su podvukli crtu i rekli dosta ovakvom korupcijskom ponašanju Čovićevog HDZ-a. Čoviću više nije važno ko je novi investitor, bio on Kinez, Rus ili Izraelac. Najvažnije je da se spasi što se spasiti može i na taj način bar privremeno nađe spasioc. Tako se bh. javnosti šalju nebuloze poput one „kako će se u raznim etapama pokušati zaposliti svih 900  radnika.“  Kao što se zna Vlada Federacije je većinski vlasnik sa 44 procent udjela kapitala i  još uvijek ćuti.  Ni jedna jedina krivična prijava nije upućena nadležnom Tužilaštvu i svima je jasno da je stečaj mostarskog Aluminija postao „stečaj-slučaj“ mešetarenja dviju sestrinskih stranaka HDZ-a i SDA-a. Zato nikog ne bi trebalo iznenaditi ukoliko se nađe „sestrinsko riješenje“ koje će prije svega debelo koštati poreske obveznike, a političkim kriminalcima očuvati njihova dugovječnost.

Ali nije samo mostarski Aluminij Čovićeva glavna briga od koje boli glava. Martin u Brisel, Martin iz Brisela, što bi se reklo po našoj narodnoj. Sve je dozvoljeno u takvoj igri kao i same perfidne laži kako bi se sačuvao skalp. Nikako ta Bosna i Hercegovina da dobije taj kandidatski status za članstvo u Evropskoj Uniji pa nas Čović pokušava slagati kako ćemo ga dobiti ako u naredna dva mjeseca izvršimo izmjenu Izbornog zakona. Zato je treba još više podijeliti, federalizirati, diskriminirati, fašizirati kako bi i ona jednog dana doživjela sudbinu mostarskog Aluminija. Nije važna, dakle cijena, važno je da se sačuva vlastiti skalp. Isti je cilj kao i sa „Aluminijom“ samo je drugo sredstvo. Smeta Čoviću što u Bosni i Hercegovini nema islamskog radikalizma, pa oprobani metod primjenjuje i u Briselu šireći insinuacije i tražeći potporu  u „traženju“ opasnosti stvaranja Islamske države na njenoj teritoriji.

Politički, privredni i svaki drugi diletantizam nema obraza i po onoj makivijalističkoj – cilj opravdava sredstvo, Čović se čvrsto drži ove devize kao pijan plota. Baš onako kao što je to italijanski mislioc Makijaveli opisao u svom djelu „Vladalac“, Čoviću nije važan moral i empatija. Fokus je na vlastitom samopoštovanju i ličnoj dobiti pri čemu se vješto primjenjuju dobro oprobane metode lukavstva, obmane, prijetnje i laskanja kako bi došao do svog cilja. Njegovo političko agitovanje, u posljednje vrijeme, sve više ukazuje na panične reakcije jedne psihopatske i narcisoidno oboljele ličnosti. Čini se, da ga  iz tog beznadežja, može jedino  spasiti njegov vjerni  „sestrić“ Izetbegović  koji pati od sličnog tipa „migrene“.

Možda se fijasko u Briselu može opravdati i izborom pogrešnog datuma. Naime, 27. januara je većina europskih parlamentaraca bila angažovana u ceremonijama odavanja počasti žrtvama holokausta u Aušvicu i Briselu. Je li Čović zaboravio da, u Evropi za kakvu se zalaže, nema mjesta fašističko-nacističkim ideologijama i podijeljenim društvima? Mogao je kao što nije, baš u svom susjedstvu, simboličnom posjetom, da oda pijetet žrtvama fašizma i nacizma u Jasenovcu.